Početna Sadržaj Rasprave Šta su to mali akcionari skrivili državi

Šta su to mali akcionari skrivili državi

1077
0

Ovaj tekst je reagovanje na tekst, zapravo obaveštenje za javnost Akcijskog fonda „Cenu formira ponuda i tražnja“, objavljen u okviru dokumenta Ratar prodat u bescenje, strana 3.

Konkurencija umesto saradnje, pomoæi i edukacije

Otkada su to mali akcionari konkurencija Akcijskom fondu (AF), odnosno Državi?

Zar, u veæ neravnopravnoj utakmici koju mali akcionari na sve strane vode sa novim veæinskim vlasnicima preduzeæa, sada treba da se suoèavaju i sa Državom, od koje su bar oèekivali razumevanje i saradnju, ako su veæ uvideli da pomoæ s te strane nikako ne dolazi. Sad, kad se mali akcionari bude, bune i traže zaštitu svojih manjinskih prava, onda odmah postaju krivci.

Èudi se AF što mali akcionari hrle da prodaju svoje akcije, nešto im je tu nerazumljivo. A otkud èudjenje, kad osim štampanih nekih slikovnica sa likom bivšeg ministra privrede i privatizacije (ovo privatizacije se nekako pogubilo iz potpisa ministarstva), niko nije ni prstom mrdnuo da edukuje male akcionare. I ta brošura, onda krštena „Akcije za imetak“ sad posprdno zvuèi, kad se vidi ko zapravo stièe imetak.

Prièe i samo prièe, baš kao u slikovnicama, gde se istièe velika želja da se udruže paketi akcija Akcijskog fonda i malih akcinara prilikom prodaje, a radi postizanja boljih uslova i cene.

Sad se odjednom istièe kako su, eto baš, mali akcinari krivi, što ponudom svojih akcija smanjuju cenu na tržištu, i onda uskaèe AF da pomogne da se to ne bi dogodilo. Uskaèe i to tako što pušta iz svog portfelja akcije na tržište, iako znajuæi da im je cena veæ oborena. Nekome se žuri da preduhitri male akcionare u prodaji, pre nego buduæi kupac premaši 50% kupljenih akcija. Kome se to žuri da rasproda akcije iz AF i PIO fonda. Èemu tolika žurba da se isprazne fondovi i brže-bolje napuni budžet. Zar svaki prodavac ne odmeri nekoliko puta tržište pre nego što snizi cenu, zar ne zastane da vidi koliko æe neki drugi kupac ponuditi. A kad prodaje nešto što nije njegovo, zar nema onda još veæu odgovornost za ono što je uradio. Tako razmišlja svako ko nastupa sa dužnom pažnjom dobrog privrendika, pa i kad ga samo poštenje na to obavezuje, a pogotovu kad mu to i Zakon nalaže.

Uz to, sve se vidi i zna, sve je transparentno (izmedju ostalog ovo se prevodi i kao providno), pa buduæi kupac (kao što to veæinom i biva) stièe akcije kroz dva do tri pravna lica, koja akcije kupuju ne prelazeæi limit od 25%, izbegavajuæi time obavezu davanja javne ponude.

Gde je to zalutao predlog zakona o preuzimanju preduzeæa iz juna 2005., kada se prvi put pojavio na site-u Vlade Srbije. Ko to ne èuje sve èešæa upozorenja Komisije za hartije od vrednosti, koja kaže da ovakav zakon treba što hitnije doneti. U samom predlogu, koji je uskladjen sa svetskim standardima u ovoj oblasti, kaže se da pravna ili fizièka lica koja steknu veæinsko vlasništvo u kupljenom preduzeæu a izbegnu element javne ponude, moraju na svaku sumnju da su povezana obrazložiti i dokazati da to nisu, te da dok to ne dokažu stoji im zamrznut procenat glasa preko 25%. U tom sluèaju ne može se zaobiæi element kupovine akcija javnom ponudom, tako što æe se udružiti tri lica i kupiti 24,99%+24,99%+1% i time steæi veæinsko vlasništvo. A javnom ponudom se jedino može uvesti konkurencija na finansijskom tržištu.

Otkud tolika neobaveštenost, koja više lièi na okretanje glave od problema.

Zar mali akcionari treba da poduèavaju struènjake iz AF kako treba da izgleda finansijsko tržište. Zar je moguæe da se AF takmièi sa malim akcionarima ko æe pre prodati svoje akcije.

U AF-u je paket akcija koji je u desetinama procenata, dok pojedinaèno mali akcionari imaju akcije koje se mere iza decimale, raèunato u odnosu na ukupan kapital preduzeæa. Èak i kada se mali akcionari udruže i sa takvim paketom predlože AF da zajednièkim snagama izadju na tržište, neko to uopšte ne èuje, pravda se nedostatkom propisa o toj materiji i tako redom. Zar je potrebno da mali akcionari objašnjavaju AF-u koliko su akcije potcenjene u odnosu na pravu vrednost preduzeæa i predlažu saradnju. Zar nije logiènije da to bude obratno.

Sve što je do sada reèeno u ovom tekstu, inicirano je nezadovoljstvom kako država postupa prema privredi i malim akcionarima, a posebno reakcijom AF na vest agencije Tanjug gde mali akcionari preduzeæa „Ratar“ Panèevo negoduju u odnosu na postupke AF.

U tom saopštenju AF za javnost, definiše se da je AF, eto baš, želeo da zaštiti kapital u svom portfelju, ali su mali akcionari navalili da prodaju svoje akcije po niskim cenama, pa nije bilo druge nego da i AF svoje akcije što pre otudji. Èak se i navodi kako je AF prodao mnogo manje akcija od malih akcionara. Doduše, ne znamo kojom su raèunicom došli do toga da je 24.558 akcija, koje je AF prodao, uèešæe od 21,44% u ukupnom kapitalu emitenta, jer „Ratar“ ima 123727 ukupno emitovanih akcija, te je onda ovaj procenat ustvari 19,85. Još neke cifre nisu sasvim jasne, jer prema saopštenju ispada da je AF prodao 1970 akcija više nego što se kaže i u samom tekstu, a i ta informacija nije u saglasnosti sa stanjem na Centralnom registru hartija od vrednosti.

Šta znaèi reèenica da cena jedne akcije jeste postigla na berzi i 6.500 dinara, ali samo jednog dana. Kako to da se ne spominje da je cena bila 4000 i više dinara èitavih 15 od ukupno 30 dana. Zašto AF ne kaže da su mali akcionari „Ratara“ uputili dopis rukovodstvu preduzeæa, AF-u i Agenciji za privatizaciju, gde su uljudno zamolili da AF povede raèuna i ne rasprodaje akcije na naèin kako je to poèeo. Još u avgustu 2004. „Ratar“ je dao predlog za objedinjavanje akcija i zajednièko nastupanje sa AF-om na tržištu kapitala, a tek krajem 2004. god. odgovorila je Agencija za privatizaciju, gde je reèeno da u tom trenutku ne postoje elementi koji bi garantovali uspeh predloženog metoda prodaje, te predloženo da se saèeka usvajanje izmena i dopuna o Zakona o Akcijskom fondu, Zakona o privatizaciji i Zakona o HoV. Izmene i dopune su stupile na snagu juna ove godine, ali sudeæi po nastupanju AF izgleda da ni ove izmene Zakona nisu dovoljne, da bi AF udružio paket akcija sa malim akcionarima prilikom prodaje.

Zašto se ne kaže da je procenat prodaje akcija malih akcionara, koji AF navodi u tekstu baziran na obimu trgovine, a zna se da su te akcije više puta promenile vlasnika, dok su akcije iz državnog portfelja promenile vlasnika samo jednom. Zna se da je ranije deo akcija kupilo fizièko lice, èije preduzeæe nosi njegovo prezime, pa ih je posle preprodao. Da li se i on može svrstati pod kategoriju malog akcionara ili je sluèajno zalutao u zbir i procente.

U tekstu AF se kaže da su oni specijalizovana finansijska institucija osnovana sa ciljem da sprovede privatizaciju u delu državnih manjinskih paketa akcija preostalih u privatizovanim preduzeæima po ranijim zakonima i maksimiziranja prihoda.

Kojih prihoda? Ako se misli na maksimiziranje prihoda u budžet i PIO fond prilikom prodaje akcija, kako je onda to u ovom sluèaju postignuto, kad se kaže da su akcije prodate po 83,50% obraèunske vrednosti akcija. Pa valjda maksimiziranje znaèi da se bar prevazidje poèetna cena.

Sam zakljuèak AF, da se tržišna cena akcija formira na samom tržištu u susretu ponude i tražnje, dovoljno govori o tome da je neko to otkrio tek sada, kada su akcije veæ prodate ispod svake realne tržišne cene, a zaboravljajuæi da su, poslednjih dana trgovine akcijama preduzeæa „Ratar“, na tržištu brojno preovladavale akcije iz portfelja AF i to posebno 09.12.2005. kada je od ukupnog obima trgovine, koji je iznosio 11.106 akcija, AF prodao 9106 akcija po ceni od 3.500 dinara, a sve to samo 2 dana pre nego je kupac stekao veæinsko vlasništvo i obim trgovine pao na nulu. Mali akcionari baš ne mogu tako brzo da zaboravljaju, pogotovu što ih na protekle dogadjaje podseæa sadašnja cena akcija od 2.500 dinara, pa æe tražiti da se preispita sa kolikom dužnom pažnjom dobrog privrednika je u ovom sluèaju AF nastupao, a kako je Zakonom o Akcijskom fondu definisano da je AF dužan da posluje sa pažnjom dobrog struènjaka vodeæi raèuna o prihodima koje ostvaruje Republika prodajom akcija i prilivu novih investicija u pravna lica èije se akcije prodaju.

Panèevo, 24.12.2005.god.

Koordinator Regionalnog centra
UMA Srbije za južni Banat
Mileta Popoviæ

Predsednik UO
Udruženja malih akcionara
«Ratar» Panèevo (u osnivanju)
Milan Saviæ