Početna Tekstovi ZAŠTO NISAM GLASAO?

ZAŠTO NISAM GLASAO?

8525
0

ZAŠTO  NISAM GLASAO?

 

Prvi put nisam izašao na izbore.

Nisam glasao jer nisam imao za koga da glasam.

Ponuda na izborima mi se nijedna nije svidela.

Nisam mogao da pogazim sebe i da, ko zna po koji put, glasam za manje zlo.

 

Prevareni smo bili mnogo puta.

Ovoga puta sam odlučio da ne učestvujem u toj prevari.

Zar ponovo da nas prave budalama?

Samo zato da bi manje zlo došlo na vlast.

 

Odbio sam da podržim manje zlo.

Želeo sam da prekinem tu politiku izbora manjeg zla.

 

Zar zlo nije zlo?

Nema manjeg i većeg zla.

Zlo je uvek samo zlo.

To što se prikriva je samo trenutno.

Uvek se manje zlo pretvara u veće zlo.

Potrebno je samo da dođe na vlast.

Tada pokaže  svoje pravo lice.

 

Vlast kvari ljude. To dobro znamo.

Početak kvarenja  počinje sa njihovim kandidovanjem za vlast.

Tada nastaje njihova prva transformacija.

Pogledajte na ovim izborima kako su neki, doskora jednostavni ljudi, iznenada promenili izgled i kako su dobili formu političkih prevaranata.

 

Zašto?

Zašto su se promenili?

Zato što politika od ljudi pravi političke prevarante.

Zato što je politika unosan biznis za te političke prevarante.

Zato što totalitarni sitemi proizvode takve političke prevarante, koji  neprestalno menjaju svoju ideologiju, ali totalitarni sistem se ne menja.

Totalitarni sistem je uvek isti.

 

Ko je na ovim izborima ponudio politiku rušenje totalitarnog sistema?

Niko!

To je suština našeg problema.

Svi politički kandidati se bore da oni uzmu vlast.

Svi hoće da uzjašu vlast i da vladaju.

Niko se ne bori da se razgradi totalitarizam i da građani, napokon, osvoje svoju slobodu.

 

Pogledajte strukture tih stranaka i pokreta, njihovih lidera i vođa.

To je potpuni politički totalitarizam.

Kako  neko može da menja totalitarni sistem u državi kada je uspostavio totalitarni sistem u stranci i pokretu?

Zar sa takvima treba da se borimo za slobodu i demokratiju?

 

Jedni se bore da imaju apsolutnu vlast.

Drugi se bore da pređu cenzus.

Prevarama, pretnjama, ucenama, podmićivanjem i lažnim obećanjima prikupljaju glasove naivnih, potkupljenih i uplašenih građana.

Kada se domognu parlamenta, onda počinje trgovina.

 

Pošto morala nema u politici, sve kombinacijije su u parlamentu dozvoljene.

Berza je otvorena.Špekulacija je dozvoljena.

Počinje kupovina i prodaja.

Najvažnije je da budete deo vlasti. Bez vlasti ste niko i ništa.

Pošto je velika kriza i  građani teško žive, pristaje se na sve političke ponude režima. Nikome se ne ide u privredu da radi.

Lakše je obmanjivati građane.

Političar razmišlja samo iz svog ličnog interesa.

Sada mu se ukazala prilika da uzme pare, ko zna koliko će ova prevara trajati.

 

Sad ili nikad!

Poklič  je političkog ološa.

Uzmi sve što možeš!

Nema čekanja!

 

Videćete u narednih mesec dana šta će se sve dešavati na našoj političkoj sceni.

Lukavi manipulator Vučić je ostavi mesec dana da može na miru da trguje.

Zna on dobro da su svi željni vlasti, privilegija i novca.

Ostavio je dovoljno prostora da može da im obara cenu i da ih  kupuje jeftino.

 

Moj politički i ekonomski program je ponuđen na jedinstvenoj političkoj platformi koja iz temelja ruši totalitarni sistem i obesmišljava sve političke špekulacije.

Uprkos tome što sam godinama unazad objavio taj program i što sam ga usavršio za potrebe neke današne Vlade nacionalnog spasa, što sam izneo konkretne i operativne programe i mere, moji kritičari namerno zatvaraju oči pred tom nepobitnom činjenicom , napadaju me što, navodno, ništa konkretno ne radim.

 

Ako isključim one koji me mrze iz nekih svojih ludih razloga, onda je neshvatljivo da drugi moji kritičari ne čitaju ni ono što je već napisano i što godinama postoji  na društvenim mrežama.

Bilo kakva stručna rasprava, na koju sam  uporno pozivao, kako bismo napravili što bolji politički i ekonomski program, izostala je, jer političke stranke, radi se o patriotskim strankama, nisu htele da izađu iz svojih uskih stranačkih interesa.

 

Smatrao sam da udruženi u JEDNU LISTU, povezani jednim novim političkim i ekonomskim programom i organizovani na novi način, tako da izbegnemo profesionalne političke karijeriste i stranačke funkcionere, organizovani sa NOVIM LJUDIMA, koji imaju radne reference i moralni dignitet, sigurno možemo animirati veliko nezadovoljno biračko telo da pobedimo Acu Dramosera i njegov apsolutistički, izdajnički režim.

 

Građani Srbije su to od nas tražili.

 

Radi sticanja  izgubljenog poverenja građana, predložio sam da mi, koji sve ovo pokrećemo i koji ćemo medijski biti najangažovaniji, ne prihvatimo nikakve političke i državne funkcije, nego da ostanemo na liniji odbrane građanskih institucija i direktne demokratije.

 

Ništa nisam tražio za sebe.

Ništa nisam tražio za moje ljude.

Želeo sam samo da pobedimo totalitarizam i da Srbiji donesemo jednu novu nadu.

Želeo sam da budemo odgovorni prema našem pokolenju.

 

Odlazio sam na sastanke na koje su me zvali.

Iznosio sam svoja mišljenja.

Dostavljao napismeno predloge.

Odbio sam da budem na bilo kakvim listama.

Samo da se udružimo u JEDNU LISTU na novoj političkoj platformi.

 

Uprkos uloženoj energiji i velikoj volji, sve je bilo uzaludno.

Političko ludilo, sujeta, pohlepa i želja za vlašću su pobedili.

Podelili su se patriote i rodoljubi u nekoliko kolona.

Svako je hteo da bude gazda u svom brlogu.

 

Palanački duh naše malograđanske, štreberske, jajarske i džeparoške političke kvazielite je obesmislio svaki moj pokušaj da politici damo neki viši državotvorni, nacionalni i moralni smisao, jer su se oni svađali ko će biti na listi, ko će koje mesto dobiti, ko će nastupati na televiziji, ko će prvi da govori na mitingu a ko poslednji; jednom rečju bavili su se sami sobom i svojim ličnim intzeresima.

 

Na kraju, svi pregovori oko stvaranje JEDINSTVENE LISTE su propali i meni nije preostalo ništa drugo nego da se, na liniji svog ljudskog dostojanstva i moralnog integriteta, definitivno povučem, da odbijem bilo kakvu saradnju sa onima koji su mešetarili i špekulisali, mada se još nisu dokopali vlasti, te da zaćutim i sačekam da se završe izbori, koji su, ovakvim stavom patriotskih stranaka i pokreta, već unapred bili izgubljeni za građane Srbije.

 

Kukavička politika da se samo pređe cenzus i da se neka politička grupacija samo uvali u Supštinu bila mi je potpuno neprihvatljiva i strana, pa sam ostavio cenzus strankama da se bore za ostvarivanje svojih ličnih političkih ciljeva.

 

Takva politička orijentacija prelaska cenzusa je  samo odgovarala režimu Vučića , koji je vešto ubacio nekoliko svojih plaćenih lista, da naprave još veću pometnju u glavama birača, pa sam dobio osećaj da sve te stranke nevidljivo sarađuju sa Vučićem i da ih on uvlači u svoje demonske kombinacije.

Pored njih uvlačio je i estradnu srpsku kvazielitu.

 

Kada sam objavio svoje mišljenje , recimo, o Lazanskom, većina ljudi je počela da me kritikuje , napada, ponižava i vređa, jer su bili zavedeni omamljivom demagogijom Lazanskog, sve dok on nije pokazao svoje pravo lice i stao na stranu totalitarnog režima.

 

To je jedan od  primera kako  se prodavala srpska skorojevića kvazielita, koja je godinama obmanjivala  javnost da su, navodno, nezavisni intelektualci, dok su čekali samo priliku da uskoče u režimski voz.

 

Suština mog sukoba sa svim tim plaćenim i potkupljivim intelektualnim odrodima bila je samo u tome da li se nalaze na strani odbrane Građana, Demokratije i Republike ili brane Totalitarizam, dobijajući dobre  apanaže.

To je osnova mog sukoba sa ljudima koji se bave politikom.

Nemam ništa lično protiv tih ljudi, nego samo protiv njihovog  javnog delovanja.

 

Odlučio sam da se povučem.

Nisam hteo da podržim politiku prelaska cenzusa.

Ućutao sam.

Ništa više nisam hteo da pišem o izborima.

Sve moji stavovi su objavljeni.

Nisam više imao šta da kažem.

Ostavio sam građanima da sami odluče.

 

Nisam mogao da izađem na izbore i  da zaokružim one kojima ne verujem.

Koje vidim kao nove  političke uzurpatore.

Nisam mogao da glasam za manje zlo.

Odbio sam tu politiku manjeg zla.

 

Ako bi bilo koga od njih zaokružio, pregazio bih sam sebe.

Na to nisam mogao da pristanem.

 

Nisam ni pozivao na bojkot.

Onima koji su mi lično pisali sam lično odgovarao.

Rekao sam da ne izlazim na izbore.

Nisam vodio nikakvu kampanju za ne izlazak.

 

Zar neizlazak na izbore nije pokazivanje političkog stava?

Zamislimo da većina građana, recimo baš tih 56,34% koje je izašlo na izbore, nije izašlo na izbore.

Šta bi se dogodilo?

Ništa.

Izbori bi bili proglašeni legalnim.

To što većina građana nije izašla na izbore za političke stranke ništa ne bi znaćilo.

 

Ali, šta je sa demokratijom?

Zar se demokratija ne zasniva na vladavini većine?

 

Ako većina ne izađe na izbore, to znači da one stranke koje su učestvovale u izborima nemaju legitimitet.

Da li će se izbori poništiti?

Da li će političke stranke i njihovi lideri prestati da se bave politikom?

 

Ako režim u izbornoj kampanji kaže da će penzioneri izgubiti penzije ako ne glasaju za Vučića, šta je to?

Kako se to zove?

Zašto opozicione stranke, koje se bore za cenzus, nisu ništa preduzele?

Ako režim otvoreno kupuje glasove, zašto se ćutalo?

Ako su sumnjivi birački spiskovi, zašto se pristalo na takve izbore?

 

Politika prelaska cenzusa je upropastila našu politiku.

Rešavanje svojih uskostranačkih interesa ne može da spasi Srbiju dalje propasti.

 

Šta sada dalje?

 

Moja borba se nastavlja.

Vreme će sve pokazati.

Dugo sam javna ličnost.

Mnogi politički prevaranti su nestali iz našeg javnog života.

Prošao sam mnogo toga i imam strpljenja.

Ubrzo će doći do velikih razočarenja građana.

Socijalni cunami stiže.

 

Velika prednost ovih izbora je da su mnoge maske pale.

Srbija nastavlja da  se survava u provaliju.

Sve  se odvija mnogo brzo.

Otrežnjenje će biti bolno.

 

Beograd, 26.04.2016