Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Zašto vlast rasprodaje šeæerane?

Zašto vlast rasprodaje šeæerane?

985
0

Javnost u Srbiji stvarno ima strpljenja. Posle kriminalne rasprodaje naših cementara, namerno tempirane u vreme novogodišnjih praznika, na red su došle šeæerane.
< U meðuvremenu, reformatori, neometani, rasprodaju uspešna preduzeæa po ubrzanom aukcijskom modelu, dok veliki privredni sistemi, u kojima je skoncentrisano 86,4 odsto svih gubitaka, tavore. Proizvodnja nije pokrenuta uprkos samohvalama histeriène vlasti da su najbolja vlada u tranziciji, spoljnotrgovinski deficit se poveæava i nezaposlenost se širi. Proizvodnju ne mogu pokrenuti demagoške parole ostaršæenih japijevaca na vlasti jer oni nemaju nikakvo privredno iskustvo. Nikoga ne žele ni da slušaju i srljaju u propast. Uporno tvrde da nema niko bolji od njih i da nema alternative njihovim reformama. Sve one koji kritikuju reforme i predlažu drugaèija rešenja, napadaju kao jeretike i pokušavaju da ih izoluju iz javnog života.

Na svu sreæu, javnost je postala sita lažnih obeæanja. To su ovi izbori pokazali. Graðani traže novi tim koji æe znati da rešava nagomilane probleme bez velike buke. Graðani traže ljude koji æe svima doneti bolji život.

Reformatori su propustili istorijsku priliku. Toga su izgleda i oni svesni. Znaju da æe još malo ostati na vlasti i ubrzavaju rasprodaju. Imaju vrlo opasne namere i treba ih što pre smeniti. Po ko zna koji put opominjem srpsku javnost da spreèi pogubnu politiku reformatora. Bojim se samo da ne zakasnimo u tome.

Ovog puta pišem o šeæeru. Zašto vlast rasprodaje šeæerane? Šeæer je strateška roba i zbog toga država donosi zakon o šeæeru. Mi nemamo zakon o šeæeru. Tokom 70-tih godina cena šeæera na svetskoj pijaci dostizala je rekordnih 900 $/toni, što je èinilo ovu granu izuzetno profitabilnom. Zbog toga su u narednoj deceniji naši socijalistièki planeri odluèili da podignu i rekonstruišu 15 šeæerana.

Kapacitet dnevne prerade kod veæine tih fabrika podignut je na nivo od 4-6.000 tona dnevne prerade šeæerne repe. Tih 15 fabrika moglo je da preradi 5,7 miliona tona šeæerne repe u kampanji od 80 dana i da proizvede skoro 710.000 tona šeæera, 270.000 tona melase i 275.000 tona repinih rezanaca. Uslov da se ostvari ovakva proizvodnja je da se poseje 120.000 ha uz poštovanje svih agrotehnièkih mera i da prinos bude od 47,5 t/ha.

To je, takoðe, podrazumevalo da paritet šeæera i repe bude 1:18. Nažalost, nikad nismo uspeli da ostvarimo rekordnu proizvodnju, uprkos idealnim uslovima za proizvodnju šeæerne repe.

Godine 1989., recimo, zasejano je 90.000 ha i proizvedeno 270.000 tona šeæera, godine 2000 na 70.000 ha proizvedeno je skoro 300.000 tona. Promena vlasti nije dovela do promene u agrarnoj politici. Ove godine posejano je samo 51.000 ha, prinos je bio 40 t/ha i ostavren je rod 2 miliona tona i dobili smo 260.000 tona šeæera.

Potrebe zemlje za šeæerom su 240.000 tona za stanovništvo i 60.000 tona za konditorsku industriju. Znaèi, kada bi sve naše fabrike radile punim kapacitetom, što je danas nemoguæe, mogli bi da izvozimo 400.000 tona šeæera i ostvarili bi 280 miliona dolara deviznog priliva.

Nažalost, neko je namerno uništio naše šeæerane. Današnja vlast ih samo rasprodaje. Zašto?

Odgovor treba potražiti na svetskom tržištu. Svega 5 multinacionalnih kompanija kontroliše proizvodnju šeæera u svetu. Tržište je, dakle, izdeljeno i kontrolisano. Multinacionalne kompanije uništavaju nacionalnu proizvodnju šeæera i ne dozvoljavaju da se država pojavljuje kao strateški partner. U svim zemljama u tranziciji prodate su strancima šeæerane. Sad je red na nas. Šeæer se dobija iz šeæerne trske, najveæi deo svetske proizvodnje, a manjim delom iz šeæerne repe. Berzanska cena šeæera iz šeæerne trske je 208 $/toni, a šeæera dobijenog iz šeæerne repe 700 $/toni. Izgleda da se isplati koristiti šeæer iz šeæerne trske. Meðutim, razvijene zemlje, ipak, podržavaju proizvodnju šeæera iz šeæerne repe.

Nemaèka i Francuska proizvode godišnje po 5 miliona tona šeæera, dok EU troši godišnje 19 miliona tona šeæera iz repe. Pitaæete zašto razvijene evropske zemlje ne kupe jeftiniji šeæer iz trske? Njihove države to ne rade jer je proizvodnja šeæera strateška grana i država ima interes da njene šeæerane rade.

Raèunica pokazuje da proizvodnja šeæera u lancu može da pokrene 11 proizvodnih grana i da zaposli veliki broj ljudi. Kada bi se u našoj zemlji zasadila repa na 120.000 ha moglo bi se zaposliti, u odnosu 3 zaposlena po hektaru zasejanih površina, ukupno 360.000 ljudi. Posao bi dobili nauènici da proizvode kvalitetno seme, hemijska industrija (proizvodnja ðubriva i zaštitnih sredstava), mašinska industrija (mehanizacija, rezervni delovi), saobraæaj (samo na transportu se godišnje napravi promet od 50 miliona dolara), konditorska industrija, industrija kvasca i alkohola, stoèarstvo (repica) i na kraju trgovci koji bi prodavali i izvozili šeæer.

Malo je poznato da preradom melase može da se pokrije 10 odsto energetskih potreba zemlje. Može da se dobije i elektrièna struja u šeæeranama iz pare visokog pritiska u turbinama. Godišnje pri punoj proizvodnji trošilo bi se i 400.000 tona kamena, tako da bi se kao nus proizvod dobijao kreè. Još da kažem da mikronizirani kalcijum karbonat iz kamena koristi farmaceutska industrija (kaladont), fabrike boje i lakova i gumarska industrija. Taj mikronizirani kalcijum karbonat sad uvozimo.

Da zakljuèim, proizvodnja šeæera je teška industrija za agrar. Pametna država ne prodaje šeæerane, veæ pomaže proizvodnju šeæerne repe. Apsurdna je situacija da u privatizaciji šeæerane u Vojvodini uèestvuje i jedna grèka kompanija koja je 70 odsto u vlasništvu grèke države. Èiji je onda interes da se rasprodaje šeæeranu za 3 evra? Zašto bi se država odricala strateških grana? Kako æe izgledati naša buduænost? Kraljevske porodice u Evropi imaju akcije u šeæeranama. Kraljevske porodice vekovima traju. Novobogataši su odnedavno postali moæni. Naše šeæerane dobijaju buduæe kraljeve za svega 3 evra. Cena je zaista jeftina.

Kakva cena takvi i kraljevi.

Beograd, 27.09.2002.