Početna Sadržaj Komentari Ugo Čaves

Ugo Čaves

852
0

Slučaj Putin nam je pokazao da državnik koji ima viziju može da spasi državu i naciju od rasula. Preporod je nastao za svega sedam godina. Kao što sam naslutio, tajanstveni i nepredvidivi Putin je sve ponovo iznenadio. Kandidovaće se za premijera. Tako se nastavlja putinizam. U isto vreme, na drugom delu planete nastavlja se populizam Uga Čavesa. Pokušaću u ovom tekstu da objasnim fenomen ovog pripadnika padobranskih jedinica koji je izvršio desant na demokratiju. U našoj javnosti, koja je narkotizovana dnevnopolitičkim dilentatizmom, svađama i pljačkom stranačkih oligarha, nije uopšte objašnjeno šta se zapravo dešava u Južnoj Americi. Vrlo je poučno da se, radi preventive, dobro izanalizira čitav slučaj.

Naime, zemlje Južne Ameike su bile prve u kojima su sprovedeni opit neoliberalne operacije bez anastezije i šok terapija. Epilog je poznat: meksička, argentinska i brazilska kriza koje su, u poslednjih dve decenije, potresle svetsku privredu i ozbiljno uzdrmale neprikosnoveni autoritet MMF i Svetske banke. Vašingtonski konsensus nobelovca monetariste Fridmana, koga su nametnuli konkvistadori iz ministarstva finansija SAD, potpuno je razorio privredu južnoameričkih zemalja i stvorio kastinsko društvo u kome su bogati postali još bogatiji, a siromašniji sve siromašniji.

Argentinski scenario pobune žrtava šok terapije na ulicama, pljačkanja i otimanja, obračuni sa policijom i pretnja krvavim građanskim ratom, nadvio se kao opasnost nad podeljenim i osiromašnim južnoameričkim društvom. Dve decenije laži, prevare, pljačkanja, eksploatacije, opšte pauperizacije društva ,uništavanja srednjeg staleža i pojave moćnih latifundista, sve pod parolom razvoja slobodnog tržišta i demokratije, pokazale su da u praksi ne funkcioniše nametnuti neoliberalni model.

Međutim, multinacionalne kompanije su, u svom neokolonijalnom pohodu na niže rase, ubirale ogromne ekstraprofite i velikim donacijama su podmazivale zarđalu birokratiju međunarodnih institucija da bi nastavile da šire svoje propale projekte. Nevladine organizacije su programirano stvarane da budu u službi tih multinacionalnih kompanija, kojima nije bilo u interesu da se prekine unosan posao pljačkanja suverenih država, i one su dobijale mrvice sa te krvave trpeze. Sve je bilo unapred izrežirano. Vol strit je pohlepno jurio sve veće profite. Južnoameričke zemlje su padale u dužničko ropstvo. Sve veća zaduženost je dovodila do sve većeg odliva kapitala. Države su se zaduživale, dok su njihove političke oligarhije vraćale kapital u razvijene zemlje ali na svoje ime. Prema nekim istraživanjima, procenjuje se da je 80% uzetih kredita ponovo vraćeno u banke razvijenih zemalja kao privatni kapital političke kvazielite. Stanje na kontinentu je postalo neizdrživo. Otpočele su demostracije i štrajkovi na ulicama. Ubistva i zločini su bili učestali. Socijalni kriminal je eksplodirao. Kontinent je tonuo u bezvlašče i korupciju. Sistem je bio u rasulu. Ljudski život više ništa nije vredeo. Gangsteri su pravili paralelne organe vlasti. Građanski rat je mogao da izbije.

A onda je usledila pobuna. Na izborima su počeli da pobeđuju levi ekstremisti i populisti. Siromašni su tražili bolji život. Opljačkani su tražili pravdu. Svi uslovi su bili stvoreni da pobede levičarski demagozi. Neko je morao da prekine tu agoniju. Neko je morao da raskrinka laž. Latinska Amerika je tražila novog vođu. Tražila je novog Fidela Kastra. Nekog ko će se usuditi da se suprostavi neokolonijalizmu multinacionalnih kompanija i imerijalizmu Bele kuće. Tako je rođen Ugo Čaves. Tako su 60% siromašnih dobili svoga filmskog junaka. Zaštitnika i odmetnika.Tarzana, Zagora i Robina Huda. Padobranca koji se spustio sa neba u njihovu bedu i očaj.

El commadanre je stupio na pozornicu. Svetla su se upalila. Banket u Blitvi je počeo. El commadante je preuzeo već oprobani recept. Fidel Kastro je postao njegov živi uzor. Njegovi govori postaju sve duži. Nedavno je počeo da govori u 11 časova, a završio je izlaganje u 19 časova. Sve duži govori su mu potrebni da objasni svoj projekat izgradnje socijalizma XXI veka. Čaves ukida privatnu svojinu nad zemljom, oduzima 300.000 ha zemlje latifudistima i nacionalizacijom dodeljuje siromašnim seljacima bezemljašima. Umesto seljačkog ustanka, Čaves dobija verne sledbenike kojima je vratio zemlju i pružio priliku da prežive sa porodicama. Sve što je privatizovano biće nacionalizovano.

Opljačkani birači jednoglasno podržavaju svoga vođu. Čaves nacionalizuje strane kompanije koje su decenijama pljačkale Venecuelu. Basen Orinoka ima 55.000 kilometara kvadratnih i 1,3 milijarde barela nafte, procene su da Venecuela ima 75 milijardi barela crnog zlata, i multinacionalke bez pogovora pristaju da budu nacionalizovane i prenose na državu Venecuelu 60% svog vlasništva nad naftnim poljima, dok one postaju manjinski akcionari.

Zašto pristaju? Zašto se ne bune? Zašto nema vojne intervencije? Američki Ševron Teksako i Eksim Mobil, Britiš Petroleum, francuski Total i norveški Statoil priznaju kapitulaciju. Njihov interes je da ostanu u igri po svaku cenu. Decenijama su imali monopol i ostvarivali ekstra profite. Nemajući nikakvog izbora prihvataju saradnju sa Čavesom. Njihove vlade osuđuju diktatorki režim u Karakasu, ali njihovim poslovnim interesima to ne smeta. Cena nafte raste, procenjuje se da će uskoro preći 105 dolara za barel, pa multinacionalne kompanije imaju razumevanje za Čavesove postupke. Kada su radnici za praznik rada generalnim štrajkom zaposeli nafta polja, multinacionalne kompanije su se uplašile da će sve da izgube. Ni to ne bi bilo toliko strašno, jer su one već izvukle nekoliko puta uvećana sva svoja ulaganja, ali kada je došla ponuda od Čavesa da im ostane 40% naftnih polja, iskreno su se obradovale njegovoj darežljivosti.

Čaves nastavlja dalje. Stvara 200 socijalističkih preduzeća od strateškog značaja za državu. Otplatio je sve dugove MMF-u i SB. Traži od MMF-a da mu vrati depozit od 4 milijardi dolara. Priprema osnivanje južnoameričke međunarodne banke u kojoj unosi taj depozit. Kupuje od Rusa 24 borbena aviona i 53 helikoptera i ostalo naoružanje i troši 3 milijarde dolara. Pozajmljuje petrodolare ostalim zemljama na kontinentu bez kamate. Stvara slobodnu trgovinsku zonu u regionu. Pomaže vlade koje prihvate njegov socijalizam na delu. Pozajmljuje od Pekinga 1,2 milijarde dolara za izgradnju 20.000 stanova za siromašne, ne zbog toga što nema sredstva za izgradnju, nego što, pored Rusije, hoće da privuče Kinu na svoju stranu. Peking će mu se revanširati 2008. lansiranjem satelita za potrebe Venecuele. Nedavna poseta iranskog predsednika Ahmedinedžada učvrstiće njihovu saradnju u borbi protiv američkog imperijalizma. Čaves otvoreno govori o Bušu ono što većina građana planete misli o predsedniku Amerike.

Čaves koristi priliku da ugosti kolumbijsku pop zvezdu Šakiru i najavljuje da će prerušen doći na njen koncert. Čaves lično zabavlja glumca Šon Pena. Čaves lično vozi džip. Čaves peva okupljenim pristalicama ispred palate. Čaves ne miruje.Čaves se širi. Čaves je omogućio da 100.000 najsiromašnijih u Njujorku dobija gas po 50% nižoj ceni. Čaves plaća polovinu autobuske karte jednom milionu najsiromašnijih građana Londona.

El commadante postavlja, na predlog ministra prosvete, novi prosvetni sistem koji treba da stvori novog čoveka socijalizma, nasuprot potrošača savremene komercijalne civilizacije. Ministar prosvete je Čavesov rođeni brat. Čaves uvodi studentima medicine obavezno izučavanje Marksovog Kapitala i govora Fidela Kastra. U školama vise slike Marksa, Engelsa, Kastra i, naravno, Čavesa. Deca uče Čavesove poruke i govore, uče revolucionarni put Če Gevare i delovanje kolumbijskog pobunjenika Marulande. Čaves je protiv ugrađivanja silikona. Čaves je odlučio, ponovo na predlog brata, da pomeri sat 30 minuta unazad. Tako će narod da ustaje u svitanje novog doba.

Zar vam sve ovo nije poznato? Zar već to nismo imali? Zašto je sve tako prokleto dosadno i isto? Zašto svi liče jedni na druge? Zar čovečanstvo zaista ništa nije naučilo iz istorije? Ko je kriv što sve tako brzo zaboravljamo? Ovaj tekst pišem da se nama ne bi desio Čaves.

Svi uslovi su već stvoreni. Postoji velika opasnost da se neki lokalni džiber, đilkoš, papan, dripac, krkan ili papak odmetne, da se pohajduči, da neki komadant ponovo zavede nedoklani srpski narod lako obećanom brzinom o švedskom standardu i da, zbog mržnje naroda prema japijevcima, ekspertima, tunjavim legalistima i kriminalnim makijavelistima, populističkom demagogijom osvoji vlast. To će biti nacionalna katastrofa. Srbiji ne treba ni Čaves, niti strogo kontrolisani Putin, Srbiji trebaju građanske institucije i demokratski zakoni.