Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Tužba

Tužba

978
0

Verujem da Petar Kuniæ ne prati diplomatske aktivnosti srpske vlade. Naravno, ni birokrate u srpskoj vladi ne znaju ko je Petar Kuniæ. Bilo bi mnogo bolje da znaju, jer onda ne bi davali izjave, niti bi radili suprotno našim državnim interesima. Naime, ministar spoljnih poslova i ministar finansija otišli su u zvaniènu posetu BiH. Prema izveštajima novinara, poseta ministarstva imala je radni karakter. Razgovaralo se o evropskim integracionim tokovima i položaju zemalja Zapadnog Balkana u tim procesima. Naši ministri su pokazali evropsku širinu i izjavili su da je tužba BiH za ratnu odštetu, stvar Suda. Njih to, navodno, ne interesuje. Oni su se malograðanski uzdigli iznad te tužbe. Važno je samo da se što pre sve zaboravi i otvori privredna saradnja u regionu. A tužba? Domaæini ne odustaju od meðunarodne tužbe. Srbija mora, prema njihovom tužbenom zahtevu, da plati ratnu odštetu u iznosu od 100 milijardi evra jer je, navodno, uèestvovala u ratu u Bosni.

Interesantno je da nas pred meðunarodnim sudom zastupa prof. dr Tibor Varadi. On je nedavno izjavio da su naše šanse da se odbranimo 50:50 ne mogu da verujem. U tako važnom sporu po sudbinu ove zemlje zastupa nas èovek koji ne veruje da æe dobiti spor. Nikada ne bih kao bankar angažovao advokata koji ne može da dobije spor. Jednostavno, to nije dobar zastupnik. Treba izabrati nekog sposobnijeg. Ni ministri ne bi ostali na tom mestu. Naroèito ne ministar spoljnih poslova. Njegova diplomatska aktivnost veæ duže vreme je vrlo štetna po državu. Neiskusni asistent sa fakulteta je postao neuspešni diplomata.

Ne mogu na važna državna mesta da dolaze partijski poslušnici. Njihova politièka opcija nema uporišta u narodu. Ne mogu da preðu cenzus na izborima. Neodgovorni prema biraèima, jer ih nemaju, poslušni prema stranim moænicima, kojima se dodvoravaju, nanose državi veliku štetu. Kako da zaboravimo i veselo krenemo dalje kad je stradalo toliko ljudi i uništena ogromna imovina? Niko ne sme da zatvara oèi pred poèinjenim zloèinima. Bez obzira ko su zloèinci, svi moraju biti osuðeni.

Ako to ne uradimo, ponoviæemo iste greške kao posle prošlog Velikog Klanja. Istorija je uèiteljica života. Nema više, gospodo, bratstva i jedinstva. Nema lažnog oprosta i pomirenja, dok se tajno oštre nove mržnje. Živimo u komercijalnom svetu gde vladaju interesi. Ne moramo da se volimo, ali treba da se poštujemo. Bolje æemo se slagati ako negujemo razlièitosti. Samo istina o zloèinima može spreèiti nove tragiène nesuglasice. Pogrešno je da se zakopavaju seæanja. Nema zaborava. Ne smemo zatvarati oèi pred tužbama.

Da li bi ministri u liènoj parnici, koju vodi advokat koji ne veruje da æe uspeti, nastavili da trguju sa tužiocem koji hoæe da im otme imovinu? Šta je sa životima i imovinom Srba u BiH? Ko æe zastupati njihove interese? Kad æe oni dobiti ratnu odštetu od BiH? Hoæe li prognani Srbi da dožive sudbinu Petra Kuniæa? Petar Kuniæ je najuporniji borac za povraæaj izgubljene imovine. Posle tri godine uporne borbe sa hrvatskom administracijom nije uspeo da vrati stan u Karlovcu, vikendicu u Velikoj Crkvini i kuæu s restoranom u mestu Zagorje. Onda on podnosi tužbu protiv Hrvatske Evropskom sudu u Strasburu. Poslao je kompletnu dokumentaciju iz koje se vidi da mu je imovina zaposednuta i da Hrvatski sudovi namerno izbegavaju da donesu presudu u njegovu korist. Petar Kuniæ je poverovao da æe Evropski sud da zaštiti njegova ljudska prava. Ali, Evropski sud za ljudska prava donosi odluke da se u Kuniæevom sluèaju ne pojavljuje bilo kakva povrede pravde i sloboda koje se nalaze u njihovoj kompetenciji. Negativnu odluku donosi i Ustavni sud Hrvatske.

Meðutim, hrabri Petar Kuniæ traži svoje pravo. Alarmira brojne meðunarodne organizacije i šalje svoju tužbu na 228 strana sudu u Strazburu. Odgovora još nema. Prošlo je dosta vremena. Petar Kuniæ se zadužio 16.000 maraka da bi došao do svoje imovine. Sada više nema para. Niko neæe da mu pozajmi. Od njih èetvoro u porodici niko ne radi. Žive u Banja Luci. Taènije, spavaju u „ladi“.. Kada doðu u Hrvatsku, prete mu i ponižavaju ga. Ipak, Petar Kuniæ neæe odustati. Nastaviæe da se bori za pravdu. Nažalost, potpuno sam. Slièna je sudbina stotina hiljada naših sunarodnika koji su prognani.

Šta je država Srbija uradila za njih? Ništa. Umesto da država Srbija zastupa sve naše izbegle sunarodnike u tužbi protiv BiH i Hrvatske, pred meðunarodnim sudom, sve je prepušteno liènom snalaženju. Tako se ne vodi državna politika. Ministre reformatore ne interesuju te tužbe. Oni žive u svom tranzicionom svetu i ne vide patnje unesreæenih. Njima ne smeta što Stipe Mesiæ traži ratnu odštetu od 35 milijardi maraka. A gde su naše tužbe? Koliko stotina milijardi Hrvatska država treba da plati za zloèine nad Srbima u ustaškoj državi? Hajde, napokon, da sravnimo raèune. Posle æemo mnogo lakše trgovati. Ne može se baš sve zaboraviti.

21. februar, 2003. god.