Početna Sadržaj Intervjui Zna se ko tu treba da kleèi

Zna se ko tu treba da kleèi

1124
0

BRANKO DRAGAŠ, EKONOMISTA, O "POŠTENOJ" PRIVATIZACIJI

Mali, ali dobri tehnièari

Ako su nauèili kako da "ulažu" u kladionice i ostale igre na sreæu, naši graðani vrlo brzo æe nauèiti i da prate berzanske izveštaje… Umesto na Liverpul – Èelzi graðanin bi igrao na Ce market – Knjaz Miloš, umesto Real – Barselona na Sintelon – Hemofarm.

Ilija STAMENKOVIÆ

Vi veæ godinama upozoravate da se privatizacija preduzeæa u Srbiji sprovodi netransparentno i mimo struènih kriterijuma zbog nepostojanja mehanizama razvijenog finansijskog tržišta? 

Razvoj finansijskog tržišta bi doveo do toga da poène na berzi da se investira, jer mi danas imamo berzu kao mesto za preotimanje firmi a ne mesto gde se investira. Kod nas namerno nisu pravljeni investicioni fondovi, da bi parazitske banke mogle da monopolišu na finansijskom tržištu u Srbiji. Neoliberalni koncept privatizacije se zasnivao na brzini i punjenju budžeta, kako bi oni koji su prodavali uzeli provizije od jednog takvog posla. Do sada su prodate najuspešnije firme, i šta se dogodilo? Posle prodaje cementara mi imamo najskuplji cement u Evropi. Kod nas je tona cementa 64 evra, za razliku od Rusije, gde je 38 evra, ili Maðarske, gde je 27 evra po toni. Prodata je duvanska industrija koju od 1888. ni kraljevi ni komunisti nisu prodavali. A onda su došla dva malograðanina, jedan iz Pariza a drugi iz Sopota, i prodali su našu duvansku industriju. Izvor vode "Karaðorðe" prodat je Slovencima, kamenolom Jelen Do Hrvatima. Istovremeno nema nikakvog reciprociteta izmeðu nas i tih država. Uveren sam da bi naši nacionalni ekonomski interesi morali mnogo bolje da budu zaštiæeni.

ZNA SE KO TU TREBA DA KLEÈI 

Postoji li opasnost da se neke od naših spornih privatizacija naðu pred meðunarodnom arbitražom? Hoæe li nas dodatno uzdrmati privredni sporovi zbog sasvim izvesnog nezadovoljstva jednog, recimo, Merkatora, kao najozbiljnijeg interesenta za preuzimanje lanca Ce marketa? 

Nije suština u tome, mi smo potpuno pobrkali stvari: možete li da zamislite firmu iz Srbije koja tuži Trgovinski sud ili Komisiju za hartije od vrednosti u Ljubljani zato što nema svoja prava? I kakav bi bio ishod tog spora?

Slušam domaæe neoliberale kako predlažu da našim graðanima treba pružiti moguænost da biraju izmeðu paradajza iz Anadolije i paradajza iz Grocke, pogotovo ako je ovaj prvi jeftiniji. Slažem se, ali pitam tu gospodu: po kom kursu je uvezen taj paradajz iz Anadolije? Po kursu od 77 dinara za evro. A znate li koji je trenutno realan kurs? Sto šezdeset dinara za jedan evro! Ta vrsta licemerja pomenutih "struènjaka" je skandalozna.

Po mom mišljenju, sramnu sliku ovih reformi od Ðinðiæa i Koštunice najbolje pruža prizor Miroljuba Labusa koji na gradilištu buduæeg hipermarketa Metro kleèi i polaže kamen temeljac. Taj poklon pred multinacionalnom kompanijom je krajnje ponižavajuæi. Pa, ti njima otvaraš tržište, oni pred tobom treba da kleèe! Zbog toga je, po mom mišljenju, i cela ta prièa o evropskim integracijama zapravo skup floskula. O èemu mi prièamo, u trenutku kada amerièki podsekretar za trgovinu obeæeva da æe SAD preduzeti sve da zaštiti svoje tržište od kineske robe, jer ona ugrožava opstanak amerièke industrije. I ja se za to zalažem, da isti princip standardizacije i vancarinske zaštite uvedemo i mi u Srbiji. Ne možemo da pristanemo na utakmicu u kojoj æe naš gol da bude kao u amerièkom fudbalu a njihov kao u hokeju. To, jednostavno, nije slobodno tržište.

NAMERNA MUTLJAVINA 

Zbog èega se, po Vašem mišljenju, odustalo od revizije sumnjivih privatizacija, na èemu je graðena predizborna retorika sadašnje vlade? 

Negativni trendovi se nastavljaju jer ljudi željni vlasti prodaju sve što mogu, da bi se posle nekoliko meseci pokazalo da je budžet ponovo prazan. Do sada je od prodaje preduzeæa država prikupila oko 1,3 milijarde evra, a budžet je u junu bio u minusu 20 milijardi dinara. Koji domaæin u Srbiji prodaje deo stana da bi otišao na more ili u kafanu, da bi to propio? Dakle, propaliteti na vlasti došli su u poziciju da prodaju da bi uzeli provizije i njih ništa mimo toga ne zanima. Šta treba uraditi? Doneti novi zakon o privatizaciji koji æe biti mnogo pravedniji, koji æe pokrenuti privredu i razviti finansisko tržište. Mora se zaustaviti privatizacija ovog tipa, jer sada hoæe da prodaju, kao što je najavljeno, EPS, NIS, PTT, Telekom… Ako se to desi, potpuno æe biti slomljena nacionalna ekonomija Srbije. Nadam se da æe graðani to shvatiti i da je svaka vlada koja vodi takvu politiku bez perspektive, osuðena da u kratkom roku padne.

Kako se najèešæe "èerupa" društveno preduzeæe pre nego što postane predmet privatizacije? 

Tri su modela pljaèke kroz privatizaciju. Prvi, kada je preduzeæe 100 odsto društveno pa se privatizaciji pristupa u odnosu 70:30, pljaèka se vrši tako što se vrednost procenjenog kapitala višestruko umanjuje. Postupa se po Zakonu o svojinskoj transformaciji i procenama koje su vršene 1997/98, iako se preduzeæe, recimo, prodaje u 2003. U statutima i registracijama takvih preduzeæa navodi se koliko to preduzeæe vredi, pretvoreno u dolare, pa kada to uporedite videæete da je recimo šeæerana "Šajkaška" u Žablju, procenjena na vrednost od 19.250.000 dolara (bez nekoliko novijih objekata), prodata Grcima za 1,1 miliona evra. I sada æete vi mene da ubedite da je to onih 70 odsto vrednosti preduzeæa! Sve šeæerane su tako prodate, i niz drugih firmi po Srbiji.

Druga pljaèka u procesu privatizacije je složenija i prividno tržišna, a primenjena je na preduzeæa koja su veæ privatizovana od strane malih akcionara na bazi 60:40 procenata. Neverovatno je ali istinito da je u takvim preduzeæima država samu sebe iskljuèila iz upravljanja, èime je otvoren prostor za manipulacije direktora i menadžera koji špekulišu na berzi tako što se vrednost akcija podiže i po 400-500 procenata u jednom danu. Takav je sluèaj "Jafe": od poèetnih 3000 dinara cena akcija ove fabrike je u jednom danu skoèila na 8.440 dinara. I pošto se nedeljama nije pojavio kupac, cena je padala dok nije preuzet kontrolni paket akcija. Vrednost akcija je zatim oborena na 1.700 dinara. Isto je uraðeno sa "Soja proteinom", "Pekabetom", "Bazarom" iz Novog Sada… To je špekulacija na berzi koja se na razvijenim finansijskim tržištima kažnjava robijom, jer se smatra da se nedozvoljenim sredstvima otima imovina od malih akcionara.

Treæa formula pljaèke je namerno voðenje preduzeæa u steèaj, kao u "Svilari" Vrbas gde je direktor preko svojih firmi izvukao kapital, te firme sada ne rade, a radnicima društvenog preduzeæa su ostali samo goli zidovi. Tako je 214 radnika ostalo na ulici. Takav je sluèaj sa "Centroslavijom", nekada jednim od najveæih preduzeæa u Vojvodini, "Bekom", "Ineksom", Robnim kuæama "Beograd".

Zakon o steèaju je, inaèe, najsramniji zakon donet u našem parlamentu – za preduzeæe koje je u steèaju nema akcija, nema uplate doprinosa, nema zaostalih plata, što je najgora varijanta i za radnike i za penzionere.

DIVAC NIJE OK 

Reaguju li državni organi uopšte na upozorenja ove vrste? 

Agencija za privatizaciju je nedavno odgovorila na jednu našu pritužbu reèima da se radnici nisu dovoljno snašli u ulozi akcionara?! Ko je bio dužan da obrazuje te ljude, da stvori uslove da ti ljudi razumeju o èemu se tu zapravo radi?

Zapanjujuæe je kako se mali akcionari, koji su takoðe suvlasnici preduzeæa, olako proglašavaju "komunistima", "sindikalcima", "samoupravljaèima". Èim je neko suvlasnik vi morate da ga pitate o svakoj strateškoj odluci. Ni Bil Gejts ne može tako bahato da ponaša, jer ima 50.000 akcionara. To je veliko nepoznavanje èitave stvari, namerno tako postavljeno, s ciljem da kapital munjevito preðe u ruke tajkuna koji hoæe da grade jedno kastinsko društvo.

Kako komentarišete ovo što se veæ duže od godinu dana dešava sa privatizacijom "Knjaza Miloša" i odnedavno "Ce marketa"? 

Prošle godine u martu pokrenuta je intenzivna kampanja od strane "ministra za rasprodaju" Vlahoviæa, za prodaju akcija Knjaza Miloša. Cena je bila 2.200, da bi ubrzo došla na 3.000 dinara. A onda je usledio veliki pritisak sa strane, pominjan je dolazak Koka-kole. Udruženje malih akcionara Srbije je organizovalo predavanja za radnike, kako bismo ih upoznali šta su akcije, šta je berza, šta su finansijska tržišta. Ja sam im objašnjavao da ne treba da prodaju svoje akcije, jer æe za 20-30 godina doæi do dramatiènih nestašica vode za piæe u svetu, cena vode æe biti strahovito visoka, i da je samim tim njihov interes da èuvaju akcije, jer se one mogu poklanjati i nasleðivati. Šest meseci smo izdržavali neviðen medijski pritisak. Uveli smo u igru i Divca, on je izrazio želju da pomogne, iako više marketinški nego što je, pokazaæe se, postojala neka ozbiljnija namera. Posle toga došlo je do vanrednih parlamentarnih izbora, što je najbolji lek za ugroženu demokratiju. Potvrðene su moje prognoze (samo nekoliko meseci ranije dosta usamljene) o rastu vrednosti akcija – danas su one dostigle cenu od 22.000 dinara. Ja i dalje savetujem ljudima koji imaju akcije Knjaza Miloša da ih ni sada ne prodaju, jer bi moglo lako da se desi da one uskoro dostignu vrednost od 40-50.000 dinara. A ovo što je uradio Divac, po mom mišljenju je sa nacionalne taèke gledišta krajnje sramno. Prvo je rekao da je on sam zainteresovani kupac kontrolnog paketa akcija Knjaza Miloša, a zatim se ispostavilo da je u tom paketu 80 odsto Danon, a 20 odsto Divac. Smatram da on sebi to nije smeo da dozvoli.

Što se tièe Ce marketa, mislim da je država u toj kompaniji od nacionalnog znaèaja u startu mogla da otkupi kontrolni paket akcija i da ga ponudi na prodaju svim graðanima Srbije. Ali, prethodno je trebalo doneti zakon o investicionim fondovima, kako bi svi koji su zainteresovani mogli da se ravnopravno ukljuèe u postupak. Ovako, direktor je sve vreme glavni "igraè", on nesmetano osniva privatnu firmu u kuæi na èijem je èelu i koja ulazi u postupak preuzimanja. To je otvoreno izrugivanje finansijskog tržišta i akcionarskih društava! Mi, graðani, sada bi valjda trebalo da stanemo iza Slobodana Raduloviæa da bi on što povoljnije kupio preduzeæe èiji je godinama generalni direktor?!

KAO PUTIN 

Kako je moguæe da pomenuti obrazac, koji srozava ugled zemlje i obeshrabruje svako ozbiljnije ulaganje, opstaje do dana današnjeg, ako veæ i laici prepoznaju prevaru? Šta bi prvo trebalo uèiniti da se to zaustavi? 

Mi smo iskljuèeni iz Svetske trgovinske organizacije, mi smo imali bombardovanje, despotsku vlast i u takvim okolnostima moramo da zaštitimo svoju nacionalnu ekonomiju, kao što su to godinama èinili i Slovenci. Ta zaštita bi, prema mojim procenama, bila na snazi od sedam do deset godina, što je realan period da bi se podigle strateške privredne grane.

Odavno sam predlagao da se najznaèajnija preduzeæa ponude graðanima Srbije i dijaspori; meðutim, vlast je svesno blokirala formiranje investicionih fondova, upravo da se to ne bi desilo. Kada bi nam dali mesec dana termin na RTS-u, "Dnevnik" bi poèinjao izveštajem sa Beogradske berze. Graðani bi se brzo snašli. Ako su nauèili kako da "ulažu" u kladionice i ostale igre na sreæu, vrlo brzo æe nauèiti i da prate berzanske izveštaje, a potom i da se obraæaju berzanskim struènjacima za savet gde da ulože svoja sredstva. Zadatak je države da edukuje ljude, sadašnje i buduæe akcionare. Umesto na Liverpul – Èelzi graðanin bi igrao na Ce market – Knjaz Miloš, umesto Real – Barselona na Sintelon – Hemofarm.

Izneæu vam samo jednu zanimljivost vezanu za osnivanje investicionog fonda za izgradnju autoputeva u Srbiji, o èemu sam govorio pre dve godine, i što su prenele italijanske i nemaèke novine. Posle sajma investitora u Beèu 2002, domaæini su našim predstavnicima rekli da za izgradnju puteva u Srbiji uopšte nisu neophodne koncesije ili inostrani krediti, ako se uzme u obzir da po nekim grubim procenama graðani na štednji imaju èetiri milijarde evra, 6,5 milijardi se "okreæe" u sivoj ekonomiji, 3,5 milijarde se nalazi u deviznim rezervama, a još oko èetiri milijarde se nalazi u tokovima izmeðu privrednih subjekata. A gde je dijaspora, koja ovde apsolutno ništa ne ulaže, jer nema poverenja zbog dosadašnje ekonomske politike?

Kako se stiže do tog poverenja? 

Naš je osnovni problem što kod nas ne funkcionišu institucije. Šta bi trebalo uraditi? Isto ono što je uradio Putin. Putin je uhapsio biznismena Hodorkovskog, jer su on i njemu slièni ljudi èije bogatstvo poèiva na pljaèkanju graðana Rusije. Svako ko pljaèka svoju zemlju mora da vrati ono što je ukrao i da bude kažnjen za svoja nedela. Strani investitori neæe da ulažu u zemlju gde oligarsi i tajkuni kontrolišu vladu i sudove, praveæi kartele na tržištu.

Srpska reè

Broj 357, 27. oktobar 2004.