Početna Sadržaj Izjave Čudo kako smo živi

Čudo kako smo živi

1372
0

Za većinu građana Srbije i minimalna potrošačka korpa nedostupna, a o prosečnoj, koja iznosi oko 24.000 dinara, mogu samo da sanjaju, tvrdi ekonomista Branko Dragaš

Za život prosečne četvoročlane porodice sa dvoje zaposlenih potrebno je minimum 1.000 evra, ili blizu 90.000 dinara, iako zvanična statistika uporno dokazuje da se može živeti i sa prosečnom zaradom od oko 19.000 dinara, upozorava ekonomski stručnjak Branko Dragaš. On ističe da se na ovaj način s građanima nije poigravala ni vlada Slobodana Miloševića.

– Minimalna potrošačka korpa, koja navodno iznosi oko 15.000 dinara, ne pokriva ni najosnovnije potrebe. I sa 1000 evra prihoda građani bi morali svačega da se odreknu da bi pokrili sve potrebe. Trebalo bi da zaborave na odlazak u bioskop, da su uvek potpuno zdravi i da ne koriste lekove, da ne idu na zimovanja i letovanja, da ne kupuju svakog meseca odeću, obuću – pojašnjava Dragaš i dodaje da je za većinu građana Srbije i minimalna potrošačka korpa nedostupna, a da o prosečnoj, koja iznosi oko 24.000 dinara, mogu samo da sanjaju.

Ekonomski stručnjaci upozoravaju da se statistika sve više (zlo)upotrebljava za dokazivanje boljitka života i smirivanje nezadovoljnih građana.

Prema podacima Ministarstva trgovine turizma i usluga, u obe potrošačke korpe nisu uračunate knjige, igračke, bioskopi, pozorišta, troškovi izlazaka, letovanja, zimovanja. Statistika nije obuhvatila pomorandže, ali jeste po kilogram limuna i banana. Kada se uz hranu doda trošak za komunalije i gradski prevoz, prosečna potrošačka korpa je 23.941 dinar. Minimalna korpa vredi 14.785 dinara i nju pokriva prosečna plata, ali pod uslovom da se na primer nijedan aparat u kući ne pokvari. Prema statistici, za mesec dana predviđeno je 33 kilograma hleba i manje od tri jajeta dnevno. Tu je oko pola litra šampona, dve paste za zube, kilogram sapuna i tri kilograma domaćeg praška za veš, bez omekšivača. U korpu je uvršteno pola kilograma čokolade i kilogram keksa. Igračke i knjige, slatkiši poput „Milka“ čokolade, čipsa, grisina, međutim, nisu predviđeni. Ekonomisti tvrde da su građani siromašni, dobar deo čak bedan, dok na drugoj strani ostaje državno-politička elita koja na svaki način uspeva da održi svoj standard na evropskom nivou. Mereno metodologijom Svetske banke, siromaštvo u Srbiji je manje nego u Albaniji, BiH i većini zemalja bivšeg SSSR. Ali to je slaba uteha jer siromaštvo u Srbiji polako ali sigurno prelazi u bedu. Trenutno je takvih deset odsto, a trend se ubrzano zahuktava.

Društveni proizvod 2.500 dolara

Srbija je 1946. godine bila u istom rangu s Italijom, Austrijom, Španijom, Grčkom i Portugalijom, a svi su tada ostvarivali društveni proizvod od 500 do 700 dolara po stanovniku. Pola veka kasnije, 1995. godine, Austrija je ostvarila društveni proizvod od 20.910 dolara, Italija 19.540, Španija 14.220, Portugalija 12.840, Grčka 11.650, a Srbija 1.995.

U 1989. godini u Srbiji je društveni proizvod bio 3.718 dolara, da bi posle raspada SFRJ, u periodu Slobodana Miloševića, zemlja doživela privrednu katastrofu. Društveni proizvod po stanovniku u 2.000. godini iznosio je svega 1.613 dolara, da bi se 2005. povećao na oko 2.500 američkih dolara.

M. A.
Start11. januar 2006