Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Labusov let preko bare

Labusov let preko bare

1862
0

U više navrata sam pisao i govorio u javnosti da je prof.dr. Miroljub Labus, za koga mnogi neupuæeni misle da je ekonomista, ali je on samo predavaè politièke ekonomije na Pravnom fakultetu, koji nikada nije radio sa privredom, na tržištu i nijedan poslovan ugovor nije napravio u svom životu, krajnje proraèunat i gramziv karijerista, uglaðeni birokrata spreman da, makijavelistièki pragmatièno, uzme sam ono što smatra da mu pripada, da taj profesor samoupravljanja, koji je posle petooktobarske kontrarevolucije, smislio krizne štabove, uz krilaticu da je samoupravljanje bilo dobro, da bi, posle nekoliko nedelja, postao tržišni fundamentalista; opominjao sam našu javnost da je to opasan èovek koji æe, na mestu kopremijera, dovesti srpsku privredu do konaène propasti.

Na molbu Koštunice pristao sam, u predsednièkoj kampanji, da mu pomognem protiv Labusa, jer sam smatrao da je Labus mnogo gore rešenje od Koštunice. Vreme je pokazalo da izmeðu njih dvojice, osim najvulgarnijeg optuživanja u medijima, gde se Labus, pokazujuæi svoj karakter, koristio najprljavijim podlostima, nema neke velike razlike. Koštunica je postao premijer na oštroj kritici neoliberalnog koncepta prošle vlade, naroèito modela pljaèkaške privatizacije, ali je za kopremijera, premijera u senci ili pravog gospodara privrede, postavio profesora samoupravljanja koji je priznao da je nekada bio „deo tima vizionara koji je smišljao promene u ekonomiji, a sada moram da budem deo tima koji æe otklanjati prepreke za realizaciju te vizije“.

Prevedeno, ništa se ne menja u pogrešnom konceptu, osim što šifrovana sekta preuzima kompletnu okupaciju privrede. Tako je Koštunica pokazao potpunu istorijsku nezrelost i nedoraslost, politièku plitkoumnost i to je poèetak njegovog politièkog kraja.

Labus je dobio potpunu slobodu da sa svojim pajtašima iz partijske sekte uzurpira sve privredne delatnosti, naroèito tamo gde je novac, tako da su skandali i afere koji su poèeli da izbijaju u javnost posledica odsustva demokratije, nedostatka institucija i monopolizacije tržišta. Zagovornici evropskih inegracija drpali su svuda, umešani su u sve afere, šireæi laži o modernizaciji i Evropi, dok su Srbiju uvodili u feudalizam.

Kada neka normalna vlast bude ispitivala sve zloupotrebe nakon Petog oktobra, visoko mesto æe zauzeti Labus i njegova bratija. Nadamo se da èe ih tada stiæi pravedna kazna za svu rasprodaju naše privrede.Vizija nije bila njegova, nego je to smišljeno u tuðim glavama, a traženi su poslušnici koji æe izvršiti zloèin nad našom privredom.

Opominjao sam Ðinðiæa da je to pogrešan koncept, da æe ga lažni eksperi izdati, da graðani neæe moæi da izdrže operaciju bez anastezije i da æe, na kraju, profesor samoupravljanja ostaviti sve nas u velikoj nevolji, dok æe on potražiti bolji posao u nekoj meðunarodnoj finansijskloj organizaciji. Taj licemer je deset dana nakon planiranog streljanja premijera napisao „Srbija je ponovo na naslovnim stranicama vodeæih svetskih listova…Sa njegovim tragiènim odlaskom desio se jedan neoèekivan obrt. Nada u reforme je obnovljena, iako glavni politièki promoter nije tu“.

Danas te reèi deluju otrcano i jadno. Posle svega što je oteto graðanima, posle rasprodaje države, uništavanja privrede, kada onima koji dobiju otkaz ne preostaje ništa drugo nego da se obese ili zatvore u kola i odvezu na dno reke, posle toliko izgovorenih laži, reformator, vizionar, profesor samoupravljanja i kriznih štabova, odluèio je da bude moralan pošten i dosledan, pa je podneo neopozivu ostavku kako bi se preporuèio za dobro plaæenog birokratu u nekoj meðunarodnoj organizaciji. Dao je ostavku da što pre ode iz naše primitivne, balkanske sredine i da nas, s vremena na vreme poseti, kako bi nam saopštio da „Spoljni dug od 15 milijardi dolara nije velik, ali je problem njegova otplata“.

To je prirodan završetak jedne malograðanske profesorske karijere, koja je poèela ideologijom samoupravljanja, preko socijalistièke politièke ekonomije do vizionara neoliberalnog koncepta i èinovnika koji uteruje strah u kosti prezaduženim siromašnim zemljama u razvoju. Nekada je za takav put trebalo nekoliko generacija da se promeni, ali za Labusa je bila dovoljna i decenija, gde je njegovo opozicionarstvo bilo disidentsko koketiranje sve do trenutka kada je Administracija odluèila da uloži ozbiljan novac u rušenje Despota, koga su zloèinaèke NATO bombe uèvrstile na vlasti. A kada Administracija ulaže novac, to je siguran dokaz da se treba pripremiti za preuzimanje vlasti, pa makar se ta vlast otela od graðana koji su prevareni lažnim obeæanjima.

No, sada to više nije ni važno. Predsednik stranke prvi napušta brod koji tone a njegove partijske kolege smatraju da je to malodušnost i èvrsto stežu provizije i privilegije, ubeðeni da svaki dan na vlasti danas više vredi nego èitava buduænost bez vlasti. Profesor politièke ekonomije je shvatio šta se sprema i požurio je da se na vreme prestroji. Povod je bio isti onaj koji se nije isticao dok je ratni zloèinac mirno šetao sa njegovim kolegama u vlasti, ali danas profesor samoupravljanja ne može da se pomiri sa voluntarizmom operativaca Službe i on teatralno podvlaèi crtu i sprema se na let preko bare, jer ne može više da se bavi politikom. Dosta je bilo. Sve što je mogao uzeo je na vreme. Ne treba da bude pohlepan. Pa nije on tajkun Miškoviæ koji ne može da stane.

Profesor politièke ekonomije je dobro izuèio klasnu borbu. Zna on da postoji opasnost da se u Srbiji pojavi neki suludi Morales koji može da nacionalizuje opljaèkano i koji može da postavi pitanja kako su reformatori stvarali svoj kapital. I zato je pravi trenutak da se uzleti. Let iznad kukavièijeg gnezda je bolji, nego revolucionarna lobotomija. Neka vise neki koji su se zamerili. Profesor samoupravljanja se nije zamerio nikome, on je samo bio u pravom trenutku na pravom mestu. Sve ostalo je zaborav. Kada se budu svodili raèuni, niko se neæe setiti jednog starca koji je otvorio Pandorinu kutiju i pustio krizne štabove da upropaste energiju graðana. Ostaæe samo kukavièluk graðana koji nisu imali snage da odvoje jaje od muæka. I zati toliko smrdi u našem gnezdu.