Početna Sadržaj Osvetljenja Sve mahinacije Manje Vukotića

Sve mahinacije Manje Vukotića

680
0

Svedočenje Stanka Subotića (2)
Posle završenog intervjua Vukotić mi je obećao da će pokrenuti feljton u „Novostima“ u vezi sa istinom o napadu Hrvata na legalna rukovodstva Crne Gore i Srbije, a čije će delove prenositi ostala novinska izdanja njegove kuće. Tom prilikom, zamolio me je da mu preporučim i neku prodavnicu gde bi mogao da kupi nešto od garderobe za njega, kćerku, ženu… Odveo sam ga u ekskluzivnu radnju mojih prijatelja, „Salon Spas Katharin Max“, i tamo ostavio. Mesec dana kasnije saznao sam da je Vukotić sa ćerkom uzeo robe za dvadesetak hiljada evra, koju nije platio već je vlasnici rekao da je meni fakturiše. Od obećanja o feljtonu i kampanji o istini nije bilo skoro ništa
Višem Javnom tužilaštvu u Beogradu, posebnom odeljenju za organizovani kriminal, izjavu o saznanjima o organizovanom kriminalu dao je Stanko Subotić povodom zloupotrebe službenog položaja Manojla Vukotića i primanje mita u procesu privatizacije Večernjih novosti. Izjavu prenosimo u celini
U okviru krivične prijave koju sam podneo nadležnom tužilaštvu u Ženevi protiv 23 lica ne nalazi se ime Manojla Vukotića, direktora „Večernjih novosti“  s obzirom da je za  krivična dela koje je on izvršio, pre svega primanje mita i zloupotreba službenog položaja, nadležno tužilaštvo u Srbiji. Kada je u javnost dospela informacija da je Manojlo Vukotić, kao direktor „Večernjih novosti“, zloupotrebio službeni položaj, kao i da je počinio krivično delo primanja mita, državni sekretar Ministarstva pravde, Slobodan Homen, javno je izjavio 25. marta ove godine da Vaše tužilaštvo mora da ispita navode WAZ-a jer tu postoje elementi krivičnog dela. Kako sam svedok i učesnik tih događaja dostavljam Vam izjavu o svojim saznanjima praćenu dokumentima i spiskom svedoka.
Kao što sam u uvodnom delu već napomenuo, tokom 2002. godine napravio sam poslovni kontakt sa nemačkim medijskim koncernom WAZ u vezi sa poslovnom saradnjom u Srbiji, čiji je glavni predmet bila obostrana zainteresovanost za kupovinu „Večernjih novosti“. Manojlo Vukotić je tada obavljao funkciju direktora i glavnog i odgovornog urednika lista. Tokom jeseni 2002. godine obavešten sam od mojih poslovnih partnera iz WAZ-a da je sa njima stupio u kontakt Manojlo Vukotić, da su već obavili nekoliko razgovora i da je Vukotić, kada je do njega stigla informacija da je WAZ zainteresovan za kupovinu „Novosti“, ponudio svoje usluge u vezi sa tim. Ja sam prema njemu bio rezervisan, nismo se poznavali, ali sam imao loše iskustvo sa njegovom uređivačkom politikom, jer je tokom cele 2001. godine prenosio sve laži koje je o meni pisao hrvatski nedeljnik „Nacional“ u sklopu „duhanske afere“.
SUSRET S VUKOTIĆEM U PARIZU: Utoliko me je više iznenadio poziv poznanika iz Beograda i predlog da se sretnem sa Vukotićem, koji, navodno hoće da se sa mnom vidi upravo zbog  pisanja hrvatskog „Nacionala“. Prihvatio sam ponudu i zakazao sastanak u Parizu za 8. novembar 2002 godine. Prethodno sam od partnera iz WAZ-a dobio poruku da sa Vukotićem napreduju dogovori, da se dogovaraju oko ugovora koji bi potpisali, da je Vukotić spreman da radi sve što je u interesu WAZ-a, kao i to da su ga obavestili da sam ja njihov poslovni partner u tom poslu. Zaključio sam da je to i glavni razlog Vukotićevog zahteva za susret sa mnom. U Pariz je došao sa kćerkom i dopisnikom „Novosti“ iz Pariza Goranom Čvorovićem. Odmah mi je saopštio da zna za moje relacije sa WAZ-om, da ćemo u buduće sarađivati i da treba da što pre postanemo prijatelji. Kao znak dobrih namera, ponudio se da sasluša moju verziju oko „duhanske afere“ uz obećanje da će to sve objaviti u svojim listovima u okviru novinske kuće „Borba“. Ja sam mu nekoliko sati saopštavao činjenice o mojoj  poslovnoj karijeri, on je zapisivao, postavljao pitanja i potpitanja. U pauzama ovog intervjua, Vukotić se raspitivao o planovima WAZ-a u Srbiji, posebno koliko je para odvojeno za kupovinu „Novosti“. Posle završenog intervjua Vukotić mi je obećao da će pokrenuti feljton u „Novostima“ u vezi sa istinom o napadu Hrvata na legalna rukovodstva Crne Gore i Srbije, a čije će delove prenositi ostala novinska izdanja njegove kuće.
Tom prilikom, zamolio me je da mu preporučim i neku prodavnicu gde bi mogao da kupi nešto od garderobe za njega, kćerku, ženu… Odveo sam ga u ekskluzivnu radnju mojih prijatelja, „Salon Spas Katharin Max“, i tamo ostavio. Mesec dana kasnije saznao sam da je Vukotić sa ćerkom uzeo robe za dvadesetak hiljada evra, koju nije platio već je vlasnici rekao da je meni fakturiše. Od obećanja o feljtonu i kampanji o istini nije bilo skoro ništa. Izašao je samo neki intervju sa mnom u „Reviji 92“, potpisan imenom meni nepoznatih novinara. Nekoliko dana kasnije, „Novosti“ su prenele deo tog intervjua na pola strane i to je bilo sve! Zbog poslovnih razloga u vezi sa privatizacijom „Novosti“ nisam Vukotića zvao da pitam šta se desilo sa najavljenom kampanjom, kao i zašto nije platio račun za garderobu.
NOVAC ZA VUKOTIĆA PREKO TUĐIH RAČUNA: Početkom 2003. godine partneri iz WAZ-a su me obavestili da su u završnoj fazi potpisivanja ugovora sa Vukotićem i da su dogovorili honorar od 500.000 evra za njega ako završi uspešno kupovinu „Novosti“ za WAZ. Ubrzo potom me obaveštavaju da su ugovor potpisali i da su mu čak po njegovom zahtevu prebacili 70.000 evra na račune Vukotićevog sina i kuma, čije je dispozicije dao (Prilog A), jer mu je novac bio hitno potreban za kupovinu stana za ćerku, odnosno vraćanja kredita kojim je kupovao stan, negde na Slaviji, u Beogradu.
Tokom mojih prvih kontakata sa Milanom Bekom i njegovih ponuda da „pomogne“ oko privatizacije „Novosti“, shvatio sam da on održava kontakte sa Vukotićem i da je direktor „Novosti“, prema Bekovim tvrdnjama, na njegovom platnom spisku. To se ubrzo i pokazalo tačnim, jer je Vukotić i pored potpisanog ugovora i uzetog avansa od strane WAZ-a, počeo da opstruiše pregovore, da preko posrednika traži više novca za sebe i članove upravnog odbora. Razlog što mesecima nije moglo da dođe do zakazivanja aukcije, bila je upravo odluka Vukotića da ne „raspiše prospekt“, što je radio upravo po nalogu tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice. Vukotić je Koštunici servirao priču da nikako ne sme da se dozvoli da se „Novosti“ prodaju, posebno strancima,  jer će se tako izgubiti najuticajni dnevni list koji promoviše narodnjačku politiku Vojislava Koštunice i to će biti velika opasnost za gubitak vlasti i slično. To se pokazalo uspešnom taktikom Manojla Vukotića, jer Koštunica nije hteo da reaguje i primeni zakon, kada mi je marta 2005. godine, predstavnik WAZ-a Srđan Kerim, pokazao ugovore i uplatnice na 70.000 evra koje je Vukotić uzeo od WAZ-a.
MANJO VUKOTIĆ PROTIV VLADA DIVCA: U jednoj fazi, Vukotić je čak napravio dogovor i sa Vladom Divcem uz posredovanje ministra Bubala, pokušavajući da njemu preproda akcije malih akcionara, ali je po priči Beka i Miškovića, ubrzo pozvan na razgovor sa Aleksandrom Nikitovićem. Posle razgovora sa Nikitovićem, Vukotić je protiv Divca krenuo u napad. Beko je tvrdio da je Vukotić to radio da bi kod njega i Miškovića podigao cenu za sebe, nezadovoljan ponuđenim procentom, ali je posle intervencije šefa kabineta Vojislava Koštunice, od te namere odustao. Iako je Vukotić znao da Beko, Mišković i on prodaju akcije meni, odnosno WAZ-u, u javnosti je optužio Divca da iza njega stoji WAZ i da zato neće da mu proda akcije. Na naše pitanje zašto pominje WAZ u diskreditaciji Divca, Vukotić je lakonski odgovorio da WAZ ne vole ni Koštunica, ni Vlada Srbije i da će ga to za sva vremena izbaciti iz posla. Divac je međutim bio teži protivnik, pa su Beko i Mišković morali da intervenišu kod „Agencije za privredne registre“, čak i Hypo Banke da ga spreče u nameri kupovine akcija.
Vukotić je prestao sa opstrukcijom tek kad je došlo do dogovora između Koštuničine vlade i nas oko privatizacije. Morali smo da prihvatimo njihove uslove da akcije kupimo preko posrednika, a ne direktno na berzi. Morali smo da potpišemo ugovor sa Bekom i Miškovićem kao preprodavcima, jer je trebalo da „zamaskiraju“ naše prisustvo, a i da omoguće da se razlika u ceni podeli sa političarima. Bilo nam je jasno rečeno da je Vukotić dobio od Beka i Miškovića procenat zarade kad se  uspešno završi otkup akcija, pored fiksnog paušala od 1.000.000 evra, od čega mu je već plaćeno 500.000 evra i čiju nam je doznaku uplate na račun u Grčkoj, Beko pokazivao, tvrdeći da mu je on  račun i otvorio. Zajednički dogovor je bio da se Vukotić ostavi na mestu direktora do prenosa akcija, jer je po rečima Beka i Miškovića neophodno imati čoveka unutra a oni su tvrdili da Vukotić kontroliše „male akcionare“, Upravni Odbor, a najvažnije je da je od njega je zavisio tajming „puštanja prospekta„ i izbacivanja akcija na berzu. Odmah po našem međusobnom dogovoru Vukotić je izašao u javnost i krajem maja javno izjavio da je našao bogate, srpske privrednike koji će kupiti akcije i najavio da će oni posle toga tražiti starteškog partnera, što je naravno bio WAZ. Takav je bio dogovor WAZ-a  sa Bekom i Miškovićem i on je uključivao i činjenicu da će Vukotić izaći u javnost i svojom izjavom pripremiti teren za kupovinu „Novosti“.
Kada je sve bilo dogovoreno sa Dejanom Mihajlovim i Aleksandrom Nikitovićem, 14 jula 2006. godine Vukotić je „raspisao prospekt“ i najavio izlazak akcija „Novosti“ na berzi. To se i desilo 29. avgusta i akcije malih akcionara su prodate po 3.200 evra, što je Vukotić trijumfalno najavio kao najveću moguću cenu koja može da se dobije, iako je znao da će cena na kraju dostići 4150 evra, jer je tako bilo dogovoreno. Njegovo javno najavljivanje da će akcije biti prodate Beku i Miškoviću, tri meseca pre izlaska na berzu, jasno dokazuju da je sve urađeno uz dogovor sa Vladom Srbije i svim institucijama vlasti, čak i onima koje se nazivaju nezavisnim!
KOŠTUNICA, BEKO I MIŠKOVIĆ ČUVAJU VUKOTIĆA: Čim smo WAZ, odnosno moja firma „Senta“, prebacili novac na firme Beka i Miškovića, održali smo sastanak, oko formiranja novog menadžmenta. Iako je Vukotić trebalo da bude smenjen, Beko i Mišković su insistirali da ostane još neko vreme, jer je navodno Koštunica zahtevao da ostane na tom mestu zbog izbora koji su zakazani za kraj januara 2007. Krajem marta 2007 godine, nama je predloženo da postavimo zamenika direktora, koji će zameniti Vukotića i Beko mi je savetovao da postavim Miška Đorđevića, do tada direktora Agencije za privatizaciju, što sam ja i uradio. Po Bekovim rečima, imali smo prema njemu obaveze jer je sve uradio u Agenciji za privatizaciju što se od njega tražilo, a i vrlo je vredan i poslušan. Ipak, ostao je na tom mestu do jeseni 2008. godine, odakle su ga Beko i Vukotić isterali, tvrdeći da je „moj čovek“. Razlog smene je u suštini bio taj, što se Đorđević suprotstavljao uništavanju kompanije „Novosti“, a što su Beko i Vukotić neprestano radili, kako kroz krađe, tako i kroz donošenje loših poslovnih odluka (Prilog B).
Kako je iz ovih dopisa i dokumenata koje Vam dostavljam očigledno da je Vukotić počinio krivična dela zloupotrebe službenog položaja i primanja mita, koja se gone po službenoj dužnosti, iz tog razloga Vam dostavljam dopis i odgovarajuća dokumenta uz spisak svedoka koji mogu i svedočenjem da potvrde sve navode.
***
SPISAK SVEDOKA:
1. Joakim Caumzegel, direktor WAZ za Srbiju (2004-2007)
2. Peter Lange, član borda direktora WAZ-a
3. Srđan Kerim, direktor WAZ-a za jugoistočnu Evropu
(1.2.3. na okolnosti ugovora sa Vukotićem, uplate u  iznosu od 70.000 evra i ostalim navodima iz izjave)
4. Predrag Bubalo, ministar privrede u vladi Vojislava Koštunice
(4. na okolnosti iz kojih razloga je Vlada odustala od tendera, koji je on ocenio kao najbolje rešenje za prodaju „Novosti“)
5. Vukotić Vladimir, sin Manojla Vukotića
6. Radojko Mrlješ, kum Manojla Vukotića
(5.6.na okolnosti iz kojih razloga je kompanija WAZ izvršila  uplate na njihove privatne račune 23.05.2003 godine)
7.Milan Joksović, advokat iz Beograda
8. Petar Stojanović, advokat iz Beograda
(7.8.na okolnosti ugovora u čijem su sastavljanju učestvovali,  kao i razlozima za slanje naloga WAZ-u 23.05.2003 godine)
9. Dragan Bogutović, akcionar „Novosti“
10. Svetlana Vuković, akcionarka „Novosti“
11. Đuro Bilbija, akcionar „Novosti“
(9.10.11. na okolnosti da su kao članovi radne grupe „Večernjih novosti“, još tokom 2005.  godine podnosili krivične prijave protiv Vukotića i na   okolnosti njihovih saznanja o zloupotrebama tokom privatizacije)
http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/37678-Sve-mahinacije-Manje-Vukotia.html