Početna Sadržaj Privatizacija Štrajk poslednja šansa

Štrajk poslednja šansa

827
0

U URGENTNOM centru u Beogradu u četvrtak je završilo troje radnika „Fabrike hartije“ AD. To je posledica desetodnevnog štrajka glađu, kojim su zaposleni u ovoj firmi pribegli kao poslednjem srestvu da nateraju novog vlasnika i poslodavca da se drži odredbi kupoprodajnog ugovora. Još desetak štrajkača, uglavnom žena u vrlo je lošem zdravstvenom stanju, a lekari Hitne pomoći nekoliko puta dnevno dolaze u krug preduzeća.

U Beogradu i u još nekoliko gradova u Srbiji, buknuli su nedavno štrajkovi radnika onih preduzeća u kojima je završena privatizacija ili se tek očekuje da počne prodaja. Obustave rada na delu su u beogradskim Robnim kućama, „Fabrici hartije“, „Trudbeniku“, „Beograd filmu“, zrenjaninskoj „Jugoremediji“, kraljevačkom „Magnohromu“, Fabrici vagona, takođe u Kraljevu…

Štrajkuju čak i zaposleni u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Beogradu, koji traže isplatu psihijatrijskih dodataka na zaradu. Jednodnevnom obustavom rada pridružili su im se i glumci Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, koji hoće da smene generalnog direktora. Osnovni zahtevi štrajkača ne razlikuju se mnogo. Nezadovoljni radnici, uglavnom, od novih vlasnika traže isplate zaostalih zarada i ispunjavanje ugovorenih investicija. Nisu, međutim, izuzetak ni kritike rada državnih institucija, pre svih Agencije za privatizaciju i Trgovinskog suda u Beogradu.

– Od početka privatizacije do kraja 2006. godine pravosnažno je raskinut 151 ugovor, odnosno oko 10 odsto ukupno slopljenih ugovora sa kupcima, a 37 raskida je u toku – izjavio je za Tanjug Rade Šević, direktor sektora za komunikacije u Agenciji za privatizaciju. – Prvi i najčešći razlog za raskid ugovora je neodržavanje kontinuiteta poslovanja i nepoštovanje radno pravnih propisa, od strane kupca. Slede, neuplaćivanje kupoprodajne cene, odnosno zaostalih rata za kapital preduzeća, nepoštovanje investicionog i socijalnog programa i nedostavljanje bankarske garancije.

S.VUKOVIĆ

RAT SINDIKATA

U prestonici, štrajkački talas pokrenuli su, 23. januara, radnici i poverioci kompanije Robne kuće „Beograd“. Ovih dana troje zaposlenih u nekada najvećem trgovinskom lancu bivše SFRJ odlučilo se za štrajk glađu. Ukoliko ne budu ispunjeni zahtevi, njima će se u gladovanju pridružiti i ostali zaposleni.

Za njima su krenuli i radnici već pomenute „Fabrike hartije“ AD. Oni su, međutim, radikalniji, pa istrajavaju već deset dana. Iscrpljeni su, ali i dalje rešeni da se izbore za isplate zaostalih zarada, donošenje socijalnog programa i uplatu penzionog i socijalnog osiguranja.

Štrajkači optužuju novo rukovodstvo, koje je postavio kupac „Papirna industrija“ iz Zagreba, da se ne pridržava odredbi kupoprodajnog ugovora, ali i za brojne zloupotrebe.

S druge strane, sindikat „Nezavisnost“, koji okuplja radnike zavisnog preduzeća „PAP“ (firma ćerka Fabrike hartije AD), tvrdi da štrajkači opstruišu oporavak firme. Pre mesec dana, kažu, potpisan je sporazum kojim se nove gazde obavezuju da radnicima isplate po 24 hiljade dinara do 1. maja, kada treba da počne proizvodnja. Štrajkači tvrde da im novac nije uplaćen i podsećaju da su prošle godine dobili samo pet minimalaca, a da im duguju još od 2003. godine.

IZDRŽALI GODINU

U beogradskom KMG „Trudbenik“ protesti traju već godinu dana. Privremenom upravniku Nikoli Dobrijeviću radnici već sedam puta od marta nisu dozvolili da uđe u krug fabrike. „Trudbenik“ je od 2001. godine akcionarsko društvo, 60 odsto poseduju radnici, a 40 je u vlasništvu države.

Pre dve godine osnovan je konzorcijom, unutar koga se trgovalo akcijama, pa je vlasnik postao Nikola Stanković, koji nikada nije bio zaposlen u ovom preduzeću. Njegov sin Oliver sada je generalni direktor „Trudbenika“. Međutim, deo malih akcionara podneo je tužbu Trgovinskom sudu, tvrdeći da privatizacija nije sprovedena po zakonu.

Sud je to i potvrdio u martu prošle godine, pa je doneta odluka o poništavanju konzorcijuma i uvođenju privremene uprave, zbog nelegalne trgovine akcijama. Za privremenog upravnika imenovan je Nikola Dobrijević, koji je dve godine radio u „Trudbeniku“.

– Od marta pokušavamo da uđemo u preduzeće – kaže Miroslav Macura, jedan od malih akcionara. – Uvek je dolazilo do opstrukcije, policija nije htela da reaguje ili se nije pojavljivao sudski izvršitelj.

Međutim, većina radnika koja je i dalje u „Trudbeniku“ podržava novog direktora Olivera Stankovića.

– Privatizacija je sprovedena po zakonu, dug preduzeća smanjili smo sa milion na 200.000 evra, zaposleni su zadovoljni jer redovno primaju plate – tvrdi direktor Oliver Stanković. – Iza svega je borba za 100 hektara zemljišta oko „Trudbenika“, koje bi moglo postati građevinsko.

IPAK RADE

U kraljevačkom „Magnohromu“ radnici su, zvanično, u štrajku tek četiri dana, ali većina njih – radi. Novi vlasnik, svetska metalurška imperija „Global stil holdings“, prebogate braće Mital iz Indije, već na najavu bunta zaposlenih, odgovorio je isplatom polovine decembarske zarade, uz obećanje da će do 15. februara isplatiti i ostatak. Iako su zvanično u štrajku, većina radnika je na svojim radnim mestima jer, od dolaska stranog gazde, drugog izbora i nema.

Do četvrtka je štrajovalo i 800 radnika kraljevačke „Fabrike vagona“. Posle devet dana obustave rada i pregovora, Štrajkački odbor je pozvao zaposlene da se vrate mašinama, jer su im ispunjena dva od tri zahteva. Poslodavac, ukrajinski ISD, obavezao se da od 7. do 14. februara isplati zarade iz novembra i decembra i troškove prevoza putnika, kao i da ispuni obaveze iz socijalnog programa najkasnije do kraja godine. Zauzvrat što, ipak, neće zaposlenima isplatiti regres za prošlu godinu, ukrajinci su pristali da radnicima plate i dane štrajkovanja. Štrajkači su se obavezali da u narednih šest meseci – rade.

MA, KAKAV SUD

SPOROVI iz privatizacije pred Trgovinskim sudom u Beogradu traju, u proseku, više od tri godine. Stevo Đuranović, portparol ovog suda, potvrdio je Tanjugu da se u njihovim sudnicama, trenutno, vodi oko 80 sporova u kojima se traži poništenje privatizacionih ugovora. On dodaje da je oko 70 odsto slučajeva skoro rešeno, ali se čeka i odluka više sudske instance.

Odnos novih gazdi prema sudskim vlastima, međutim, najbolje ilustruje izjava pred kamerama direktora „Trudbenika“ Oliver Stankovića:

– Ne želimo da poštujemo odluke Trgovinskog suda u Beogradu, kada je predsednik tog suda u zatvoru!?

DEO RADNIKA RK „BEOGRAD“ PROTIVI SE PRODAJI
HOĆE STEČAJ ISPOČETKA

Najava skore prodaje „Robnih kuća Beograd“ i time okončanja jednog od najvećih stečajnih postupaka u Evropi, rezultirala je ovih dana podizanjem tenzije meću sadašnjim i nekadašnjim radnicima ove kompanije.

Deo radnika, okupljenih oko „Udruženja poverilaca“ stupio je u štrajk glađu, zabarikadirao objekte, tražeći da stečaj ide po metodu reorganizacije, a što faktički znači da se ceo postupak vrati na početak.

Razlika izmeću bankrota i reorganizacije je što bi radnici bili u prilici da aktivno učestvuju u odlučivanju o prodaji, a to bi značilo sasvim sigurno veću cenu i još podelu 15 odsto kapitala kroz besplatne akcije.

Predsednik odbora poverilaca „Robnih kuća Beograd“ Gordana Jovanović, tvrdi da je Viši trgovinski sud potvrdio odluku o stečaju ovog preduzeća kroz bankrot i da su stvari sa pravne strane besprekorno čiste.

Stečaj u „Robnim kućama Beograd“ je pokrenut je u maju 2002. godine, u oktobru 2003. godine je doneta odluka o bankrotu kao metodu, a Agencija za privatizaciju je, sa stupanjem novog zakona o stečaju, imenovana za stečajnog upravnika ovog preduzeća u martu prošle godine.

V. S. P.

Večernje novosti, 1. februar 2007