Početna Tekstovi i kolumne Svedok JUL je COOL

JUL je COOL

887
0

Politika je postala seoski vašar na kome se lokalni đilkoši, zamlate i prevejane barabe razmeću prostaklukom, bahatošću i primitivizmom. Pošto su reformatori obesmislili sve državne institucije kradući glasove u Parlamentu i rasprodajući društvena bogatstva, pošto su uspeli, propovedajući vulgarni pragmatizam, da proteraju vrlinu, čast, poštenje, skromnost i odmerenost iz našeg političkog života, tvrdeći da uvode tranzicioni makijavelizam, nije nikakvo čudo da su na političku scenu stupili vašarski zvekani koji su, shvativši da je na delu zamajavanje i sprdanje, jedva dočekali da pokažu svoju raskošnu banalnost. Tako su psihopate, ludaci, odbegli štićenici popravnih domova, secikese, besposličari, lenjivci, lažovi, pijandure i šibicari postali glavni promoteri ideologije agresivnog primitivizma koja uzdiže prostakluk i zaj……. kao vrhunsku političku aktivnost. Sve je dozvoljeno na vašaru taštine, sujete pohlepe i prevare. Naročito se ceni podilaženje i kič. Omamljene i narkotizovane široke narodne mase prihvataju, posle krađe i obmane lažnih reformatora, sprdanje kao osvetu za izneverena oktobarska očekivanja.

Nema više nijedne uzvišene ideje koju treba slediti jer je sve postalo besramno i podlo. Ništa čisto i sveto ne sija u balkanskom nokturnu, ugašena su sva nadanja i vere, pogaženi su svi ideali i stremljenja, nema više moralnih gromada koje treba slediti i zato braćo i sestre, prijatelji i rođaci, kumovi i komšije, hajdemo na vašar da se sprdamo, ismejavamo, rugamo i zaj……. sa sopstvenom nacionalnom tragedijom.

Gromoglasna grmljavina debelog creva primitivnih skotova postala je zvučna vašarska muzika koja je nadjačala krike osiromašenih, opljačkanih i nezaposlenih građana. Sprdajmo se, narode, urlaju iz predsedničkih kampanja kandidati za ludnice i komedije, prezirući sve što je građansko, pošteno, uspravno i nepotkupljivo. Ako niste čitali Ščedrina, Gogolja, Domanovića ili Nušića evo vam prilike da njihove junake vidite na osvetljenim bilbordima. Podignite glavu, ispravite se i pogledajte u te komedijaše što nad našim glavama vise i prete da nam unište zdravu logiku, narodnu mudrost i građansku odvažnost.

Jedini način da sačuvate lično dostojanstvo i moralni integritet, jedini način da ne poludite, a da ostanete pri zdravoj pameti je da se – smejete! Smejte se, prijatelji moji! Smejte se iz očaja, poniženja, muke ili besa. Nije važno, samo se smejte. Uprkos svemu, što bi savetovao filozof Pouis, morate da se uzdignete iznad uvoznih salata, pogrešnih akcenata, nepravilnih padeža, sprdanja, izrugivanja, omalovažavanja, vređanja, vašarske taštine, primitivizma, banalnosti, bahatosti, iznad gomile otetih para, titula, diploma, zvanja i ordenja, uzdignite se iznad napadne holivudske stupidnosti, japijevskog idiotizma, pinkovske isprazne glamuroznosti, okrenite glavu od plagijatora i demagoga i pronađite smiraj nad zakupljenim terminima ljudske gluposti.

O, prijatelji vrline, istine, pravde, demokratije i republikanske ideje ne dozvolite da vašarski pajaci ubiju Ehnatona i Periklea. Smejte se pre nego što kolektivno poludimo i nestanemo. Smejanje je terapija koja služi da bi očvrsnula duh borbe i prkosa. Smeh je opasan i zarazan. Ruši sve lažne vrednosti i jača duhovni pokret otpora protiv oligarhije.

Uostalom, Umberto Eko nam je u svom filozofsko-detektivskom romanu pokazao da niko nikad nije otkrio treću knjigu Aristotelove poetike. Knjiga je spaljena na lomači vladareve taštine jer je govorila o smehu. Tirani i despoti se plaše smeha. Plaše se smeha jer on oslobađa od straha. Plaše se jer smeh osvaja slobodu i budi nadu potlačenim i ugnjetavanim da skupe snagu u borbi protiv zla i tiranije oligarha. Smeh pomaže pristojnom građanskom svetu da se očisti prljavštine primitivaca i malograđana koji danas jedini imaju novac. Smeh preventivno štiti zdravu pamet od ludila obesnih i gramzivih.

Pogledajte sve te čvornovate lobanje i niska čela koja nisu uspela da se prekroje u elegantna Armanijeva odela. Ne vredi! Moraju generacije da prođu da bi Leon Glembaj sublimirao nesreću Rotšildovih, Kenedijevih, ili Anjelijevih. Ščedrinovi pompaduri i pompadurke se razmeću danas svojom tranzicionom raskoši pred siromašnim narodom, dovedenim na miting podrške. Isti scenario se ponavlja kao u vreme despotije kada su komšije pile kafu i bistrile svetsku politiku. Svuda neukus i nemanje stila, neuspeli pokušaj plagijatorskog ponavljanja Švarcenegera, kao da se Konan varvarin pretvorio u Terminatora, svuda uobražena bahatost i samodovoljnost, dok na drugoj strani naše tranzicione medalje za najbolji uspeh reformi u istoriji civilizacije, satiričari “Naše krmače“ se pripremaju za zatvor jer su tuženi zbog krivičnog dela uvrede po članu 93. Krivičnog zakona Republike koja se pretvara ponovo u despotiju oligarha. U političkom svinjcu “Naša krmača“ mora biti uhapšena i proterana iz naše vašarske kaljuge.

Smeh je najopasniji neprijatelj prostakluka i banalnosti. Smeh je poguban po osionost i bahatost. Neka ideolog verbalnog legalizma odmah naredi svom ministru koji je obijao trafike da smesta uhapsi Smeh i neka im sudi ministar za spaljivanje zabranjenih knjiga. Spalite satiru! Uhapsite satiričare! Ko ima para može sve da tuži u tranzicionom svinjcu. Može da tuži i Aristotela. Zašto je pisao o Smehu? Zar mu nije bilo dovoljno da piše o tragediji, patosu i katarzi? Kakvu je zaveru spremao sa optuženim Smehom? Teba uhapsiti Aristofana jer je ismevao u Žabama, Pticama, Oblakinjama i Ženama u narodnoj skupštini društvena pravila kojih se slepo moramo pridržavati. Treba ga uhapsiti jer podstiče satiričare da izruguju Despotove oligarhe koji glamuroznim predsedičkim kampanjama pokušavaju da obesmisle svu našu bedu, siromaštvo i gubitak sloboda. Treba uhapsiti sve renesansne glumce u komediji dell′Arte zato što improvizacijom ismejavaju nametnuta pravila koja dozvoljavaju Despotovim oligarsima da postanu narodni tribuni sa Ukletog brda. Treba uhapsiti Molijera jer je ismejavao pohlepu Tvrdice da nagomilava primarne i sive salate, da stiče ekstra salate, zakidajući na meri narodnog siromaštva. Treba uhapsiti Ščedrina zbog tranzicionih pompadura i pompadurki, Gogolja što je tražio Revizora za mrtve duše novobogataša, Domanovića što je izmislio Stradiju, Dangu, Vođu, jahanje i bičevanje prevarenog naroda, Nušića što Ožalošćenoj porodici u kampanji nije dozvolio da crnog Mister Dolara proglase Narodnim poslanikom, a raspevanu pompadurku Gospođom ministarkom i na kraju, što je najlakše, treba uhapsiti Duška Kovačevića zato što se pita – Ko to tamo peva – pred Balkanskim špijunom da porodica Topalović trči poslednji maratonski krug pred Haškim tribunalom u ostavci.

Sve su to sumnjiva lica. Nije dozvoljeno ismejavanje dinastičkih baba, despotovih novobogataša i silikonakih reformatora u krađi. Najsumnjiviji od svih je Ščedrin, inspirator ove međunarodne zavere, ljubimac Sterije i rodoljubaca iz vila od nekoliko hektara jer su njega podržavali svi ostali u pisanju Istorije jednog grada. U toj povesti se kaže da je u davna vremena živeo narod Lupoglavci koji su imali naviku da lupaju glavom o sve što bi im se isprečilo na putu. Njihova marketinška kampanja polazila je od toga da je sve dozvoljeno i da se mora lupati glavama sve dok neko ne nadlupa druge. Slogan kampanje je bio: Lupaj! Tako je narod Lupoglavaca, prema zapisu hroničara, razvio slobodnu političku borbu dok nije dobio tržišne pobednike. Političare koji nisu imali stida, ali su imali najtvrđe glave. Pobednici počeše da vladaju porobljenim narodom i osnovaše prvi grad koga nazavše Glupavo, a sebe, osnivače i rodoljubce, prozvaše Glupovljani. Ščedrin kaže da osobina tog naroda beše izdržljivost na glupost, dok su njihovi vladari smatrali da će narod biti utoliko srećniji ukoliko bude više tamanjen. Pompaduri i pompadurke su smatrali da rajetina treba da bude izdržljiva u nevoljama i smekšanog mozga. Posebno se vodilo računa da se redovno upotrebljavaju sredstva za tamanjenje štetnih misli i knjiga.

Kada se Milovan Glišić žalio NUNS-u da je neko, tokom kampanje zatupljivanja i uterivanja straha neistomišljenicima, odlomio Glavu šećera, savetnik ministra kulture i Čičin vojnik, roker Bora Čorba okrenuo je bezbrižno stranicu lista “Bre“ i “Jež“ , uvukao riblje bodlje i ležerno izjavio – “Neću da budem član mafije“. Platite kaznu! Reč je reč! Ako ne možete, molim lepo Nušićeva dva raba će vas strpati u aps zbog Despotovih salata. Bolje je to nego da vas Đura , koji ima tvrdu ruku, pošalje na Goli otok bez Severine. “Naša krmača“ nepristojno rokće, Seve je – JUL. JUL – j…… uzimaš lovu. Biznis je biznis! JUL je COOL!