Početna Sadržaj Reagovanja ZLO

ZLO

980
0

ZLO

Branko Dragaš, 03.02.2014

Zlo se vratilo. Tako piše naš najbolji sociolog Slobodan Antonić. Jedan od malobrojnih srpskih intelektualaca koji brani dostojanstvo struke i intelektualnog poziva. Njegova analiza naše društvene zbilje je odlična . Sve je tačno napisao. Analiza naše propasti je perfektno urađena. U potpunosti se slažem. Nemam ništa da dodam.

Šta dalje?

Antonić opravdano kritikuje mlade i obrazovane ljude koji , kako piše, neprestalno nešto komentarišu, kukaju i zakeraju., a nikako da se umreže i nešto preduzmu. Tačno! Kritika je na mestu. Ni meni nije jasno šta se dešava u studentskoj populaciji. Gde je ta buntovna mladost?

Antonić navodi pozitivne primere onih političkih grupacija koje pokušavaju da se umreže i nešto preduzmu. Zašto takvih grupa nema još više, pita se i napominje da će ova 2014 biti dobra prilika da vidimo na čemu smo.

I to je tačno.

Zaključak, da ćemo ove godine videti da li različite političke snage otpora mogu da se organizuju i povežu ili ćemo, , možda, doživeti još jedan poraz. Poraz koji bi mogao značiti i potpuni politički, ali i ideološki bankrot sadašnje generacije i srpskog društva u celini.

Ko će da vidi?
Mi.
Ko smo to – mi?
A ko su različite političke snage otpora?

Ako   MI  čekamo da se političke snage otpora organizuju i povežu, onda se nalazimo u pasivnoj poziciji, jer čekamo da neko nešto uradi za nas.
Ko će to da uradi?
Ko su te političke snage otpora?
Imaju li oni ime?

Antonić je veliki doprinos dao našoj kritičkoj misli objavljujući svoje tekstove na NSPM i svaka čast za portal i sve što taj portal radi. Sve je rečeno i napisano. I šta sad? Zlo se ponovo vratilo. Uprkos tolikom pisanju, objašnjavanju i polemisanju, zlo se vratilo u svom najgorem obliku.

Zlo se organizovalo i ide u nekoliko kolona.
Imaju medijski monopol  i ogromna finansijska sredtva.
Računaju na strah Dobra i na njegovu neorganizovanost.

Šta da radimo?
Kako da pobedimo zlo?

Zlo se ne može pobediti pisanjem.
Znači, moramo da nastavimo naš intelektualni angažman.
Odnosno naš intelektualni angažman se ne završava sa pisanjem i polemisanjem na portalima. Naravno, vrlo je važno da imamo intelektualce koji će da osmisle novu političku i ekonomsku viziju, koji će da usmere društvo u pravom strateškom pravcu, ali to nije dovoljno da se pobedi zlo.

Nažalost, nije.

Moramo da idemo dalje.
Obaveza nas intelektualaca je da učestvujemo u pobedi nad zlom.
Pisanjem smo sve objasnili. Nastavljamo i dalje da pišemo, da polemišemo i da se borimo za naše političke ideje, ali moramo da pomognemo stvaranju političkih snaga otpora.

Moramo mi, intelektualci.
Nema ko drugi.

Bilo bi dobro da se političke snage otpora same stvore, ali one se ne stvaraju.
Zašto?
Duga priča.
Odvela bi nas u velike rasprave.
Istina je da se ne stvaraju.

Koje je rešenje?
Treba da stvorimo – političke snage otpora.
Ko da stvori?
Mi.
Ko – mi?
Građani.
Znači i mi intelektualci?
Da.
I mi smo građani.

Moje neslaganje sa Antonićem je samo u tome što smatram da intelektualci moraju da izađu iz svoje pasivne pozicije konstatacije da se zlo vratilo i da mora da uđu u borbu sa zlom. To je jedini način da se pobedi zlo.

Šta to konkretno znači?
Mora da se izađe na političko tržište i da se pobedi zlo.
To je jedini način. Legalan način.

Intelektualci moraju da naprave iskorak i da učestvuju u stvaranju političkih snaga otpora. Ne mogu da čekaju da to neko drugi uradi za njih.

Navešću jedan primer iz naše političke prakse.
Najveći srpski pisac Borislav Pekić je učestvovao u formiranju Demokratske stranke. Prihvatio je da bude u vrhu stranke. Prihvatio je da na izborima u radničkoj Rakovici izađe na megdan populisti i demagogu Šešelju. Pristao je da se kandiduje, mada je znao da neće pobediti.

Borislav Pekić nije čekao da ga neko drugi angažuje, nego se sam angažovao.
Na uličnim protestima. Imate fotografiju gde sedi na ulici.
Policija ga je udarila pendrekom po glavi.
Najvećeg srpskog pisca srpska policija tuče pendrekom po glavi.

Da li se Pekić žalio, kukao i zapomagao?
Nije.
Bio je stoiki i trpeo je udarsce despotskog režima.

Mislim da je ovo sasvim dovoljan primer.
Nema potrebe da navodim druge.

Šta nam je činiti?

SVI građani moraju da uđu u politiku.
To je jedini način da pobedimo političare.
To je jedini način da pobedimo zlo.

Moj politički angažman je javan.
Mada se profesionalno ne bavim politikom.
Moji poslovi stradaju zbog mog javnog protivljenja zlu.
To je žrtva koju podnosim.

Ali, idemo dalje.
Napravili smo grupu građaan – EKONOMSKI POKRET.
Idemo na izbore.
Hoćemo da pobedimo zlo i da spasimo državu i građane.
Politička ideja o direktnoj demokratiji treba da spreči stvaranje nove političke oligarhije.
Digitalna direktna demokratija za elektronsko doba.
Politika bez političara.

Započeli smo novi politički proces.
Svaki čovek nam je važan.
Iz zemlje i rasejanja.
Svaki glas.

Izlazimo na martovske izbore.
Koji su prvi u nizu izbora koji slede.
Hoćemo da postavimo temelje jedne nove Srbije.
Kada pobedimo zlo, vraćamo se našem pisanju, promišljanju i svojim poslovima.
Nemamo vreman da se sprovodimo politiku.
Moramo politiku da kreiramo i kontrolišemo.
Moramo da postavimo mehanizme demokratske i institucijalne da se zlo više nikada ne pojavi.
Tada smo pravi pobednici.

Beograd, 03.02.2014