Prijava protiv potpredsjednika Vlade Srbije skriva tajnu Đinđićevog ubojstva
Kaznena prijava protiv potpredsjednika srbijanske Vlade i ministra ekonomije Mlađana Dinkića, od 17. veljače 2006. godine otkriva političku pozadinu ubojstva premijera Zorana Đinđića i otvara pitanje Dinkićeve odgovornosti za prikrivanje tragova Miloševićevih financijskih operacija pranja novca preko tajnih računa na Cipru, ali i tajnih računa u inozemnim bankama, koje je Milošević kontrolirao upravo preko tajnih udjela u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb. Sadržaj kaznene prijave u cijelosti potvrđuje informacije kako su u tim tajnim financijskim operacijama Miloševićevog režima sudjelovale i pravne osobe čiji je osnivač i vlasnik bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb. Dinkića se, ovom strogo povjerljivom kaznenom prijavom, izričito tereti da „je propustio obavijestiti Vladu Republike Srbije i druge nadležne institucije o saznanjima do kojih je došao, kao i da osigura dokaze o tome na kojim računima u inozemstvu je završio dio novca koji je prebacivan iz Republike Srbije na opisani način, i propustio je poduzeti pravne korake radi vraćanja novca koji je bez pravnog osnova prenijet na račune drugih osoba“. Činjenica da je Dinkić sakrio dokaze o tzv. Miloševićevim tajnim računima od tadašnjeg premijera Zorana Đinđića dovoljno govori o političkim igrama u Đinđićevoj Vladi, koje su na kraju dovele do ubojstva srbijanskog premijera.
Kaznena prijava protiv Dinkića, Labusa, Džinić, Lalića, Živanovića, Spasića, te Erić Jović otkriva političku pozadinu ubojstva Zorana Đinđića
Strogo povjerljiva kaznena prijava koju je beogradski odvjetnik Aleksandar Lojpur, podnio dana 17. veljače 2006. godine protiv Mlađana Dinkića, tada ministra financija u Vladi Srbije; Miroljuba Labusa, u trenutku podnošenja prijave potpredsjednika Vlade Srbije; Vesne Džinić, tada pomoćnice srbijanskog ministra financija; Dušana Lalića, tada direktora Direkcije za pravne i zakonodavne poslove Narodne banke Srbije; Nikole Živanovića, ranije vršitelja dužnosti predsjednika Beogradske banke a.d. u Beogradu; Mladena Spasića, u trenutku podnošenja prijave šefa Uprave za borbu protiv organiziranog kriminala MUP-a Srbije; te Mire Erić Jović, ranije šefice Sektora kontrole Narodne banke Jugoslavije; otkriva političku pozadinu ubojstva Zorana Đinđića, kao i povezanost političke, ekonomske i financijske elite u Hrvatskoj s ubojstvom srbijanskog premijera.
Današnji potpredsjednik Vlade Srbije i ministar ekonomije, prema navodima iz kaznene prijave nije podnio Vladi Zorana Đinđića izvješće o svojim nalazima o tzv. Miloševićevim tajnim računima, te je prikrio detalje o tijeku novca koji je iz Srbije 1990.-ih godina izvlačen na tajne inozemne račune.
Sadržaj kaznene prijave u cijelosti potvrđuje informacije kako su u tim tajnim financijskim operacijama Miloševićevog režima sudjelovale i pravne osobe čiji je osnivač i vlasnik bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb.
Dinkić je zatajio Đinđićevoj Vladi podatke o tzv. Miloševićevim tajnim računima i tijeku novca opljačkanog 1990.-ih godina iz Republike Srbije
Kaznenom prijavom protiv Dinkića i ostalih, današnjeg potpredsjednika Vlade Srbije i ministra ekonomije Mlađana Dinkića, podnositelji prijave terete da je u „svojstvu guvernera Narodne banke Jugoslavije i kao šef tima eksperata obrazovanog pri Komisiji za ispitivanje zloupotreba u oblasti privrede i financijskog poslovanja Vlade Republike Srbije, u vremenu od siječnja 2001. godine do daljnjeg ispitivao poslovanje Beogradske banke d.d. COBU (Cyprus Offshore Banking Unit), iz Nikozije u Republici Cipar, pa je došao do saznanja: da je preko navedene banke vršen odljev novčanih sredstava iz Republike Srbije u inozemstvo; da je sredstvima te banke na ime Ljiljane Radenković, Radmnile Budišin, i drugih osoba, a bez znanja tih osoba, otvoren lanac off shore poduzeća na Cipru, i to: Antexol Trade Ltd., Browncourt Enterprises Ltd., Cabcom Marketing Ltd., Hillsay Marketing Ltd., Lamoral Trading Ltd., Southmed Holdings Ltd., Vericon Management Ltd., Vantervest Overseas Ltd. I dr.; da su preko računa tih poduzeća u vremenu od 1992. do 2003. godine vršena plaćanja po nalozima Beogradske banke d.d. COBU bez zakonskog osnova u iznosima vrijednosti milijarde dolara; i da je značajan dio tih novčanih sredstava potjecao iz vršenja kaznenih djela (trgovina drogama, nezakonita trgovina – šverc naftnim derivatima, cigaretama, alkoholnim pićima i drugim proizvodima, itd.); te je na opisani način došao do saznanja o tijekovima novca i odljevima novca iz Republike Srbije u Republiku Cipar i preko Republike Cipar u druge zemlje“.
Osim navedenog Dinkića se, ovom strogo povjerljivom kaznenom prijavom, izričito tereti da „je propustio obavijestiti Vladu Republike Srbije i druge nadležne institucije o saznanjima do kojih je došao, kao i da osigura dokaze o tome na kojim računima u inozemstvu je završio dio novca koji je prebacivan iz Republike Srbije na opisani način, i propustio je poduzeti pravne korake radi vraćanja novca koji je bez pravnog osnova prenijet na račune drugih osoba“.
Podnositelj kaznene prijave smatra, a u vrlo opširnom obrazloženju, te uz nekoliko stotina stranica dokumentacije dokazuje, kako je Dinkić „nevršenjem svoje službene dužnosti omogućio pribavljanje protupravne imovinske koristi drugim osobama, kao i da je prouzrokovao štetu imovini Republike Srbije u iznosu od više milijarda dolara, odnosno kako je prikrio nezakonito porijeklo, odnosno lažno prikazao činjenice o imovini saznanjem da ta imovina potječe od kaznenih djela“.
Na temelju citiranih navoda iz kaznene prijave od 17. veljače 2006. godine, Dinkića se tereti kako je „počinio kazneno djelo zloupotrebe službenog položaja iz Članka 359, stavak 4., u svezi sa stavkom 3. i 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, u stjecaju sa kaznenim djelom pranja novca iz Članka 231. stavak 2. Krivičnog zakonika Republike Srbije“.
Labus, Dinkić i Džinić likvidacijom četiri banke pokušali prikriti trag novca opljačkanog iz Srbije
U nastavku kaznene prijave Miroljuba Labusa, Mlađana Dinkića i Vesnu Džinić tereti se za organizirano prikrivanje tragova novca opljačkanog iz Srbije 1990.-ih godina, te kako su likvidacijom čak četiri banke, zapravo, pokušali prikriti činjenicu da su otkrili tajne račune Miloševićevog režima na kojima su bile deponirane milijarde američkih dolara, koje je prema odlukama Đinđićeve Vlade nakon istrage trebalo vratiti u Državni proračun Republike Srbije.
„Miroljub Labus u funkciji predsjednika Savjeta Agencije za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka i Mlađan Dinkić u svojstvu člana navedenog Savjeta i Vesna Džinić u svojstvu direktorice navedene Agencije imali su saznanje o tome da su na računima poduzeća iz točke 1. ove kaznene prijave, a koje su poslovale pod kontrolom Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, na raspolaganju sredstva od više milijarda dolara, a koja sredstva su zapravo pripadala kao plasmani u velikom dijelu Beogradskoj banci a.d. iz Beograda, Jugobanci a.d. iz Beograda, Beobanci a.d. iz Beograda i Invest banci a.d. iz Beograda“, navodi se u kaznenoj prijavi protiv Dinkića, Labusa i ostalih, od 17. veljače 2006. godine.
Dinkić i Labus likvidacijom Jugobanke prikrivali trag o vlasničkim pravima Republike Srbije nad dionicama Zagrebačke banke
Labusa, Dinkića i Džinić, u nastavku prijave tereti se da „su 3.1.2002. godine donijeli Odluku o likvidaciji navedene četiri banke, a da nisu prethodno poduzeli sve radnje, koje su po zakonu bili dužni poduzeti, radi osiguravanja potraživanja i vraćanja novca koji se bez pravnog osnova nalazio u inozemstvu, na računu Beogradske banke na Cipru, kao posebne pravne osobe i offshore poduzeća otvorenih od strane te banke, te su na taj način omogućili protupravnu imovinsku korist npoznatim poduzećima i fizičkim osobama, na čije su račune novčana sredstva prebačena sa računa navedenih offshore poduzeća“.
Ovo je posebno zanimljivo u svjetlu odluke ovog trojca o likvidaciji Jugobanke u Beogradu, koja je bila pravni sljednik izvornog osnivača i dioničara Zagrebačke banke d.d. Zagreb, čime se očito dodatno pokušala prikriti povezanost Zagreba i Beograda u tajnim financijskim operacijama 1990.-ih godina, te spriječiti ne samo povlačenje pitanja tajnih računa i povezanosti Miloševićevih tajnih računa s pranjem novca preko Zagrebačke banke i drugih pravnih i fizičkih osoba povezanih s Hrvatskom, nego se likvidacijom Jugobanke u Beogradu pokušalo i prikriti trag o vlasničkim pravima Republike Srbije nad dionicama Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
Drugim riječima, likvidacijom Jugobanke Beograd Dinkić i Labus su očito pokušali spriječiti pokretanje pitanja dionica Zagrebačke banke, koje su trebale pripasti Jugobanci, odnosno Republici Srbiji, te je očito kako su bili uvjereni da je likvidacijom banke to pitanje ujedno i zatvoreno.
Što su sve Labus i Dinkić sakrili od Đinđića?
Nije zanemariva niti činjenica da vrijeme donošenja odluke o likvidaciji Jugobanke, koincidira s vremenom kada je u Hrvatskoj po malim dioničarima banke pokrenuto pitanje vlasništva nad dionicama banke, odnosno kada su podnesene prve ozbiljnije prijave za preispitivanje postupka pretvorbe i privatizacije Zagrebačke banke d.d. Zagreb.
Dakle, u svojim službenim izvješćima Đinđićevoj Vladi i osobno premijeru Zoranu Đinđiću, Miroljub Labus i Mlađan Dinkić nisu izvjestili srbijanskog premijera o novcu na tajnim računima u inozemstvu, zatim o financijskim operacijama pranja novca opljačkanog iz Srbije 1990.-ih godina, a koji je proces planiran i proveden značajnim dijelom preko Zagrebačke banke d.d. Zagreb, također nisu izvijestili Đinđića niti o konačnim odredištima novca i gdje se novac u tom trenutku nalazio, te konačno nisu izvijestili premijera niti o vlasničkim pravima Srbije nad dionicama Zagrebačke banke, te o povezanosti operacija pranja novca preko tzv. Miloševićevih računa u dogovoru s političkim Zagrebom i Zagrebačkom bankom.
Zašto Dinkić i Labus nisu izradili bilance Beogradske banke na Cipru?
Upravo zbog toga, kod provedbe istrage, Labus i Dinkić nisu niti u jednom trenutku izradili bilancu i inzistirali na sređivanju knjigovodstvene i računovodstvene dokumentacije Beogradske banke COBU na Cipru, kako bi i na taj način prikrili trag zajedničkim operacijama sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb i inozemnim bankama čiji je osnivač i suvlasnik Zagrebačka banka.
„Miroljub Labus u svojstvu predsjednika Savjeta Agencije za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka i Mlađan Dinkić u svojstvu člana tog Savjeta i Vesna Džinić u svojstvu direktorice navedene Agencije, i Nikola Živanović u svojstvu vršitelja dužnosti predsjednika Beogradske banke a.d. Beograd, propustili su izraditi bilancu Beogradske banke d.d. COBU iz Nikozije, a koju su bili dužni inkorporirati u bilancu Beogradske banke a.d. Beograd, nakon otvaranja postupka likvidacije Beogradske banke a.d. Beograd, što je dovelo do otvaranja postupka stečaja Beogradske banke a.d. Beograd, čime su oštetili u znatnoj mjeri štediše Beogradske banke a.d. Beograd, kao i dioničare te banke, kao i omogućili stjecanje protupravne imovinske koristi nepoznatim pravnim i fizičkim osobama na čije su račune prenesena financijska sredstva sa računa offshore poduzeća opisanih u točki 1. ove kaznene prijave, vođenih kod Beogradske banke d.d. COBU, Nikozija“, opisuje se u kaznenoj prijavi protiv Dinkića i ostalih.
Dinkić prikrivao tragove koji bi razotkrili Miloševićevu „hrvatsku vezu“ za pranje novca opljačkanog iz Srbije
Podnositelj kaznene prijave stoga smatra kako su Labus, Dinkić, Džinić i Živanović, „kao odgovorne osobe u organizaciji koja vrši privrednu djelatnost prikrili poslovne knjige u namjeri da organizacija izbjegne plaćanje svojih obveza i prouzrokovali stečaj organizacije prividnim umanjenjem njezine imovine, uslijed čega su nastupile teške posljedice za korisnike, kao i omogućili stjecanje protupravne imovinske koristi, odnosno prouzrokovali štetu većeg obujma“.
Dokumenti iz kaznene prijave protiv Dinkića, stoga, u cijelosti potvrđuju ranije objavljene informacije, o tomu kako je upravo današnji potpredsjednik srbijanske Vlade, kao tadašnji guverner Narodne banke Srbije u vrijeme Đinđićeve Vlade, igrao ključnu ulogu u prikrivanju Miloševićevih financijskih operacija preko tajnih inozemnioh računa, čiji je trag u konačnici vodio prema Zagrebu.
Uništavanjem dokaza i dokumentacije, a za što ga podnositelj citirane kaznene prijave izričito optužuje, Dinkić je onemogućavao daljnju istragu Đinđićeve Vlade i prikrivao one tragove koji bi razotkrili Miloševićevu „hrvatsku vezu“ za pranje novca opljačkanog iz Srbije.
