Početna Sadržaj Osvetljenja Histerija štednje u Evropi

Histerija štednje u Evropi

852
0

Piše: Urša Marn

Stezanje kaiša oko vrata

Crvena nit europskih mjera štednje je smanjivanje socijalne države. Europske vlade štede prije svega na plećima srednjeg sloja, što je iznimno riskantno jer za ekonomiju, kao i za kuću, vrijedi da ne može stajati ako ima samo krov i podrum. Nije čudno da su naletjele na oštar otpor sindikata koji prosvjedima upozoravaju da breme krize i lošeg poslovanja vlada nije moguće prebaciti na ramena radnika. Drastičnim mjerama štednje ne protive se samo sindikati, već i neki ugledni ekonomisti. Liberalni ekonomisti Paul Krugman i Joseph Stiglitz, američki akademici i dobitnici Nobelove nagrade, upozoravaju da će se pretjeranim mjerama štednje ugušiti ionako slab gospodarski rast, a razvijeni svijet osuditi na deflaciju

U strahu od pucanja dužničkog balona vlade europskih država ubrzano prihvaćaju pakete štednje kojima javne financije žele dovesti u red. Počelo je s Grčkom koja mora štedjeti zato da bi začepila proračunsku rupu i da bi EU Međunarodnom monetarnom fondu vratila 110 milijardi kredita. „Napravit ću sve da država ne bankrotira“, izjavio je grčki premijer George Papandreou. A što je to „sve“? Grčka će u sljedeće tri godine morati prištedjeti 20 milijardi eura. Proračunski deficit će morati do 2014. godine sniziti sa sadašnjih 13,6 na tri posto. Državnim službenicima i umirovljenicima ukinut će 13. i 14. plaću, odnosno mirovinu, a istodobno će povisiti poreze. PDV će tako povisiti sa 21 na 23 posto, za 10 posto će povisiti i trošarine na duhan, alkohol i gorivo. Povisit će i porez na raskošne nekretnine, bazene i skupocjene automobile te porez od igara na sreću. Predviđeno je i pomicanje dobne granice za odlazak u mirovinu sa sadašnjih 61,4 na 63,5 godine.

Remen zateže i Italija. Logično, jer je njen javni dug jedan od najviših na svijetu. Vlada Silvija Berlusconija je krajem svibnja prihvatila paket mjera štednje, kojima namjerava u godinama 2011. i 2012. uštedjeti 24,9 milijarde dolara. Proračunski deficit, koji trenutno iznosi 5,3 posto BDP-a, trebali bi do kraja 2012. smanjiti na 2,7 posto. Među ostalim, tijekom sljedeće tri godine zamrznut će plaće radnicima u javnom sektoru, plaće ministara i zastupnika smanjit će za deset posto, a one koji najviše zarađuju više će oporezovati. Svima koji će starost za mirovinu doseći 2011. godine, umirovljenje namjeravaju odgoditi i do šest mjeseci.

Španjolska u sljedeće dvije godine namjerava uštedjeti 15 milijardi eura. Španjolska vlada je početkom lipnja već snizila plaće javnim službenicima za 5 posto, a osim toga će im zamrznuti plaće do kraja sljedeće godine. Više od 6 milijardi eura namjerava uštedjeti ograničavanjem državnih investicija, a osim toga namjerava privremeno zamrznuti mirovine i reformirati mirovinski sustav produljivanjem radnog vijeka potrebnog za umirovljenje. Duga recesija je u španjolskom proračunu ostavila deficit u visini dobrih 11 posto BDP-a, daleko iznad maastrichtske granice od 3 posto.

Irska vlada u sljedeće dvije godine namjerava uštedjeti 4 milijarde eura. Javnim službenicima su još u prosincu snizili plaće za 5 posto, za 760 milijuna eura su smanjili sredstva za socijalne namjene, odustali su od investicija u vrijednosti 960 milijuna eura. Irski proračunski deficit sada iznosi 12 posto BDP-a, a do 2014. godine pokušat će ga smanjiti na 2,9 posto.

U Portugalu će za pet posto smanjiti plaće najbolje plaćenih u javnom sektoru, do 2013. će smanjiti izdatke za vojsku za 40 posto, odgodili su i gradnju dviju brzih željezničkih veza. Osim toga, povisit će PDV za jedan posto, a postupno će uvesti i veće oporezivanje dohodaka onim poreznim obveznicima koji zarade više od 150 tisuća eura godišnje. Nacrt štednje portugalske vlade predviđa snižavanje proračunskog deficita s ovogodišnjih 7,3 posto BDP-a na 4,6 posto u 2011. godini.

Britanska vlada će rebalans proračuna predstaviti sljedeći tjedan. Predviđeno je znatno smanjenje izdataka za zaposlene u javnom sektoru i na području socijalne sigurnosti. Osim toga, namjeravaju povisiti porez na kapitalnu dobit, a nije isključeno ni povisivanje poreza na dodanu vrijednost. Koalicija na vlasti najavila je da će u ovoj i sljedećoj godini uštedjeti 7,2 milijarde eura, pri čemu bi to trebao biti samo prvi korak prema smanjenju ogromnog, više od 11-postotnog proračunskog deficita. „Način kako ćemo se suočiti s problemima utjecat će na naše gospodarstvo, naše društvo – na naš način života. Odluke koje donosimo utjecat će na svakog pojedinca u našoj državi. Posljedice tih odluka ostat će s nama više godina, možda čak i desetljeća koja slijede“, upozorio je britanski premijer David Cameron.

Mjere štednje bile su i središnja tema nedavne predizborne kampanje u Nizozemskoj. Liberalna stranka, koja je na parlamentarnim izborima dobila najviše glasova (zauzeli su 31 mjesto u 150-članom parlamentu), poziva na oštre rezove kojim bi u sljedećih deset godina trebali uštedjeti 39 milijardi eura. Budući da liberalci ne mogu sami sastaviti vladu, opseg štednje ovisit će i o volji njihovih koalicijskih partnera, najvjerojatnije Radničke stranke, koja je na izborima zauzela drugo mjesto i koja se zauzima za sporije i blaže rezanje javnih izdataka. Nizozemska kao peto najveće gospodarstvo eurozone inače ima jednu od najviših kreditnih ocjena po kojoj se zadužuje u inozemstvu, ali istodobno ima prilično veliku proračunsku rupu koja bi ove godine mogla dosegnuti 6,6 posto BDP-a. Jedan od razloga za deficit je i taj što je vlada 2008. spasila od bankrota najveću nizozemsku banku za što je potrošila dobrih 26 milijardi eura.

Program štednje koji je nedavno najavila francuska vlada predviđa smanjenje izdataka u visini 45 milijardi eura u sljedeće tri godine. „Obvezali smo se da ćemo deficit smanjiti sa 8 na 3 posto BDP-a do 2013. godine i dat ćemo sve od sebe da to i postignemo“, rekao je premijer Francois Fillon. Vlada će proračunski deficit smanjiti za sto milijardi eura, pri čemu bi polovicu svote osigurala smanjenjem javne potrošnje, a drugu polovicu povećanjem prihoda. 45 milijardi bi tako uštedjeli smanjenjem izdataka, a pet milijardi uklanjanjem rupa u poreznom zakonodavstvu. Sljedećih 35 milijardi trebao bi donijeti oporavak francuskog gospodarstva, a preostalih 15 milijardi ostalo bi od ukidanja privremenih mjera koje su uveli zbog financijske i gospodarske krize.

Pogledajmo još Njemačku. Do 2014. godine namjerava smanjiti proračunski deficit za 80 milijardi eura i do 2016. ga dovesti ispod 0,35 posto BDP-a. Kancelarka Angela Merkel priznala je da su tijekom proteklih desetljeća „živjeli preko svojih mogućnosti“. Po njoj bi Njemačka morala biti uzor drugim državama jer je „najveće gospodarstvo u Europi“. Rezovi će biti bolni, posebno za javni sektor. U obrambenom sustavu u sljedeće četiri godine otpustili bi 40.000 službenika, državnu službu će smanjiti za više od 15.000 zaposlenih, a manje novca namijenit će i socijali. Osim toga, smanjit će subvencije gospodarstvu, energetski koncerni morat će plaćati posebna davanja za nuklearne elektrane, a rekonstrukciju berlinske kraljevske palače odgodit će na neodređeno vrijeme. Iako se na prvi pogled čini da je paket štednje ogroman, neki utjecajni njemački mediji nazivaju ga smiješno malim, a prije svega nepravednim. Tako mu glasilo lijevog centra Süddeutsche Zeitung spočitava manjak socijalne uravnoteženosti jer će pogoditi prije svega one državljane koji su već sad u lošijem socijalnom položaju. „Tako velike pakete štednje javnost je spremna prihvatiti samo ako su posve pravedni. Planirani bankarski porez u visini od tek dvije milijarde eura može se razumjeti samo kao šala ili čak uvreda.“ Ali kritičari upozoravaju na još nešto: Njemačka, naime, na jednoj strani smanjuje izdatke, a s druge strane se ponovno naveliko zadužuje.

Zaključak je: crvena nit europskih mjera štednje je smanjivanje socijalne države. Europske vlade štede prije svega na plećima srednjeg sloja, što je iznimno riskantno jer za ekonomiju, kao i za kuću, vrijedi da ne može stajati ako ima samo krov i podrum. Nije čudno da su naletjele na oštar otpor sindikata koji prosvjedima upozoravaju da breme krize i lošeg poslovanja vlada nije moguće prebaciti na ramena radnika. Drastičnim mjerama štednje ne protive se samo sindikati, već i neki ugledni ekonomisti. Liberalni ekonomisti Paul Krugman i Joseph Stiglitz, američki akademici i dobitnici Nobelove nagrade, upozoravaju da će se pretjeranim mjerama štednje ugušiti ionako slab gospodarski rast, a razvijeni svijet osuditi na deflaciju. Slažu se da Europa mora obuzdati svoje javne financije, ali tako da istodobno potiče rast gospodarstva. Krugman je u kolumni za New York Times zapisao: „I ekonomski priručnici i iskustva uče nas da je rezanje potrošnje u vrijeme velike nezaposlenosti jako loša ideja – ne samo da produbljuje gospodarsku krizu, već također jako malo doprinosi poboljšanju proračunske slike jer se zbog slabije ekonomije snižavaju porezni prilivi, što potire učinke vladinih proračunskih ušteda.“

Po njegovu mišljenju, najveća opasnost koja u ovom trenutku prijeti još uvijek krhkom ekonomskom oporavku je širenje destruktivne ideje da je već došlo vrijeme za zaustavljanje fiskalne potpore nezaposlenima i bolne rezove. Nadalje, Americi savjetuje da počne razmišljati o tome „kako se izolirati od europskog mazohizma“, od „te lude europske štednje koja će nas sve uništiti“.

Ključno je, naravno, pitanje jesu li mjere štednje doista tako ekstremne da bi zaustavile oporavak. Po mišljenju časopisa The Economist, retorika država G20 je „puno tvrđa od najvjerojatnije realnosti“ i u državama koje su usredotočene na najveće proračunske rezove njihov kratkoročni učinak bit će razmjerno skroman. Španjolska je jedino veliko europsko gospodarstvo koje već ove godine planira fiskalni rez u visini iznad jedan posto BDP-a. Njemačka, koja je na sav glas obznanila svoje mjere štednje, pravo rezanje započet će tek sljedeće godine, kad bi proračunski deficit smanjila za 0,4 posto, a za ovu godinu prognoze kažu da će deficit njemačke državne blagajne još porasti. I Velika Britanija u javnu potrošnju namjerava odlučnije zarezati tek sljedeće godine. Ono što danas više zabrinjava je zavlačenje sa strukturnim reformama. The Economist upozorava da bi vlade također morale donijeti mjere koje bi ojačale ekonomiju i omogućile joj dugoročni rast.

 

*Tekst objavljen u Mladini, prevela Sanda Dukić