Početna Sadržaj Reagovanja UTISAK

UTISAK

1799
0

Olja Bećkovič je zabranjena.
Ko to kaže?
Olja Bećković!
Ko ju je zabranio?
Dečko.
Tako ga zove.
Ko je Dečko?
Aca Dramoser.

Pročitao sam intervju sa Oljom Bećković.
Gospođa ima problem sa svojim poslodavcem. Koji je doneo odluku da njena emisija pređe sa B92, koja ima nacionalnu frekvencu, na kanal B92 info, koji nije gledan.

Gospođa je kriknula da je zabranjena.
Kaže, ne razume zašto prelazi na manje gledanu televiziju.
Razmažena vedeta srpskog malograđanskog novinarstva razume kapitalizam, ali kada se to ne odnosi direktno na nju.

Zašto poslodavac donosi tu odluku?
Zar ne sme da donese tu odluku?
Zar treba nekoga da pita?
Zar vlasnik televizije ne odlučuje šta će se prikazivati na njegovoj televiziji?

Možda ga je nazvao Aca Dramoser i naredio da otera gospođu sa televizije na perfidan način.
Možda ima neku novu poslovnu strategiju.
Možda je napravio veliku poslovnu grešku.
Ali, to je njegova stvar. Njegova odluka. To je kapitalizam. Njegova je televizija i može da radi šta hoće.
Njegovo je vlasništvo.

Novinarka može da odbije dalju saradnju.
Ugovor nije ispunjen. Može da traži odštetu.
Poslodavac menja ugovor, koji nije istekao.
Visina odšete se određuje nagodbom ili sudom.

Kakva je tu zabrana?
Nema zabrane
Tako se završava jedan poslovni odnos.

Meni je interesantno nešto sasvim drugo.

Gospođa je svoj sukob sa poslodavacem pretvorila u politički problem.
Gospođa je obavestila javnost da je zabranjena.
Stotine hiljada radnika koji imaju sukob sa svojim poslodavcem nemaju tu privilegiju da ih javnost čuje.
Gospođa je privilegovana. Dve decenije je privilegovana. Dobila je sve pogodnosti, koje drugi novinari nikada nisu mogli da sanjaju.

Gospođa ne zna šta to znači biti zabranjena.
Vrlo je vešta kada treba da brani svoje lične interese.
Dve decenije nam se predstavlja kao pripadnica nezavisnog i slobodnog novinarstva, koja poziva u svoje emisije uvek iste likove.

O zabranama nastupa u medijima bolje je da pita stotine srpskih intelektualaca, koji nikada nisu dobili mognućnost da na nacionalnim medijima iznesu svoje stavove.

Nisu dobili priliku, nažalost, ni kod nje. Gospođa ima slobodu da bira svoje goste. Ali, gospođa bira uvek iste. To je njen doprinos razvoju demokratije u Srbiji. Stvoriti privid medijske slobode. Zabranjeni intelektualci su suviše opasni da bi ona rizikovala.

Gospođa danas tvrdi da u Srbiji nema slobode medija.
Srbija nije demokratsko društvo.

Dobro jutro, gospođo!
Dobro došli u svet zabranjenih.

Gospođa je počela da se buni tek kada su njeni interesi ugroženi.
Zar to nije degutantno? Zar to nije sebično?

Prozvala je Dečka, koji uvodi kult ličnosti i totalitarizam u Srbiji, tek kada je, kako ona misli, zabranio njenu emisiju. Da nije zabranio emisiju, ne bi ga prozvala. Zašto bi ga prozivala? Gospođi je dobro. Njeni lični interesi nisu ugroženi.

Sve bi ostalo po starom.
Ista prazna priča.
Isti dosadni ljudi.

Gospođa tvdi da je ovo gore nego u vreme Miloševića.
Slažem se. Potpuno tačno.
Prvi put se slažem sa nečim što je gospođa izjavila.

Dalje, kaže da Milošević nije koristio ovako perfidne metode zatiranja medija.
Opet, istina.
Odlično zapažanje gospođe koja misli da je perfidno zabranjena.

Gospođa tvrdi da Dečko uređuje sve televizije.
Tačno.
Zar je to shvatila tek kada je perfidno zabranjena?
Zar to nije mogla, kao iskusna novinarka, ranije da shvati?
Zašto to nije rekla pre perfidne zabrane?

I tako, sve više nas je zabranjeih.

To je moj utisak.

Beograd, 29.09.2014