Početna Sadržaj Reagovanja TAHIR HASANOVIĆ

TAHIR HASANOVIĆ

9081
0

Trilaterala dolazi u Beograd.
Ko je dovodi?
Tahir Hasanović.
Ko je taj?

Evo još jednog u nizu bitangi naše tranzicije. Političar koji menja mišljenja i ideologije kao prljave čarape, koji je lakej svakom režimu i koji je bogat i uspešan, jer je Srbija siromašna i propala.

Tu barabu poznajem još od studentskih dana, kada je bio skojevac, titoista, ideolog samoupravljanja, radničke klase, bratstva i jedinstva, avangarde saveza komunista, kada nas je ubeđivao da je socijalizam poslednji stadijum pred naš končan ulazak u komunizam, besklasno društvo u kome će svako dobijati stanove od društva, a ne samo studentski aktivisti u Univerzitetskoj konferenciji, crvena buržoazija, koja je imala velike plate, kola, vozače, sekretarice, stanove i koja se spremala da preuzme upravljanje socijalističkom državom.

Zbog takvih skotova, studetskih aktivista u odbrani socijalizma i društvene svojine, imao sam velike neprilike, moj tekst za tadašnji STUDENT o studentskim buržujima, profesionalnim političarima i otimačima društvenih stanova, izazvao je skanal i velike napade na mene.

Ostao sam u tim napadima, naravno, usamljen, mada su svi znali da govorim istinu, jer je moć tih mladih komunistilčkih bitangi bila ogromna i niko nije smeo da im se suprostavi.

Tahir Hasanović i ostale njuške iz njegove bande za promovisanje socijalizma i tekovina revolucije imali su otvoren i siguran put, te 1982, kada sam diplomirao, prema državnom vrhu i niko ih nije mogao da zaustavi u njihovoj ogromnoj ljubavi za socijalizam i odbrani bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti.

Mene operativno politika nikada nije zanimala i usmerio sam se prema privredi, tako da sam, radeći na jugoslovenskom tržištu, potpuno izgubio interesovanje da pratim političke karijere skojevaca sa univerziteta. Mislio sam da se taj karijerista i poltron uvukao u neki CK – Centralni Komitet komunista, da tamo glođe neku veliku socijalističku apanažu i da nastavlja da širi ideje marksizma i lenjinizma o imperijalizmu kao poslednjem stadijumu umirućega kapitalizma.

Posle mog sukoba sa Miloševićem u jesen 1988. godine na sastanku sa nama bankarima, posle mojih opominjućih tekstova, koje niko nije smeo da objavi, da politika nacionalsocijalizma nije dobra za nas Srbe, primetio sam da je jedan od jurišnika Miloševića postao i taj prevrtljivi Tahir Hasanović.

Njegovu pacovsku njuška, koja odaje pohlepnost i lukavstvo, nikada se ne može zaboraviti. On me je podsećala na Žozefa Fušea, budućeg vojvodu od Otranta, plemića i bogataša, koji je preživeo Dantona, Maru, Robespjera i Napoleona, tvorca tajne policije, rođenog izdajnika, krvnika,bednika, intriganta, spletkaroša, fukaru, koga sam opisao u mojoj priči HERMELIN.

Neobično kako je TH uspeo da postane naš Žozef Fuše.
Isti nepogrešiv instikt kada treba promeniti stranu, kad je vreme da se to uradi i kako se uvući novom gospodaru, nagomilavajući sve veće bogatstvo u svoje bisage.

Opisao sam u svojoj priči da je Fuše uspevao, svojim povijenim i velikim nosem, da nanjuši u kom smeru će se kretati nova politika, nepogrešivo je mogao da nanjuši pobednika, tako da njegovo menjanje gospodra je bilo samo u funkciji pravljenja sopstvenog kapitala i političke karijere.

Pogotovo je interesantno da je Fuše bio prvi evropski policajac, koji je oformuo službe policije i uveo tajne doušnike na sve strane, dok je naš domaći Fuše svoj politički i bogataški uspeh mogao da zahvali dobrim vezama sa policijom i tajnim službama. Na početku jugoslovenskim, posle srpskim i na kraju stranim službama, čiji je postao operativac na terenu.

U sukobu Ivana Stambolića i Slobodana Miloševića, naš junak prepoznaje u Miloševiću novog gospodara Srbije i postaje veran pas gonič u lovu na uzimanje apsolutne vlasti u Srbiji. Nacionalsocijalistička propagnda, ratovi, hiperinflacija, gubljenje teritorija, iseljavanja našeg naroda, to ništa ne smeta ovom pohlepniku da bude odani sluga svom gospodaru, a kada je ojačala Baba Jula, njegova odanost je prema Gospodarici Srbije.

Naravno, politika ne može bez biznisa, pa tako se TH povezuje sa proračunatim Dušanom Mihajlovićem i tako se otvara put za veliko pravljenje para.

O ostalim njegovim mahinacijama čitajte na društvenim mrežama.
Moje je samo da osvetlim lik ove tranzicione protuve.

Nadam se da će osvetljavanje ovakvih likova pomoći našim građanima da se probude iz opsesivne potrebe da bespogovorno veruju i glasaju za politički ološ.

Dakle, pišem o anatomiji političkog ološa.
Raskrinkavam ih, jer je to jedini način da ih izložimo kritici javnosti.

Petooktobarski preokret je zatekao TH na strani onih snaga koje su rušile despotski režim, jer je on na vreme, njušeći promene, uhvatio kontakte sa budućim vladarima Srbije i tako je uspeo da svog konja za trku, Dušana Mihajlovića, progura da bude ministar policije u DOS –ovoj vladi.

Tako je postao nedodirljiv.

Reforme su bile idealne za značajno uvećavanje njegovog početnog kapitala.

Član upravnog odbora Centro banke je optužen da je pregovarao sa Kipranima oko para. Inkasirao je za svoje akcije 2,3 miliona evra, kako pišu mediji, na način da je iz kredita odobrenog njegovoj firmi kupovao akcije banke u kojoj je bio član Upravnog odbora. To je nedozvoljena radnja na finansijskom tržištu.

Pošteno!

Pa, šta?

Tako braća rade.
Tako se zida sopstveni kapital.

Danas vidim da je skojevac Tahir Hasanović mason. Ima neku veliku funkciju. Ne razumem se u tajna društva i njihove činove. Samo se hvali da je mason visokog ranga. Pregledao sam na inernetu slike o njemu i jasno je da imamo posla sa uspešnim kapitalistom, bogatim čovekom, tajkunom, koji se slika svuda po svetu sa velikim facama i koji je uspeo da dovede Trilateralu u Beograd.

To je kratka slika o ovome komunisti, marksisti, lenjinisti,samoupravljaču, skojevcu, nacionalsocijalisti, julovcu, kandidatu za zeta, obaveštajcu, saradniku, političaru iz senke, kapitalisti, tajkunu, lobisti, masonu, trilateralcu, vitezu nekih redova, reformisti, humanisti i apostolu Novog svetskog poretka.

Evo šta je u jednom interbju rekao:

„Mi smo bratstvo dobrih ljudi na dobrom glasu, koji plaćaju poreze, brinu o porodici, komšijama i čine sve da njihov svakodnevni život zrači lepotom, mudrošću i snagom“

Divno!
Dirljivo!
Prosto čovek da se rasplače.
Komunistički odgovorno.
Kapitalistički humano.

A na njegovom sajtu piše:

„Tahir je jedan od dvoje ljudi na Balkanu koji imaju diplomu poznatog Dale Carnegie kursa za liderstvo i ljudske odnose u Sent Luisu i ovlašćeni je Dale Carnegie instruktor. Danas druge uspešno podučava veštinama ljudskih odnosa, poverenju i entuzijazmu, koji su preko potrebni ovom delu sveta. Predsedništvo EWB nedavno je imenovalo Tahira na mesto Izvršnog sekretara Srpske nacionalne grupe Trilateralne komisije“

Poverenje u ovom delu sveta je izgubljenu.
Tu je provereni čovek da nam vrati poverenje.
On će nas naučiti veštinama ljudskih odnosa.
Naučiće nas entuzijazmu.

Naučiće nas kako se od socijaliste, komuniste i skojevca postaje kapitalista, tajkun, mason i trilateralac. Sluga Familije.

Aferim!

Šta još da napišem?

Jebeš masone, tajna društva i trilateralu, kada je ovakva fukara i dripac njihov član.

Beograd, 27.10.2014