Početna Sadržaj Reagovanja UZALUD

UZALUD

938
0

    UZALUD

piše : Branko Dragaš, 03.02.2013

– Brate, moram nešto da ti kažem.
– Reci.
– Pa, ne znam, kako ću.. Moram biti otvoren prema tebi.
– Budi.
– Znaš da te mnogo volim i da te poštujem, ali, jebi ga, mislim da sve što radiš je pogrešno…
– Koje sve?
– Pa, sve to što iznosiš u javnosti, tvoji nastupi, televizije, pisanje i..sve…to..to..
– Šta ne valja?
– Ma,nisam,brate, rekao da ne valja to što pričaš, to je fenomenalno, meni se sviđa…
– I?
– Ali,kako da ti kažem, sve je dobro,super, perfektno,ali,brate, ipak,ne valja…
– Zašto?
– Ne valja za tebe, ja tebe uopšte ne razumem, koji će ti moj ta zajebancija?
– Koja?
– Kakvo, bre, prosvećivanje naroda?! To je nemoguća misija! Promašaj! Sve je uzalud! Narod je stoka! Šta se mlatiš sa njima! Brate, trošiš energiju uzalud! U-ZA LUD!

– Ali, ovako ne ide…
– Naravno, ne ide! Ovo je ludnica! Propast! Sve će otići u kurac! Političari su sjebali sve nas! Uništili! Opljačkali! Nema nam pomoći! Katastrofa! Država je razorena…
– Pa, zar to nije razlog da se pobunimo?
– Nije! Nije za tebe! Koji će to tebi? Kakva,ber, pobuna? Neka se buni usrani narod. Ako mu ne valja, neka se buni. Neka protestuje. Neka izlaze na ulice. Vidi, brate, Slovenci, ej, Slovenci izašli na ulice da karaju svoje političare,  dok Srbi ćute ko neke pičkice! Ćute i ne dižu glave. A ti? Sereš o nekoj pobuni, ulici, protestu! Ko će da izađe na te građanske proteste? Gde ti vidiš građane? Građanstvo je uništeno, ostali su samo ljigavci i uvlakači.
– Nemoj tako…
– Šta ,bre, nemoj tako?! Ja ti pričam otvoreno. Volim te i poštujem. Drug si mi. Ali, dragi moj, trošiš se nepotrebno. Ti znaš da praviš pare! Imaš ime! Šta češ,bre, u Srbiji?
– Ne mogu da živim van Srbije….
– Sereš! Nemoj me zajebavati! Zar ti nije dosta što su ti banku i firme uništili? Zar nisi izvukao,bre, neke pouke? Ne možeš glavom kroz zid. Gledaj sebe i svoj biznis. Ti nisi potreban Srbiji…
– Zašto?
– Mnogo si otvoren i iskren. Kažeš javno šta misliš. Tražiš da se radi,štedi, odriče i nemaš dlaku na jeziku. Srbi to ne vole. Srbi vole da ih lažu, mažu, ponižavaju i zajebavaju…
– Nemoj, molim te! Ne mogu to da slušam!
– Ja ti, brate, lepo kažem. Tvoja predstava o Srbima je pogrešna. U tome je tvoj problem.Mnogo si naivan i idealista. Takvi Srbi ne postoje. Narod neće promene. Neće! Dobro im je ovako da ih kara politički ološ…
– Nije tačno!
– Kurac nije tačno! Tačno je sve što kažem! Evo ti primer. Neka ti, napokon, otvore taj jebeni RTS i ti dobiješ da govoriš jedan sat , a posle tebe neka govori ova debela, kafanska pičkica Dačić. Posle toga narod neka glasa. Za koga će glasati?
– Za mene.
– Pa, ti nisi normalan! Nemoj me zajebavati da ti u to veruješ?
– Verujem.
– Ti si – lud! Neće glasati za tebe.Zapamti! Nemoj da se nikad baviš politikom…
– Ja nisam političar.
– Super! Zato i neće narod da glasa za tebe. Razumeš? Narod…
– Ne razumem
– Šta ti nudiš narodu? Rad, disciplinu, odricanje i bankrot. Narod to neće. Narod hoće da čuje laži. Narod hoće da ga ne bude iz pijanstva. Narod hoće dobar život bez rada. Hoće Dačićeva obećanja. To narod hoće…
– Grešiš.
– Ne grešim! Ti grešiš! Ja bolje poznajem ovaj narod. Zato ti se i čudim što gubiš vreme na jedan izgubljeni i propali narod. Ne možeš mu pomoći. Uzalud sve radiš. U- ZA-LUD! Zapamti, sjebaće te na prvoj krivini. Gledaj sebe! Napravi lovu i živi negde u Švici. Bole te Đoka za Srbiju.  Imaš internet i čuješ one koji su ti dragi.Živi svoj život…
– Ne mogu.
– Zašto ne možeš?
– Ima nešto jače u meni…
– Ne seri! To su gluposti. Citiram te – Život nema reprizu! Jesi li ti to napisao?
– Jesam.
– I?
– Šta – i?
– Koji ćeš kurac ovde? Idi, bre, živi život …
– Pa, živim ga.
– Šta-a?!? Daj ne seri, majke ti. Ovo zajebavanje u Srbiji, sva ponižavanja koje si doživeo i koja danas doživljavaš, ti nazivaš pravim životom?
– To je moj izbor.
– Zato što si – lud! Ti nisi glup. Ti si jebeni ludak. Zato tako i prolaziš. Ne shvataš, bre, da te ovakva Srbija neće i da radiš uzaludan posao.
– Nije uzaludan.
– Ha-ha! Svašta! Uzaludan je. Šta misliš da će ti neko dati diplomu što si branio svoje moralne principe? Ma, koga je ,bre,briga za to?  Misliš da će neko čitati nekada tvoje tekstove?…
– Hoće.
– Hoće kurac! Ne seri! Šta si, bre, ti neki prorok? Apostol?  Ložiš se na slavu? Da li si ti normalan? To uopšte ne postoji. Buduće generacije, ono što preostane od Srba, neće ništa zanimati. Boli ih uvo za prošlost gde je sve uništeno. Precrtaće nas sve kolektivno. Znači, tvoja pisanija je uzaludan posao. Kada je već uzaludno, onda ne troši vreme na to, nego pravi pare i živi punim plućima.
– Ovo je moj život, ja ne mogu da živim drugim životom…
– Sereš!
– Stvarno.
– Daj,bre, oladi malo! Nemoj da pričaš gluposti. Pusti me tih filosofskih preseravanja…
– Ozbiljno.
– Slušaj,brate, nemoj više. Dosta! Znam, bre, onu tvoju priču o starijem Švajcarcu što u Cirihu u restoranu na Banhofštrase jede sam…
– Jede.
– Pa, šta što jede? Koji će  mu moj da jede sa nekim budalama? Šta tu, brate, ne valja?
– Ja ne mogu.
– Pa, šta što ti ne možeš? Ja mogu. Bolje da jedem sam, nego da me zajebava neki skot za stolom. Bolje je da jedem sam, znači imam para, sedim u restoranu, čitam novine, šetam, nego da preturam po kontejneru jer nemam penziju…
– Ja ne mogu.
– Ima ko može. I to je stvar izbora. Između toga da jedem sam u Cirihu i da preturam kontejnere u Beogradu sa kolegama sa fakulteta,izvini, biram usamljenost.Šta je tu loše?
– Postavka.
– Kakva ,bre, jebena postavka? Gledam sebe! Ne zanimaju me drugi. Zaboli me za druge. Ako imam lovu, mogu ručak da platim i drugom. Ako nemam, guram se oko kontejnera.Šta je bolje?
– Društvo u kome ljudi neče iči na kontejner.
– Fraza! To je za televiziju. Život nije televizija. Život je jebeno okrutan. Ili karaš ili te karaju. Nema tu velike filosofije.Tako je kroz vekove. Ništa se, bre, nije promenilo. I ti sada širiš neki utopizam..
– Nije utopizam.
– Šta si ti socijal utopista?
– Nisam.
– Hvala Bog! Onda me slušaj. Odjebi,bre, sve nastupe.Ne zamajavaj se pokvarenim i neradnim narodom…
– Nije naš narod takav….
– Jeste! Nemoj da ga braniš! Narod koji glasa za ovakve skotove da ga vode je isti kao ti skotovi….
– Nije.
– Jeste. Inače, ne bi glasali za taj ološ. Pamet u glavu! Pravi pare i pali iz Srbije. Govorim ti kao prijatelj…
– Hvala.
– Poslušaj me bar jednom.Ti možeš da ideš, ja ne mogu. Ko će mene uzeti.? Idi, bre, ,čoveče! Živi život!
– Neću.
– Stvarno nečeš?
– Neću.
– Ma,jebi se,bre,budalo!
– Jebi se ti.

Beograd, 03.02.2013