Početna Sadržaj Društvo STEVAN SINĐELIĆ

STEVAN SINĐELIĆ

1969
0

Potresen sam pogibijom Stevana Sinđelića.

Junaka našeg doba. Koji se uzdigao iznad naše prosečnosti i banalnosti da bi se približio slavnom vojvodi Sinđeliću. Ima li slučajnosti u tom imenu i prezimenu? Nema! Nikada nema slučajnosti. Sve se poklapa nekom uzvišenom logikom.

Stevan Sinđelić je streljan na braniku naše otadžbine. Bio je meta albanskih terorista. Pokretna meta. On i njegovi drugovi iz žandarmerije. Žrtvovani su da bi izdajnički režim u Berlinu potvrdio prodaju Kosmeta i Srba na Kosmetu, da bi Tači zahvaljivao Aci Dramoseru i Malom Slobi na saradnji u odnosima između dve susedne zemlje, baš je tako otvoreno govorio, i da bi po ko zna koji put čuli iste hvalospeve o našem besprekornom putu u bankrotiranu EU.

Pogledajte naslovne stranice današnjih novina.
Pogledajte tu našu, srpsku sramotu.
Umesto da sve novine imaju samo jednu vest – tragičnu smrt našega junaka, oni se utrkuju ko će veće gadosti staviti na naslovne strane.Smrt policajca na zadatku odbrane granice je sporedna tema za naše novine.
Zbog takvih skotova u novinama sve se obesmišljava u društvu.

Između smrti Sinđelića i izdaje režima u Beogradu nalazi se izbezumljeni, apatični, razočarani, pokradeni i uplašeni srpski narod koji čeka da se nešto desi, da bude bolje, da se pojavi mesija, da neko spasi od nesreće svoj nebeski narod, ali ništa se ne dešava, samo laži, pljačke i smrt.
Svuda oko nas smrt.
Jeziva smrt. Bolest. Na svakom koraku umiremo.

Nije dovoljno što 35.000 ljudi svake godine više umire nego što se rađa.
Nije dovoljno što više od hilljadu ljudi pogine u saobraćajnim nesrećama.
Nije dovoljno što se više od hiljadu petsto ljudi godišnje ubije.
Nije dovoljno što se godišnje izvrši 200.000 abortusa.

Ništa nam to nije dovoljno, nego sada naše najbolje sinove teroristi ubijaju na našoj zemlji. Ubijaju ih da pokažu kakve su im namere. Ubijaju nas jer hoče da nastave dalje. Šumari nisu krdljivci drva. To su vojnici jedne ostrašćene političke ideje. Oni su pušteni da poginu za svetu stvar stvaranja Velike Albanije. Sada je pravi ternutak da se nastavi dalje. Srbija umire. Treba Srbe istrebiti. Treba im uzeti zemlju i proterati. Sabiti ih u Beiogradski pašaluk i tamo pokoriti. Najbolje, pobiti.

To je plan da se kazne Srbi.

Moraju da se kazne jer su nepokorni. Čuvaju predanje. Zavet drevnih predaka. Sećanje na prvu evropsku civilizaciju. Svi su zaboravili na Lepenski vir, Vinču i Starčevićevo. Samo prokleti Srbi o tome pričaju. Samo oni veličaju svoje korene. Samo oni neće da popuste. I sve veći broj njih se vraća svojim korenima. Prokleti Srbi! Kučkini sinovi! Demonski izrodi! Neće da se pokore. Kurče se i sprdaju!
Sve ih treba pobiti! Zatrti im srpsko seme. Razoriti im državu. Promeniti svest. Lobotomiju im uraditi. Novi identitet im nametnuti. Samo više da ne smetaju uspostavljanju novog svetskog poretka.

Izajnici se smeju u Berlinu. Svi ih hvale. Odlično ste izdaju izvršili.

Nikoga nije bilo briga što je jedan mlad čovek na zadatku poginuo. To političke bitange ne zanima. Oni ispunjavaju preuzete obaveze.Umesto da ustanu od stola i vrate se na kopnenu granicu da tamo podignu svoje kuće, da tamo dovedu vladu da zaseda, da tamo odaju počast ustreljenom heroju, ti probisveti, šizofreni ludaci, pijanice, hipokondori i kriminalni tipovi daju intervjue o evropskim integracijama i baljezgaju gluposti o moćnoj i bogatoj Srbiji.

Njihove novine u Beogradu nastavljaju da kretenizuju javno mnjenje, dajući na znanje birokratama u Briselu i Vašingtonu da mogu da rade sa Srbima šta hoće, jer su Srbi rogata marva koja je naučila da vuče jaram. Ubijajte Srbe na svakom mestu, oni se neće pobuniti. Istrebite Srbe, jer oni moraju da nestanu da ne bi čuvali predanje.

Izjava ministra policije Neše Sline o nekakvoj pretnji teroristima je spradanje sa državom i narodom. Pogledajte tog pokvarenog plagijatora. Zar neko može da veruje tom malom prevarantu i uvlakaču? Zar neko ozbiljan može da pomisli da je taj uštovljeni skot sposoban bilo šta da uradi, osim da klima glavom svom Vođi. Kome će da upravlja taj mekušac? Kojoj specijalnoj jedinici? Da li je ta Slina bilo kada potrčao? Da li je radio fizičko? Da li zna šta je to granica? Da li je nekada bio na mrtvoj straži? Da li zna da puca,puzi i brani granicu?

Izložili su našu žandarmeriju da budu glineni golubovi i da ih teroristi streljaju za primer drugima. Hoće da naprave potpunu pometnju i konfuziju u našoj odbrani države i nacije. Izdajnički im režim stvara prilike da nastave svoju ekstremnu politiku.

Stevan Sinđelić je izgubio život i nakon sahrane će biti zaboravljen. Zabranjeno će biti da se piše o njemu. Ne smemo da vređamo naše susede. Zbog dobrosusedskih odnosa Srbe treba pobiti. Tako će susedi biti mirni da se više nikada neće stvoriti Velika Srbija. To što se zločinom stvara Velika Albanija, to je dobro. Tako se Srbi drže u pokornosti.

Stevana Sinđelića ne smemo zaboraviti. Ni njega, ni sve druge koji su stradali za svoju domovinu. Njegov život mora biti ugrađen u naš nacionalni preporod.

Braćo i sestre,

Nemamo izbora. Ili ćemo se boriti za svoju državu i svoju slobodu ili ćemo završiti sa metkom u glavi. Odbrana je sa životom skopčana. Odbrana Srbije mora da počne od promene totalitarne vlasti. To je jedini način da opstanemo.

Nasilana smrt Stevana Sinđelića je poruka šta nas čeka.
Moramo zaustaviti dalje propadanje Srbije i uništavanje Srba.
Moramo da se izborimo za sebe, jer se niko neće boriti za nas.

Stevanu Sinđeliću neka je laka crna zemlja.

Oprosti!

Beograd, 28.08.2014