Početna Sadržaj Društvo VLAST

VLAST

1266
2

Propadamo jer ljudi koji vrše vlast su idioti.
Njihova želja da vode državu ne počiva na njihovom znanju i mudrosti, nego na bolesnoj strasti da se iskažu i izleče svoje provincijalne komplekse.
U društvenoj zajednici najgori dolaze na čelo države.
Erih From je to nazvao iracionalni karater vlasti.
Prevedeno, ljudski ološ dobija priliku da upravlja životima miliona ljudi.

Kako je to moguće?

Pisao sam o tome da različiti motivi opredeljuju ljude da se bave politikom.
Svi ti motivi su lične prirode.
Želja za moć je najači motiv.
Iza njega ide pohlepa za materijalnim dobrima.

Problem je, dakle, u tome što oni koji se kandiduju da upravljaju
državom nemaju poštene namere.
Naime, ne angažuju se politički da bi doneli dobro zajednici, nego da bi rešili svoj lični problem.
Taj problem je uvek vezan za psihološke portrete tih pačenika.
Veliki broj njih su mentalno poremećene osobe, koje ništa ne gube u svom političkom angažmanu, jer svaki uspeh, makar i najmanji bio, donosi im samopriznanje, koje na drugom mestu sem politike ne bi mogli da dobiju, i koji uzimaju korisnu terapiju da zaustave napredovanje bolesti.

Potvrda tačnosti mojih teza ima mnogo kroz istoriju.
Ne moramo ići previše daleko.
Nekrofilni Hitler je svuda oko sebe širio zadah smrti i truleži.
Neshavtljivo je da se jedan takav psihopata, čije se telo  u
mlitavosti raspadalo, iz usta mu je smrdelo kao iz kanalizacione cevi, koji nije mogao da potrči, koji je bio gnjecavo ugojen, nosi ideju o nadčoveku, odabranoj naciji i izabranom vođi.
Hitler je postao političar da bi mogao svoje seksualne frustracije da transformiše u svoje tetaralne govore, koji su mu pomagali da, pred stotinama hiljada ukrućenih vojnika, doživi orgazam.

Drug Tito se bavio politikom jer nije mogao nigde da se skrasi, jer je bio neradnik, probisvet, belosvetska hulja, hohštapler, zavodnik koji je voleo žene i kicoš koji je voleo da se lepo oblači.
I gde je mogao sve to odjednom da postigne?
Samo u politici.
Ideologija za njega nije bila važna. Ona je samo sredstvo za
postizanje svog ličnog cilja.
Tako se radnički tribun, profesionalni revolucionar, vođa
proletarijata, instruktor Kominterne, španski borac, generalni
sekretar, pretvorio u onduliranog i uparađenog cara komunizma,
generalisimusa koji ispija najbolja svetska pića, jede najbolju hranu i ima proletersku državu u svom ličnom vlasništvu.

Takav totalitarni sistem je morao, pre ili kasnije, potpuno da propadne.
Svedoci smo da se Titova paradna diktatura završila najvećim
bratoubilačkim ratom.
Posvađana i zadužene slovenska plemena potražila su spas u međusobnom klanju i ritualnom puštanju krvi svoga brata.
Farsa od bratstva i jedinstva slovenskih naroda pretvorila se,
pokvarenim navođenjem Vatikana i Velikog Brata, u sveopšte klanje i iskonsku mržnju.

Danas pokušavaju sve to da se stave pod tepih i da se sve zaboravi, kao da se ništa nije dešavalo. Kao da krv nije lila u potocima.
Razloge tome treba tražiti u pripremi scenarija za novo klanje
balkanskih naroda.

Jugonostalgijom žele da prikriju strašan zločin koji se dogodio.
Ako je bivša država bila tako dobra, kako tvrde bogata deca komunizma, koja danas furaju neoliberalne ideje o ukidanju nacionalne države, obogativši se u tranziciji preko noći, zašto se onda raspala?
Ako su se braća i sestre toliko voleli, zašto su se klali?
Ko može da posvađa braću i sestre?

Manipulacijom frustriranih nacionalnih vođa, južnoslovenski narodi su gurnuti u klanicu.
Komunisti su preko noći postajali nacionalšovinisti i verski fanatici.
Umesto da budu obešeni zbog izdaje komunizma i ekonomskog zaduživanja bivše nam države, komunisti su opasali nacionalne štitove, stavili kacige i oklope, uzeli sveti mač i uzjahali Šarca, pa su počeli da toče rajsko nacionalno piće za zavođenje neprosvećenog naroda, tako da su više uzimali za sebe, a manje su davali narodu i pobesnelom Šarcu.

Slobodan Milošević je postao političar iz ličnog razloga, jer nije
mogao da izneveri bolesne namere svoje gimnazijalske ljubavi. Koja je tražila od njega, prilikom letovanja na Brionima, kada ga je povela da vidi rajske vrtove crvene buržoazije, dala mu politički zadatak da se po svaku cenu dokopa vlasti, jer samo tako mogu stalno i nesmetano da letuju na Brionima kao da je to njihova privatna imovina.

Ludilo Baba Jule se završilo u zlikovačkom NATO bombardovanju dela nezaklanog srpskog naroda, koji je morao, prema njenom revolucionarnom planu, da izdrži još nekoliko dana da bi međunarodni proletarijat, ustao protiv omržane kapitalističke Gvozdene Pete i gde bi ona, Krvava Meri, postala, sve sa cvetom u kosi, moderna Roza Luksemburg radničkog pokreta, dok bi Sloba postao Karl Marks bez brade međunarodne radničke
internacionale.

Motivi svih DOS-ovih političara su bili uvek isti : pohlepa i sujeta.
Pare i vlast.
Zoran Đinđić je sve svoje mladalačke frustracije prema autoritativnom oficiru ocu pokušao da reši kroz neku kao političku pobunu angažovanog filosofa, pobunu koja se završila makijavelističkim gomilanjem para i funkcija, sveopštom kontrolom  tajnih službe i preuzimanjem svih finansijskih sredstava, osvajanjem moći i dokazivanje kriminalcima,
kojima je bio opčinjen, da je veći frajer i šmeker od svih njih zajedno.
Neiživljen, neutemeljen, nesiguran u sebe, površan, frustriran,
iskompleksiran, neiskazan, željan moći i velikih para, alavo je gutao sve što mu se pružalo, ne vodeći računa da će ga izdati upravo oni koje je stvorio, koji ga guraju u nesreću i koji njegovim stradanjem mogu dobro da profitiraju.

O ostalim političarima, koji su došli na vlast posle petooktobarske
obmane, ne vredi trošiti reči, jer su oni svi izašli iz Đinđićevog
šinjela i ta đinđićevština danas kulminira u ludilu Ace Dramosera.

Sve u svemu, ne možemo da izađemo iz zamke totalitarizma ukoliko imamo ovakve drljave i odvratne političare, koji rade samo u svom ličnom interesu i kojima država služi za ličnu promociju i bogaćenje.

Moramo suštinski da pobedimo totalitarizam.

To se postiže temeljnim menjanjem sadašnjeg političkog i ekonomskog sistema.
Samo tako, nikako drugačije.

Moramo da srušimo totalitarizam, jer tako sklanjamo platformu za ličnu promociju političara. Psihopata koji ne znaju šta će sa sobom, pa su počeli iz očaja da se bave politikom.

Rušenje totalitarizma, samim tim i sadašnjih političara, koji su
postali sami sebi cilj, može se ostvariti razvoj direktne digitalne
demokratije i ukidanjem političara kao plaćene profesije.

Razmislite, šta će u elektronskom dobu političari?
Ima li ijedn razlog da ta profesija postoji?
Molim lepo, naglašavam da pišem o profesiji političar.

Hajde da analiziramo jedan radni dan političara.
Koliko on dnevno donosi dobra državi za svoj rad?
Šta on KONKRETNO radi?

Kada bolje razmislite, ako ste pošteni prema sebi i svom zdravom razumu, doćete do zaključka da su političari paraziti, da oni ne stvaraju novu vrednost, da oni preraspodeljuju i troše tuđu muku samo zbog toga da bi prigrabili veći kolač za sebe.

Razvlastimo političare!
Pošaljimo ih sve na tržište radne snage.
Neka tamo dokažu svoju sposobnost.
Neka tamo pokažu šta znaju.

Samo na ovaj način možemo dobiti racionalnu vlast.
Ljude koji će se baviti politikom u korist zajednice.
Ljudi koji neće svoje psihičke probleme da transformišu na zajednicu.
Ljude koji će kratko vreme obavljati vlast i napuštati politiku.
Politika nije njihovo utočište.
Oni se bave politikom da bi spasili Srbiju i ništa ne traže za sebe.
Naprotiv, spremni su da se žrtvuju za zajednicu.

Šta mislite,ko je od ovih idiota na vlasti spreman da se žrtvuje za Srbiju?

Beograd, 16.05.2015

2 KOMENTARI

  1. Sta da se radi“? Ja imam resenje.“Demokratija“ i diktatura su dokazano lose za Srbiju.Resenje je da se samo najkvalifikovaniji kadrovi postavljaju na kljucne funkcije.Tu formulu vec decenijama uspesno primenjuju selektori vaterpolo reprezentacije.U vaterpolo reprezentaciju Srbije ne moze uci neplivac.Cak ni za vrhunskog plivaca Cavica nema mesta ,zato sto nema potrebnu tehniku. Znaci da je potrebno napraviti sistem u kome ce ulogu selektora imati jedna grupa mudrih,postenih,uspesnih,iskusnih Srba, patriota.Tu nema mesta za ljude koji nikada nigde nisu radili,koji ni trafiku nisu vodili a hoce da vode drzavu.Mudre srpske glave koje bi volonterski radili posao selektora .Oni bi postavljali kvalifikovane ljude na kljucne funkcije.Oni bi ih po potrebi hitno menjali,kontrolisali,korigovali.Drzava zasluzuje da pri izboru glavnih igraca upotrebimo iste kriterijume koji se primenjuju u vaterpolo reprezentaciji.Demokratija je 100% los sistem.Losiji od diktature,zato sto u diktaturi moze da se narodu posreci(Belorusija,Singapur,Kina..) U demokratiji je moguce da totalni idioti vode glavnu rec(Tadic,Vucic…)U demokratiji glas nuklearnog fizicara vredi isto kai i glas nepismenog Roma(ili Srbina ),sa naglaskom da su Romi na duze staze brojcano u prednosti, zato sto imaju mnogo vise dece.