Tajna Đinđićevog ubojstva: Dokumenti dokazuju vezu Zagrebačke banke s Miloševićem
Iako je većinu dokumenata vezanih uz poslovanje Zagrebačke banke d.d. Zagreb preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, Uprava banke na čelu s Franjom Lukovićem s vremenom proglasila najstrože čuvanom poslovnom tajnom, dokumenti Zagrebačke banke, njezinog Upravnog i Nadzornog odbora, te Skupštine banke iz 1991. i 1992. godine dokazuju kako je Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona poslovala kao pridružena financijska institucija Zagrebačke banke u inozemstvu, odnosno kako je upravo Zagrebačka banka, točnije Uprava te hrvatske banke, kontrolirala Anglo Yugoslav Bank Limited, preko koje je Slobodan Milošević organizirao i provodio svoje financijske operacije pranja novca iznesenog iz Srbije na tajne inozemne račune. Upravo zbog toga, istraga Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u trenutku kada je pokrenuta, bila je opasnija za politički Zagreb i hrvatsku tranzicijsku elitu, nego za politički Beograd. Zoran Đinđić bio je u tom trenutku opasniji eliti u Zagrebu, nego onoj u Beogradu. Zato je ubijen.
Tajni dokumenti otkrivaju: Istraga Đinđićeve Vlade o Miloševićevim tajnim računima bila opasnija za elitu u Zagrebu nego onu u Beogradu
Tajni dokumenti u posjedu Necenzurirano.com dokazuju vezu Zagrebačke banke d.d. Zagreb s Miloševićevim izvlačenjem proračunskog novca iz Srbije na tajne inozemne račune, te s Miloševićevim operacijama pranja novca sa ciparskih tajnih računa preko Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona, ali i drugih banaka vlasnički, poslovno i financijski povezanih sa Zagrebačkom bankom.
Tako dokumentacija kojom raspolažemo dokazuje kako je Slobodan Milošević novac opljačkan iz Srbije prao financijskim operacijama preko Hrvatske, u što je bila umiješana ne samo Zagrebačka banka i njezina Uprava, nego i vrh ratne političke elite u Hrvatskoj, kao i poslovno financijska elita, koja je kroz kreditno investicijske operacije koristila Miloševićev prljavi novac i pomagala Miloševićevom režimu u pranju i legalizaciji novca opljačkanog iz srbijanskog državnog proračuna.
Upravo zbog toga, istraga Đinđićeve Vlade o tzv. Miloševićevim tajnim računima u trenutku kada je pokrenuta, bila je opasnija za politički Zagreb i hrvatsku tranzicijsku elitu, nego za politički Beograd.
Zagrebačka banka kontrolirala je Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona preko koje je Milošević prao novac opljačkan iz Srbije
Otkrivanjem detalja povezanosti financijskih institucija u Hrvatskoj s Miloševićevim pranjem novca otkrilo bi se prljavo profitersko naličje rata između Hrvatske i Srbije, te velika pljačka u Hrvatskoj i Srbiji, koja je, kako to dokazuju dokumenti, bila dogovor dviju nacionalnih političkih i ekonomskih elita. Zoran Đinđić bio je u tom trenutku opasniji eliti u Zagrebu, nego onoj u Beogradu. Zato je ubijen.
Iako je većinu dokumenata vezanih uz poslovanje Zagrebačke banke d.d. Zagreb preko Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, Uprava banke na čelu s Franjom Lukovićem s vremenom proglasila najstrože čuvanom poslovnom tajnom, dokumenti Zagrebačke banke, njezinog Upravnog i Nadzornog odbora, te Skupštine banke iz 1991. i 1992. godine dokazuju kako je Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona poslovala kao pridružena financijska institucija Zagrebačke banke u inozemstvu, odnosno kako je upravo Zagrebačka banka, točnije Uprava te hrvatske banke, kontrolirala Anglo Yugoslav Bank Limited, preko koje je Slobodan Milošević organizirao i provodio svoje financijske operacije pranja novca iznesenog iz Srbije na tajne inozemne račune.
Odluke Skupštine Zagrebačke banke od 2. travnja 1992. otkrivaju tajne poslove preko Anglo Yugoslav Bank iz Londona
Na svojoj šestoj sjednici, održanoj 2. travnja 1992. godine, Skupština Zagrebačke banke, kojom je u tom trenutku predsjedavao Vjekoslav Srb, donijela je Odluku o prihvaćanju Izvješća o poslovanju Zagrebačke banke d.d. u 1991. godini, u kojem je Anglo Yuoglsav Bank Limited u Londonu, navedena kao organizacijska jedinica Zagrebačke banke u inozemstvu, preko koje ta banka iz Hrvatske obavlja dio svojih poslova sa inozemstvom.
To jasno upućuje kako je upravo Zagrebačka banka, odnosno njezina Uprava, a preko članova Uprave pripadnici tada vladajuće političke elite u Zagrebu, kontrolirala inozemne operacije preko Anglo Yugoslav Banke u Londonu, ali i drugih banaka u inozemstvu, čiji je Zagrebačka banka bila osnivač i suvlasnik.
„Organizacijska jedinica u inozemstvu obavlja bankarske poslove u inozemstvu.
Zagrebačka banka d.d. osnivač je i pet mješovitih banaka u čijem kapitalu sudjeluje sa više od 9 milijuna USD.
To su sljedeće banke: LHB Internationale Handelsbank AG, Frankfurt; Banque Franco Yugoslave, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd, London; The Development Bank of Zambia, Lusaka“, stoji u Izvješću o poslovanju Zagrebačke banke u 1991. godini, kojega je Skupština banke usvojila na sjednici od 2. travnja 1992. godine.
Bitne činjenice koje proizlaze iz Odluke Skupštine Zagrebačke banke od 2.4.1992. godine
Ovime je zapravo potvrđeno nekoliko bitnih činjenica.
Prva je ta da je na temelju ovog tajnog dokumenta neupitno kako je Zagrebačka banka bila osnivač i suvlasnik Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, i to upravo u trenutku kada je Slobodan Milošević, uz operativno i organizacijsko rukovođenje od strane Borke Vučić, kao njegove povjerenice za inozemne financijske operacije, preko te iste inozemne banke u vlasništvu Zagrebačke banke d.d. Zagreb, organizirao i provodio operacije pranja novca kojega su njegovi povjerenici ilegalno iznosili iz Srbije na tajne račune u inozemstvu koje je operativno kontrolirala Borka Vučić.
Drugo, na temelju ovog dokumenta, u kojem sama Uprava Zagrebačke banke, odnosno Skupština banke, po predsjedniku Skupštine Vjekoslavu Srbu, navodi kako je Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu organizacijska jedinica Zagrebačke banke d.d. Zagreb u inozemstvu, preko koje ZABA obavlja svoje inozemne bankarske poslove, potpuno je jasno kako je Uprava Zagrebačke banke operativno kontrolirala rad i funkcioniranje, kao i poslovanje Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu, te kako je Uprava Zagrebačke banke bila nadređena Upravi Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu.
Uprava Zagrebačke banke znala je ili je morala znati za Miloševićeve operacije pranja novca preko Anglo Yugoslav Bank
I treće, praktički je nemoguće da je 1992. godine, u vrijeme kada je Milošević preko Borke Vučić organizirao operacije pranja opljačkanog srbijanskog, proračunskog novca preko Anglo Yugoslav Bank u Londonu, Zagrebačka banka bila osnivač, suvlasnik, te da je operativno kontrolirala Anglo Yugoslav Bank, a da nije znala i odobrila te pružila logističku potporu Miloševićevim operacijama pranja novca preko te inozemne banke.
Tim više, što je organizacijski, Anglo Yugoslav Bank u Londonu, kako to stoji i u dokumentima same Zagrebačke banke, bila dio organizacijske infrastrukture Zagrebačke banke za poslovanje s inozemstvom, iz čega jasno proizlazi da bez suglasnosti Uprave Zagrebačke banke, Slobodan Milošević i Borka Vučić nikada ne bi mogli organizirati pranje novca sa tajnih ciparskih računa preko Anglo Yugoslav Bank Limited.
Izvješća revizora i Franje Lukovića za 1992. godinu potvrđuju vezu Zagrebačke banke i Anglo Yugoslav Bank Limited London
To potvrđuju i Bilješke uz financijska izvješća Zagrebačke banke za 1992. godinu, kao i Godišnje izvješće glavnog direktora Zagrebačke banke d.d. Zagreb Franje Lukovića za 1992. godinu, od 23. travnja 1993. godine, te Godišnje izvješće za 1992. godinu revizora KPMG Peat Marwick, koje su ovlašteni revizori zaključili u Londonu 23. travnja 1993. godine.
Tako se u Bilješkama uz financijska izvješća ponovno identificiraju banke u inozemstvu koje kontrolira i preko kojih posluje Zagrebačka banka d.d. Zagreb.
Ovim dokumentima iz travnja 1993. godine Uprava i ovlašteni revizori Zagrebačke banke kao „pridružene institucije“ Zagrebačke banke d.d. Zagreb u inozemstvu navode iste banke, kao i u izvješćima za prethodnu 1991. godinu, iz travnja 1992. godine, među kojima i Anglo Yugoslav Bank Limited iz Londona: LHB Internationale Handelsbank AG, Frankfurt; Banque Franco Yugoslave, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd, London.
Jedina banka izostavljena s ovog popisa u usporedbi s izvješćima za 1991. godinu je The Development Bank of Zambia, Lusaka.
Zagrebačka banka u dogovoru s Miloševićem reinvestirala novac iznesen iz Srbije kroz kredite preko Zagrebačke banke
Međutim, navedeni tajni dokumenti iz 1991., 1992. i 1993. godine, otkrivaju dodatno i trag Miloševićevih operacija pranja novca preko same Zagrebačke banke, odnosno otkrivaju tijekove novca nakon što su Miloševićevi povjerenici novac transferirali iz Srbije na Cipar i druge tajne račune u inozemstvu.
Prema dostupnim shemama, Slobodan Milošević novac je preko svojih povjerenika, koje je uglavnom kontrolirala Borka Vučić, slao na Cipar, na tajne račune offshore tvrtki pod kontrolom Beogradske banke d.d. COBU, koju je vodila osobno Vučić.
Potom je novac prebacivan na tajne račune pod kontrolom Anglo Yugoslav Bank Limited u Londonu i Banque Franco Yugoslav u Parizu, da bi s tih tajnih računa otvorenih kod banaka pod suvlasničkom i osnivačkom kontrolom Zagrebačke banke d.d. Zagreb, novac bio transferiran na treće banke, i to uglavnom: Berliner Handels und Frankfurter Bank; Bayerische Vereinsbank AG Munchen; DG Bank; Kreditanstalt Fuer Wiederaufbau; Union Bank of Switzerland u Zurichu; Swiss Bank Corporation; Credit Suisse i Nordbanken iz Stockholma.
Kada bi jednom sredstva bila prebačena na tajne račune kod ovih osam inozemnih banaka, novac bi se prao na način da bi s tajnih računa, povjerenici odobrili tim bankama odobravanje depozitarnih kredita komitentima, odnosno bankama na samom Balkanu, najvećim dijelom upravo Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb.
Nakon što bi tih osam banaka odobrilo kredite Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, novac sa tzv. Miloševićevih tajnih računa plasirao bi se kroz te kredite Zagrebačkoj banci, koja bi ih reinvestirala bilo u investicijske projekte u samoj Hrvatskoj, ili bi ta sredstva s Miloševićevih tajnih računa plasirala dalje u kredite fizičkim i pravnim osobama u Hrvatskoj.
Nerijetko je Zagrebačka banka, upravo takvim financijskim plasmanima, odnosno novcem s tajnih Moliševićevih računa, odobravala kredite atraktivnim poduzećima u privatizaciji, te ih je kasnije preuzimala u zamjenu za financijska, kreditna dugovanja. Dostupna dokumentacija ukazuje kako je upravo na sličan način, Milošević, preko Borke Vučić i Franje Lukovića, te Ante Vlahovića u tajnosti kontrolirao čak 35 posto dionica Tvornice duhana Rovinj i same Adris Grupe.
Tko su bili dužnosnici banke u trenutku kada je Milošević preko Zagrebačke banke prao novac opljačkan iz Srbije
Sastav osoba koje su u vrijeme ovih operacija Zagrebačke banke s Miloševićevim režimom u Srbiji, obnašali najviše dužnosti u banci, točnije u Upravnom odboru, Nadzornom odboru i Poslovodstvu banke, sasvim sigurno govori u prilog i tomu kako je i tada vladajući HDZ, na čelu s Franjom Tuđmanom, te ratnom Vladom Franje Gregurića, sudjelovao u pružanju organizacijske logistike za pranje novca Miloševićevom režimu.
Cijelo vrijeme ovih financijskih operacija preko Zagrebačke banke dužnost člana Nadzornog odbora banke obnašao je visokopozicionirani HDZ-ovac, od osobnog povjerenja Franje Tuđmana, Antun Vrdoljak, koji je prethodno obnašao dužnost potpredsjednika Republike Hrvatske, neposredno nakon HDZ-ovog preuzimanja vlasti 1990. godine.
Članovi Upravnog odbora banke u isto vrijeme bili su: Milan Artuković, Jakša Barbić, Željko Čović, Filip Filipec, Dalibor Kovačević, Đuro Miladin, Zvonko Pajić, Mato Perak, Josip Petrović, Ivan Sorić, Antun Šporer, Zdravko Tomičić i Marko Župan.
Dužnosti članova Nadzornog odbora obnašali su Dinko Benolić, Marijan Hanžeković, Ivo Pavliček, Većeslav Rački i Antun Vrdoljak, dok su dužnosnici poslovodstva Zagrebačke banke bili: Franjo Luković, Franjo Filipović, Duilio Belić, Milivoj Goldštajn, Davor Holjevac, Nikola Kalinić, Mladen Mauher, Željko Orsag, Sanja Rendulić, Višnja Subašić, Neda Šarić i Gordana Zrinšćak.
