Početna Sadržaj Komentari Tajkunizacija Srbije

Tajkunizacija Srbije

908
0

Izazvan sam da napišem ovakav tekst. Nakon pokušaja dvojice dugogodišnjih novinara, koji su dobro upućeni u našu stvarnost, pogotovo u dešavanja u poslednje dve decenije, da opravdaju tajkunizaciju Srbije, hteo bih o istoj temi i sam nešto da napišem. Zbog građana Srbije i zbog istine. Moje viđenje tajkunizacije Srbije potpuno je suprotno od viđenja Aleksandara Tijanića, objavljenog u „Politici“, nedelja 12. novembar 2006, i viđenja Dragoljuba Žarkovića u „Vremenu“, 16.novembar 2006.godine. Dakle, A.T zaključuje: Tajkuni su naše komšije. Tajkuni su naši poslodavci… Naši aduti za borbu protiv prljavih stranih tajkuna. Oni su naša sudbina. Kasno je za oduzimanja. Kasno je za preispitivanje. Kasno je za podelu… Nešto kasnije D.Ž. slično zaključuje: ali sve objektivne procene govore da bi društvo imalo koristi od potpune legalizacije tajkunstva, makar otuda što bi korupcija bila smanjena. Zatvoreni citati.

Pokušaj zatvaranja organizovane pljačke države. Zašto? Koji interes imaju dva novinara da ovako pišu? Koje objektivne ocene govore? Ko je objektivno ocenjivao? Kako se on zove? Kako se ocenjivalo? Koja ekonometriska metoda procene je primenjivana? Zašto bi društvo imalo koristi od legalizacije tajkunstva? Da li se to odnosi i na sve druge kriminalne aktivnosti?

Evo, prošle nedelje ukradena su mi kola u sred Beograda. Ako legalizujemo krađu, kakva je korist društva u tome? Neki činovnik osiguravajućeg društva je mome radniku rekao da bi bilo dobro da kontaktiramo Agenciju za vraćanje ukradenih automobila. Šta, zar takva agencija postoji? Da li je legalizovana? Da li se to kriminal u Srbiji legalizuje, jer je koristan za društvo? Legalizacijom kriminala se smanjuje korupcija u našem društvu. Sjajna teza! Kriminalci su naša sudbina. Naše komšije. Naši aduti za borbu protiv prljavih stranih kriminalaca. Kakva je to nakaradna logika? Ako njih dvojica, koji znaju kako su nastali tajkuni, ovako pišu, onda je potpuno jasno zašto su izneverena petooktobarska nadanja građana Srbije. Zašto to tada nisu pisali? Zašto građanima nisu rekli da su im tajkuni sudbina? Komšije? Objektivna procena naše budućnosti? Zašto tada nisu govorili da će sve ostati isto i da je kasno za oduzimanje, preispitivanje i podelu? Zašto milionima gnevnih na ulici nisu rekli da nema lustracije? Zašto nisu rekli da nema pravde i da će tajkuni biti u tranziciji još bogatiji, jer su oni naši poslodavci, darodavci i ktitori i finansijeri svih političkih stranaka?

Čemu onda pobuna građana? Čemu protesti? Ako tajkuni vladaju, onda nam promene i nisu bile potrebne. Mogla je despotija da ostane. Tajkuni su sjajno sarađivali sa despotom i njegovim čaušima. Novinari to jako dobro znaju. Otkud sada takav zaokret? Kao da se ništa nije dogodilo i kao da je normalno da nam tajkuni budu poslodavci i sudbina.

Većini građana nisu komšije, jer prevareni i siromašni ne žive u blizini tajkuna.Oni žive u dva odvojena i suprostavljena sveta. Dva sveta koji se međusobno isključuju. I nema mogućnosti da se nagode. Tajkuni su karcinom društva. I nema velikog izbora. Ili ćete iskoreniti tajkune i ozdraviti društvo, jačanjem srednje klase, ili će se nastaviti uništavanje društva do izbijanja socijalne revolucije. Tada će demagozi uvoditi revolucionarnu pravdu. I to je velika opasnost za Srbiju.

Plašim se toga revolucionarnog gneva opljačkanih i prevarenih siromaha. Oni su žrtve tajkunizacije i tražiće nadoknadu štete. Odmah. Zato treba na vreme sprečiti takav scenario. Jedini nači je da se tajkuni privedu zakonu. Pošto sam više od dve decenije u biznisu, pošto sve srpske tajkune lično znam, mislim da moraju da polože istorijski račun svome narodu. Bolje na miru, nego uz huk ulice. Jer dobro znam u kakvom su strahu bili kada su gorele petooktobarske vatre. Zar to hoćete da se ponovi? Samo ovoga puta neće imati prilike da trguju. Zato je bolje na vreme postignu poslovan dogovor sa svojim narodom i čestito uđu u istoriju, kao mnogi tajkuni pre njih.

Šta će vam novac i kapital, ako ostajete zapisani u istoriji kao banditi, secikese i razbojnici koji su opljačkali sopstveni narod? Zar ne želite neku drugu slavu? Sve što otimate je besmisleno i osuđeno na vraćanje. Čemu tolika pohlepa? Budite pametni i sledite Vorena Bafeta koji je svoje bogatstvo zaveštao svome narodu. To je pravi potez.

Ali, poznajući tu bratuju, mislim da oni nisu tog kova. Ko su zapravo oni? Evo, u tijanićevskom stilu, objasniću kako izbliza izgledaju srpski tajkuni. Jednog sam gledao kako se trese pred lokalnim komunističkim sekretarom partije, kako cvili i puzi, ljubi skute, a onda, posle čitave decenije, silno bogat, stajao je mirno pred despotovim bičem i pokorno gutao sve pogrde i pseći ponizno lizao ruke gospodarima rata i plačke. Drugi je bahat, primitivan, neotesan i alav pa je sam sebe pojeo. Ostao je još kapital koji se topi. Treći ima njušku kriminalca i isto takvu svetsku biografiju.

Sledeća trojka nije imala ništa kada su dolazilida im pomognem. Jedan je donosio hladnu Koka-kolu Đinđiću i meni, dok smo pravili strategiju finansiranja opozicije. Radio je kao njuškalo i za policiju. Drugi je toliko tupav da to otvoreno pokazuje u javnosti. Treći iz tog bloka je isto ograničen i tupav, ali se kloni javnosti. Kada smo finansirali kampanju M.Panića, uz molbu predsednika Ćosiča, nije mogao da smisli nijednu svoju misao, već je ponavljao već izgovoreno. Ostala iz plejade tajkuna pripadaju mladim lavovima koji su služili kao lovački psi i donosili su torbe otetog novca despotu i njegovoh ženi, usput vadeći iz torbe i za sebe. To su ljigavci bez lica koji su okrutni kada imaju državne funkcije.

Osobina svih tajkuna da su radili za Tajnu službu i da su kapital oteli uz dozvolu despota. Oni znaju da to nije njihov novac, već novac dat njima na čuvanje. Uplašeni su i zato finansiraju sve političke stranke. Plaše se svake promene. Prijaju im novinari koji hoće da legalizuju njihov kriminal. I da se sve zaboravi. Ali, ima nas koji pamtimo. I znamo ko su bili. I podsećamo građane. A njihove gazde ne zaboravljaju. Svaku transakciju zapisuju. I čekaju da je naplate.

Objavljeno u listu Tabloid broj 118, 30. novembar 2006. pod nazivom „Tajkunizacija zaudara“