Početna Sadržaj Reagovanja Ubijanje Beogradske berze

Ubijanje Beogradske berze

1049
0

Osnivač sam Beogradske berze od 1989. Godinama smo se mi, bankari kojii smo radili na finansijskom tržištu SFRJ, borili da se vrati institucija Berze. Godinama smo ubeđivali socijalističke političare da je Berza osnov tržišne privrede, da nema privrede bez Berze i da nema finansijskog tržišta bez organizovanog mesta gde će se sučeljavati ponuda i tražnja. Na kraju, na jedvite jade, uspeli smo da se izborimo za osnivanje Berze. Tačnije, za obnavljanje Berze koja je nasilno zatvorena.

Početkom 1990 godine napravio sam medijsku kampanju da se Berza vrati na staro mesto, da se vrati u zgradu današnjeg Etnografskog muzeja. Nažalost, ova ideja nije prošla. Ni danas Berza nije dobila svoje pravo mesto. To je najbolji dokaz da politička oligarhija gleda sa oprezom na razvoj Berze. Oni nemaju interes da razviju Berzu. Njima odgovara da nema Berze.

Kada je Berza, ipak, počela da se razvija, nakon usvajanja Zakona o privatizaciji, kada su doneti niz zakonskih akata koja su regulisa rad finansijskog tržišta u Srbiji, kao iskusan investicioni bankar otvoreno sam i kritički pisao i govorio o velikim greškama u samoj organizaciji finansijskog tržišta. Suština moje kritike odnosila se na samu postavku Berze.

Naime, prema mome shvatanju, Berza je bila ključno institucionalno mesto za prikupljanje svežeg kapitala onih kompanija koje se imale dobre tržišne preduslove za razvoj, ali nisu imali operativni kapita. Preko Berze preduzetnici su mogli da konkurišu za slobodan kapital investitora željnih dobre zarade. Umesto da gube dragoceno vreme u prikupljanju ogromne bankarske dokumentacije i da plaćaju velike bankarske kamate, provizije, marže i troškove, preduzetnici bi dobili priliku da na jednom mestu i na najbrži način privuku slobodan kapital

Istovremeno, investitori bi dobili priliku da preko Berze plasiraju svoj slobodan kapital u profitabilne projekte i da tako obezbede preko potrebna sredstva za privredni razvoj. Razvoj nove ekonomije od devedesetih godina pokazao je da je upravo Berza bila presudan faktor takvom ubrzanom razvoju novih tehnologija. Recimo, sad već legendarni Bil Gejts nikada ne bi postao najbogatiji čovek na svetu da je čekao da mu korumpirani bankari odobre kredit. Sigurno bi još uvek sedeo u svojoj garaži da je njegov biznis zavisio od bankara.

Beogradska berza je, dakle, trebala da postane operativno mesto gde se susreću ideje, inovacije, biznis i slobodan kapital investitora, ali ona se pretvorila u mesto gde su se – preotimale kompanije. To je bilo pogubno za Berzu. I to je danas potpuno uništilo Berzu. . Tu je bila ključna strateška greška. Ta greška nije ispravljenja ni danas. Uprkos tome što je prošle godine u gostima bio funkcioner njujorške berze, koji je ponovio ono što godinama tvrdim, da Berza nije mesto za otimanje kompanija nego za investiranje, ništa se nije promenilo. Postalo je samo još gore.

Sve zakone o privatizaciji, privrednim društvima, finansijskim tržištima i hartijama od vrednosti radili su tajkuni za sebe. Spremala se velika pljačka države i građana i tajkuni su morali imati zakonsko pokriće za svoju pljačku. Danas će vam svaki od tih novobogataša reći da se obogatio po zakonu i da je on legalno stekao toliki kapital za kratko vreme. To što se nigde u svetu ne može toliki kapital steći za tako kratko vreme bez krimanalnog otimanja, to političku oligarhiju i njihove tajkune ne zanima.

Beogradska berza je bila idealno mesto za špekulaciju. Država nije ništa uradila na edukaciji svojih građana za akcionarstvo i berzansko poslovanje. Predlagao sam da se svakoga dana, petnaest minuta pre TV Dnevnika, organizuje opismenjavanje građana izveštajima sa Berze i analizama finansijskih savetnika i portfolio menadžera. Smatrao sam da naši građani o tome ništa ne znaju i da su željni da upoznaju sve načine investiranja svog slobodnog novca. Bila je to prava prilika da dobijemo nekoliko miliona investitora na Berzi koji bi se učili da obrću sopstveni kapital. Umesto da 5,7 milijardi evra završi u trezorima parazitskih banaka, ta sredstva bi se direktno preko Berze prelila u privredu.

Građani bi tako bili uvučeni u berzansku groznicu. Umesto da igraju u kladionicama, investirali bi na Berzu. Umesto da gube vreme, zarađivali bi novac. Umesto da čekaju da ih neko zaposli, sami bi našli posao. Berza je mogla da kruniše srpsku kreativnost i individualnost.

Pored toga, razvojem Berze došlo bi do značajnog podizanja srednje klase. Mali i srednji investitori pronašli bi unosne poslove i tako, uvećavajući svoj početni kapital, podizali sopstveni životni standard. Građani Srbije su preko Berze mogli da otkupe sva preduzeća u privatizaciji. Auto-put smo mogli davno da napravimo ulaganjima građana preko Berze. Pametna vlast razvija Berzu. Psihopate na vlasti uništavaju Berzu

Berza bi razvila konkurenciju, preduzetništvo i slobodan duh građanstva. Berza bi slomila okove monopolima, kartelima i uništila bi pohlepu i gramzivost tajkuna. Berza bi razigrala tržište i udarila temelje istinskoj demokratiji u Srbiji.

Šta se desilo?

Umesto svega toga, dobili smo potpuni krah

Pre ili kasnije se to moralo desiti. Opominjao sam učesnike na Berzi da će doći do namernog uništavanja Berze. Opominjao sam brokere da ne budu drski i bezobrazni, da ne varaju akcionare, čast izuzecima, da se pridržavaju etičkog kodeksa i da zajednički oslobađamo Berzu od špekulacija tajkuna. Nisu me poslušali. Svima se svidelo da brzo zarađuju na neznanju akcionara. Nije bilo zakona o zaštiti interesa manjinskih akcionara. Svi državni organi su radili u interesu samo povlašćenih tajkuna. Branili su i štitili njihove špekulacije i pljačke. Uzimali su provizije iz njihovih berzanskih transakcija i tako se lično bogatili. Politička oligarhija je kontrolisala građanstvo. Pljačka se odvijala pred našim očima i mnogi su zatvarali oči, verujući da baš oni neće biti opljačkani. Tako je pojedena budućnost naše dece.

A onda se desio stvarni – krah!

Ne samo očekivani krah na svetskom tržištu, nego krah Beogradske berze. Danas ubijaju našu Berzu. Tajkuni namerno obesmišljavaju Berzu kako bi učvrstili svoje monopole. Obaranje ineksa ispod 800 indeksnih poena je- zločin. To je programirano sluđivanje investitora. To je bahato pokazivanje svoje moći. To je kriminal političke oligarhije i njihovih tajkuna.

Ubijanjem Berze ubija se demokratija u Srbiji. Ubijanjem Berze ubija se sloboda preduzetništva. Ubijanjem Berze ubijaju se i oni hrabri pojedinci koji se odlučili da rizikuju. Mada Beogradska beza ima veliki prostor da se ubrzano razvija i da kao mlada i perspektivna Berza privuče strane investitore, velike igrače koji nikada nisu došli na naše finansijsko tržište, prisustvujemo nasilnom ubijanju Berze.

Zadatak države je da štiti društvenu zajednicu. Poreski obveznici plaćaju državne činovnike da štite interese većine građana. Danas je privilegovana manjina nametnula svoje interese kao prioritetne i upregla je državne institucije da brane njihove lične interese. Država je dužna da uvede red na finansijsko tržištu. Država je dužna da donese nove zakone koji če biti u interesu tržišne utakmice. Država mora da brani princip igre. Mora da brani konkurenciju i slobodu. Država je pravedni sudija u tržišnoj utakmici. Ona mora neke igrače da izbaci iz igre. Neke mora da kazni. A neke mora da uhapsi i da im nacionalizuje imovinu.

Kada država to bude uradila, Berza će se oslobodititi uticaja tajkuna i špekulanata. Investitori će dobiti prostor za ulaganje. Preduzetnici će dobiti stabilan izvor sredstava. Berza će se razvit. Berza će povući razvoj čitave privrede. Razvojem privrede postaćemo bogatijiKada budemo imali više novca, više ćemo i investirati. I tako se pokreće točak privrednog razvoja. Svi dobijamo, samo privilegovani gube. Jednostavno, zar ne ?