Tajna Đinđićevog ubojstva: Što je Dinkić sakrio od Đinđića?
Sadržaj kaznene prijave koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur podnio protiv Mlađana Dinkića i ostalih u veljači 2006. godine, otkriva spregu Mlađana Dinkića s britanskim vlastima u prikrivanju traga Miloševićevog novca, čemu je očito glavni razlog bila činjenica da su Britanci znali i prešutno odobravali operacije pranja novca za Miloševića preko Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, koja je djelovala kao inozemna ekspozitura Zagrebačke banke. Kako bi u tom kontekstu istragom o Miloševićevim računima bilo otvoreno i pitanje odgovornosti britanskih vlasti za pranje novca opljačkanog iz Srbije i Hrvatske, preko tajnih računa kod jedne banke registrirane u Velikoj Britaniji, očito je kako je Londonu bio prioritet zaustaviti istragu koja bi krenula u tom smjeru. Dinkić se u takvom preusmjeravanju istrage, a kako to dokazuje i sadržaj kaznene prijave, pokazao iznimno kooperativnim, te je upravo s kompanijom koju su mu preporučili iz Londona ugovorio tobožnju istragu o Miloševićevim tajnim računima. Rezultat je, zapravo, bilo prikrivanje traga milijarda američkih dolara, opranih preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
Podnošenjem lažnih izvješća Zoranu Đinđiću Mlađan Dinkić onemogućio Vladi praćenje traga opljačkanog srbijanskog proračunskog novca
Nakon što je Vlada Zorana Đinđića u Srbiji pokrenula istragu o tzv. Miloševićevim tajnim računima, kako bi se novac kojeg je Miloševićev režim iznosio na tajne račune u inozemstvu vratio u srbijanski državni proračun, današnji potpredsjednik Vlade Srbije Mlađan Dinkić, kako tvrdi odvjetnik Aleksandar Lojpur u kaznenoj prijavi od 17. veljače 2006. godine, u svojim izvješćima Đinđiću, utajio podatke o tragu novca koje je otkrila istraga u kojoj je Dinkić sudjelovao kao tadašnji guverner tadašnje Narodne banke Jugoslavije.
Što je točno Mlađan Dinkić sakrio od Zorana Đinđića?
I komu je najviše pogodovala obustava daljnjih istraga o Miloševićevim milijardama skrivenim na tajne račune preko povezanih osoba Zagrebačke banke d.d. Zagreb, a opljačkanih iz Državnog proračuna Republike Srbije?
Da je Dinkić podnio cjelovito izvješće premijeru Đinđiću, nastavak istrage krenuo bi sasvim sigurno u smjeru vrha ratne političke elite u Zagrebu i prema financijskom sustavu Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
Podnošenjem lažnih podataka u svojim izvješćima Zoranu Đinđiću, Mlađan Dinkić onemogućio je Đinđićevoj Vladi praćenje traga opljačkanog srbijanskog proračunskog novca, opranog tajnim financijskim operacijama preko Zagrebačke banke.
Britanci prikrivali trag Miloševićevog novca jer su znali za pranje novca preko Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited
Sadržaj kaznene prijave koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur podnio protiv Mlađana Dinkića i ostalih u veljači 2006. godine, otkriva spregu Mlađana Dinkića s britanskim vlastima u prikrivanju traga Miloševićevog novca, čemu je očito glavni razlog bila činjenica da su Britanci znali i prešutno odobravali operacije pranja novca za Miloševića preko Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, koja je djelovala kao inozemna ekspozitura Zagrebačke banke.
Kako bi u tom kontekstu istragom o Miloševićevim računima bilo otvoreno i pitanje odgovornosti britanskih vlasti za pranje novca opljačkanog iz Srbije i Hrvatske, preko tajnih računa kod jedne banke registrirane u Velikoj Britaniji, očito je kako je Londonu bio prioritet zaustaviti istragu koja bi krenula u tom smjeru.
Dinkić se u takvom preusmjeravanju istrage, a kako to dokazuje i sadržaj kaznene prijave, pokazao iznimno kooperativnim, te je upravo s kompanijom koju su mu preporučili iz Londona ugovorio tobožnju istragu o Miloševićevim tajnim računima.
Rezultat je, zapravo, bilo prikrivanje traga milijarda američkih dolara, opranih preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
„Narodna banka Jugoslavije i njezin guverner, prijavljeni Mlađan Dinkić zaključili su 2. veljače 2001. godine ugovor s londonskom tvrtkom FIA.
Predmet tog ugovora bila je pomoć NBJ i Dinkićevom timu u pronalaženju novca koje su Slobodan Milošević i njegovo okruženje iznijeli iz zemlje, i pronalaženje bankarskih računa na Cipru i u ostalim zemljama gdje se ta novčana sredstva nalaze.
NBJ je platila po ovom ugovoru spomenutoj tvrtki 330 tisuća DEM i zna se da je za drugu fazu ili produžetak ugovora, FIA tražila između znatno veći iznos.
Izvješće o radu i svoj nalaz FIA j podnijela u srpnju 2001. godine, dakle nakon pet mjeseci istraživanja.
U njemu se zaključuje da je pronađeno pet privatnih računa sa manje od 500 tisuća američkih dolara, među kojima su i računi Borke Vučić i njenog pomoćnika Slobodana Aćimovića.
O nalaženju milijarda dolara za koje je FIA bila plaćena nema ni govora.
Naprotiv, oni kao da za tim novcem nisu niti tragali, već su se bavili nekim drugim poslom“, stoji u kaznenoj prijavi koju je Lojpur podnio protiv Dinkića 17. veljače 2006. godine.
Britanska Vlada preko tvrtke FIA prikrivala trag operacija pranja novca iz Zagreba i Beograda?
„Kada je godinu dana kasnije objelodanjena suradnja NBJ s agencijom FIA u potrazi za Miloševićevim novcem, prijavljeni Mlađan Dinkić je izjavljivao da oni nisu produžili ugovor s tom tvrtkom jer, navodno, nisu bili zadovoljni rezultatima istrage.
Također, prijavljeni Mlađan Dinkić tada je prvi put priznao da je dotična agencija angažirana na preporuku britanske vlade i njezinog ambasadora Čarlsa Kroforda u Beogradu.
U isto vrijeme kada je angažirana londonska agencija za pomoć srpskom timu, ljudi iz MUP-a, DB-a, Narodne banke i prijavljeni Mlađan Dinkić već su znali i tko je otvarao kompanije na Cipru i koje su to tvrtke i gdje treba tražiti novac.
Postavlja se pitanje: kakva je uopće pomoć navedenom timu bila potrebna?
Do danas, 2006. godine na njega nema odgovora, ali je vrlo čudno da FIA u svom izvješću uopće ne spominje ključnu tvrtku Antexol.
Postoji sumnja da je sa ljudima iz tvrtke FIA dogovoreno da istražuju nešto sasvim drugo što nije imalo nikakve veze s nalaženjem srpskog novca na Cipru?“, stoji u kaznenoj prijavi.
Ovim navodima iz kaznene prijave odvjetnika Lojpura, zapravo, se izravno tereti Dinkića da je u dogovoru s britanskom vladom angažirao tvrtku FIA, kako bi se sabotirala istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima, odnosno kako bi se trag te istrage preusmjerio što dalje od traga operacija pranja novca preko Zagrebačke banke, koje je Milošević organizirao prema tajnim dogovorima s ratnim političkim Zagrebom i tadašnjim političkim vrhom HDZ-a, te ratnim premijerom Franjom Gregurićem.
Kako je Dinkić preuzeo kontrolu nad istragom Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima
U ožujku 2001. godine Dinkić je, kako to potvrđuje sadržaj navedene kaznene prijave, u cijelosti preuzeo kontrolu nad istragom srbijanske Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima, pa je tako i osobno odlazio na Cipar gdje je, kako to tvrdi Lojpur u kaznenoj prijavi, otkrio trag nestalih srbijanskih milijarda, kao i trag operacija pranja novca s Miloševićevih tajnih računa.
Izvješće i dokumenti o Dinkićevim otkrićima na Cipru, kao i kasnijim nalazima srbijanskih dužnosnika koji su vodili istragu, kako je to svojevremeno i javno svjedočio bivši ministar, danas zastupnik u Skupštini Srbije Velimir Ilić, Mlađan Dinkić nikada nije podnio tadašnjem srbijanskom premijeru Zoranu Đinđiću.
Dinkić je tako, očito, bio produžena ruka, puno šire i ozbiljnije, međunarodne operacije prikrivanja traga pranja Miloševićevog novca, kojoj je glavni cilj, osim zaštite traga prema Zagrebačkoj banci i političkom Zagrebu jedan od glavnih ciljeva bilo prikrivanje traga koji je mogao razotkriri umiješanost britanske vlade i službenog Londona u balkanske operacije pranja novca.
Istragom o Miloševićevim računima, Đinđić je, čini se, bio na tragu ozbiljnog međunarodnog skandala, kojeg su svi godinama prikrivali i tajili, a njegovo inzistiranje na toj istrazi na kraju je dovelo do njegovog ubojstva.
„U ožujku 2001. godine, prijavljeni Mlađan Dinkić angažirao je čovjeka od njegovog povjerenja da vodi Beogradsku banku d.d. kao sanacijski upravitelj, odnosno v.d. predsjednika banke prijavljenog Nikolu Živanovića.
Njegovo postavljenje, kao čovjeka vro bliskog G17 plus i potpuno podređenog Dinkiću, pokazuje da su se i sa te srane Dinkić, Labusi i ostali iz ove prijave temeljito osigurali.
Odnosno, da su u svim segmentima, institucijama i na svim mjestima gdje se odlučuje, istražuje ili sprovodi bilo koji dio najavljene istrage o milijardama, postavljeni ljudi od povjerenja i na taj način uspostavljena kontrola nad cijelim „procesom rada“.
Taj zaključak potkrijepljuje i činjenica da predsjednik Upravnog odbora Agencije za sanaciju banaka i osiguranje depozita postaje gospodin Miroljub Labus, čelnik G17 plus, potpredsjednik savezne vlade.
Pritom treba uzeti u obzir da i novi ministar financija srbijanske vlade postaje Božidar Đelić, na preporuku ljudi iz G17 plus.
U Dinkićev tim uključen je tada i Oliver Bogavac iz Službe državne bezbednosti, kao i nekoliko stručnjaka iz Narodne banke Jugoslavije čija je uloga bila čisto stručne, bankarske prirode“, opisuje u kaznenoj prijavi Lojpur mehanizme kojima je Dinkić početkom ožujka 2001. godine preuzeo kontrolu nad istragom Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u inozemstvu.
Što je Dinkić otkrio na Cipru?
Prema navodima iz Lojpurove kaznene pijave, Dinkić se već tog ožujka 2001. godine sa timom svojih pouzdanih ljudi uputio na Cipar, gdje je otkrio trag čak 12 milijarda američkih dolara opranih preko Miloševićevih tajnih računa, točnije opranih preko financijskog sustava Zagrebačke banke d.d. Zagreb, iako to tada nije naveo niti službeno, niti neslužbeno, niti igdje u svojim izvješćima.
U tom trenutku, kako se to potvrđuje i u prijavi, na tajnim računima se još uvijek nalazilo čak četiri milijarde američkih dolara.
Novac, međutim, kako doznajemo, u tom trenutku nije više bio na Cipru, nego na tajnim računima pod kontrolom Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, odnosno pod kontrolom tajnih opunomoćenika kod Zagrebačke banke, koji su tim novcem, zapravo, kontrolirali značajnije financijske i poslovne operacije preko te hrvatske banke.
Upravo iz tog razloga, Dinkić je prikrio trag i dokumentaciju koju je otkrio prilikom posjeta Cipru u ožujku 2001. godine.
„U ožujku 2001. godine prijavljeni Mlađan Dinkić i njegov tim odlaze na Cipar, sa Slobodanom Aćimovićem najbližim suradnikom borke Vučić u Beogradskoj banci d.d. COBU na Cipru.
Je li je on dobrovoljno prihvatio nije poznato, ali se njegova uloga svela samo na jedno, a to je da otkrije sve tajne kanale i arhive Beogradske banke d.d. COBU.
Aćimović je otkrio prijavljenima mnogotoga što su na Cipru trebali pronaći.
Također, Dinkićev tim je proveo intenzivnu istragu i u prostorijama Ambasade SR Jugoslavije koja je također posjedovala dokumentaciju Beogradske banke d.d. COBU.
Tu su, također, bili podaci o dolascima svih aviona, putnicima, posadama i podacima letova kojima se prenosio novac u vrećama, koferima i torbama na Cipar, kao i korespondencija sa ciparskim vlastima.
Najveće zanimanje ljudi iz tog tima bilo je za sadržaje nađene u prostorijama Beogradske banke u Nikoziji, u Kenedi aveniji, koja je uveliko bila u likvidacijskom postupku.
Mladen Spasić je u Hotelu „Holliday Inn“ u Nikoziji, u kojem su odsjeli članovi Dinkićevog tima izjavio predstavniku oštećenog, svjedoku Predragu Đorđeviću, da je Anteksol bila daleko najvažnija, najznačajnija i najveća tvrtka od svih osnovanih na Cipru, i da je praktički i sama bila banka, i da je ta tvrtka preuzela funkciju Beogradske banke u platnom prometu koji ova nije smjela obavljati zbog sankcija.
Kako je Mladen Spasić objasnio, samo u jednoj kalendarskoj godini, Anteksol je imao promet od oko 11 milijarda maraka, a da su kutije sa dokumentacijom koja se odnosi na transakcije ove kompanije bile naslagane u nizu dužem od 20 metara!
Sve ovo nedvosmisleno ukazuje da je Dinkićev istražni tim pronašao najvažnije što su trebali pronaći – dokumentaciju Anteksola, Browncourta i ostalih tvrtki.
Gotovo cjelokupan priljev tih kompanija donošen je iz Srbije na Cipar avionskim putem, a u filijalu ciparske banke u Grčku i kopnenim putem.
Iz preuzete dokumentacije Dinkićev tim je jasno sagledao za koje svrhe su vršene isplate i koliki je saldo ostao na kojem podračunu“, tvrdi beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur u svojoj kaznenoj prijavi protiv Mlađana Dinkića od 17. veljače 2006. godine.
Torkildsenovo izvješće Haaškom sudu u lipnju 2002. godine detektiralo Miloševićeve financijske operacije preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu
Sve te podatke i dokumente, Mlađan Dinkić nije predao tadašnjem premijeru Zoranu Đinđiću, već je započeo s paralelnom operacijom prikrivanja tragova pranja novca preko Miloševićevih tajnih računa, što je Đinđićevu Vladu i istragu o Miloševićevim tajnim računima dovelo „pred zid“.
Međutim, nakon što je vještak Morten Torkildsen Haaškom sudu podnio „Izmijenjeno izvješće“ o tragovima Miloševićevog novca i njegovim tajnim financijskim operacijama, 7. lipnja 2002. godine, i u Beogradu je ponovno dodatno aktualizirano pitanje tzv. Miloševićevih tajnih računa.
Dodatna opasnost iz Torkildsenovog izvješća bilo je i to što je ovaj vještak Haaškog suda, iako vrlo površno, identificirao i detektirao financijske operacije Miloševićevog režima preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Lodnonu.
Tada je postalo jasno kako je Dinkić prikrivao taj trag Miloševićevog novca, koji vodi prema Zagrebu.
Đinđić je ubijen nekoliko mjeseci kasnije.
Aug 02, 2010 at 06:38 PM
