Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Naopako

Naopako

1183
0

Direktor Fadipa Beèej, “obièni diplomirani inženjer èiji su projekti materijalizovni širom bivše SFRJ”, direktor “male firme”, odluèno odbija da se pretplati na nedeljnik “Ekonomist”. Direktor je bio, kako kaže, uporan da izvrši pretplatu i primljena èetiri broja je uredno vratio. Nije zainteresovan za èasopis!

Šta tu ima èudno? Zar direktor nema prava da ne èita? Meðutim, on je otišao korak dalje, napisao je zašto ga èasopis ne interesuje. I to obrazloženje je vrlo zanimljivo i mnogo govori.

Dakle, pažnju g. Direktora zaslužuje samo g. Avramoviæ“ koji se dokazao u praksi i životu”, dok “ostali novinari i saradnici ne zaslužuju neku naroèitu pažnju”. Zašto ne zaslužuju? Zato što se nisu dokazali u praksi i životu. Ako se pod životom podrazumeva, pretpostavljam, poslovni život, onda nije jasno kako se novinari nisu dokazali u praksi. Zar èasopis koji je direktor dobio na poklon, za koga, ipak, iskreno priznaje da je “odlièno pripremljen, ilustrovan itd.”, nije rezultat rada novinara? Zar se novinari ne dokazuju u praksi i životu izdavanjem novina? Ne razumem , kako se još, osim pisanja, novinar može dokazati u praksi?

Odgovor nam nudi g. Direktor, nešto malo niže u pismu, kad piše “u životu nisu vodili nijednu firmu pa makar i naopako”. Vrlo zanimljivo. Samo oni koji su vodili firmu dokazali se u praksi imaju njegovu pažnju. Meðutim, mnogo manji broj ljudi u svetu upravljaju firmama, dok neuporedivo veæi broj ljudi ne upravlja. Zar je njihov rad zbog toga manje vredan? Rad, recimo, vrhunskog hirurga nije vredan jer ni hirurg ne upravlja firmom. Ili rad pilota koji upravlja ali, nažalost, avionom, ne zaslužuje neku naroèitu pažnju. Šta onda reæi o radu književnika, slikara ili muzièara? Njihovi projekti èak nisu ni materijalizovani, a, opet, mnogi su u životu veoma priznati. Neki od njih ostaju besmrtni.

Naopako je, dakle, shvatanje da se èovek može dokazati u praksi samo vodeæi firmu. Nije mi ni jasna tvrdnja – “makar naopako”. Nelogièno je da se neko može dokazati u praksi vodeæi firmu naopako. Dokazati se u praksi, znaèi potvrditi se u struci, znaèi biti uspešan. Kako se naopako može biti uspešan?

Prateæi ovu naopaku logiku, onda se ni g. Avramoviæ, koji zaslužuje pažnju g.Direktora, nije dokazao u praksi jer nije vodio nijednu firmu. Narodna banka nije firma.

Direktor zatim piše:”gde je…dokazao svoju struènost…na praktiènim i materijalizovanim projektima.” Zašto se struènost dokazuje samo na praktièan i materijalizovan naèin? Zar profesor univerziteta koji je g. Direktoru predavao mašinske elemente, nije struèan samo zato što nije materijalizovao svoje znanje? Šta onda reæi o profesoru etike? Naopako je, dakle, shvatanje da se struènost iskljuèivo vezuje za materijalne vrednosti. Gospodin Direktor piše:”ovo je period borbe za život (ne ulazeæi u razloge zašto je do toga došlo jer se sve zna)”. Kakva reèenica! Poðimo redom. Zašto je ovo baš period borbe za život, a nije borba za život onaj period kad smo se rodili ili kad ostarimo? Stavljajuæi zagradu iza reèi život, g. Direktor ne ulazi u razloge zašto je do toga došlo. Do èega? Perioda, borbe ili života? Ne zna se na šta se odnosi reè “toga”, mada g. Direktor tvrdi da se sve zna.

Šta se sve zna?

G. Direktoru ne može pomoæi mišljenje ili èlanak novinara, veæ njemu ”treba èasopis sa savetima kako prevaziæi ove probleme”. Koje probleme? ”Finansijske, komercijalne, socijalne itd.” Dakle, g. Direktor, èiji su se “projekti materijalizovali širom”, priznaje da ima probleme. On traži od novinara da savetima prevaziðu njegove probleme. Moram priznati da u svom dugogodišnjem bankarskom iskustvu, dokazujuæi se u praksi i materijalizujuæi svoje znanje, nisam oèekivao od novinara, javnih delatnika, da rešavaju moje konkretne probleme u poslu. Zašto bi novinari savetovali menadžeru šta da uradi? Ako menadžeru treba savet, angažovaæe na tržištu struènog savetnika i platiæe njegov rad. Naopako je shvatanje da možete iz struènih novina dobiti konkretno rešenje svoga problema, makar i ne platili pretplatu. To bi bilo isto kao kada biste odbili da èitate Frojda zato što ne može da reši vaš porodièan problem. Struèna literatra se i èita da bi se više saznalo i onda, kritièki razmišljajuæi, sami pronaðete naèin za rešavanje svog problema. Kakav bi to ekonomski èasopis bio kada bi rešavao probleme svih srpskih direktora? Šta bi radili savetnici u firmama? Šta bi na tržištu radile advokatske i konsultantske kuæe?

Na kraju, g. Direktor piše da njemu ne može pomoæi mišljenje ili èlanak novinara, “salonskih ekonomista”, i zato odbija pretplatu. Dakle, neæe da èita. Interesantno je, radi poreðenja, ovde navesti da su najveæi korisnici metereoloških izveštaja brokeri na robnim berzama. Zaèudiæete se kakve veze ima njujorški broker sa vremenskom prognozom u Rusiji, ali, vidite, veza je direktna. Od vermenskih prilika u Rusiji zavisiæe prinos recimo, pšenice kojom broker trguje. Nije isto da li æe biti dobar prinos ili ne, jer broker to na tržištu, u praksi, odmah materijalizuje. Isti sluèaj je i sa zvaniènim državnim izveštajima o kretanju proizvodnje, inflacije, zaposlenosti u kvartalu. Kako æete donositi odluke ako nemate podatke, ako ne znate? Naopako, naravno. Zamislimo direktora neke evropske firme koji odbije pretplatu londonskog “Ekonomista”. Verujte mi, ja takve ne poznajem. Svi se grabe da èitaju prognoze i oèekivanja ne samo o poslovanju sopstvene države, veæi i o svetskim kretanjima.

I još nešto, istraživanja poslovnog sveta u Americi i Japanu, najdinamiènijim privredama u svetu, pokazala su da uspešni menadžeri najmanje treæinu radnog vremena provode èitajuæi raznorazne èasopise i izveštaje, èesto i one koje nemaju nikakve direktne veze sa njihovom strukom. Zašto? Svi su u potrazi za novim idejama koje prvi mogu primeniti i materijalizovati na tržištu.

Ali, to su uspešni ljudi.

Kod nas se, nažalost, još uvek može biti uspešan makar naopako mislili i radili. Kod nas se glavni menadžer hvali da je obièan mašinski inženjer. Kakvi li su tek ostali?

O stilu pisma, kratko.

Naopak.

Beograd, 31. maj 2000.