Početna Tekstovi i kolumne Svedok Strateške rasprodaje

Strateške rasprodaje

1101
0

Nemam drugog izbora nego da ponovo pišem o privatizaciji, pošto su lažni reformatori definitivno odluèili da do svoje smene na vanrednim parlamentarnim izborima, kojih se boje isto onako kako se plašila i prošla vlast i vlast pre one, preduzmu sve da rasprodaju naše strateške kompanije i tako zadaju smrtan udarac nacionalnoj ekonomiji. Po ko zna koji put ponavljam da su tržišni fundamentalisti opasni u toj svojoj nameri da potpuno unište našu privredu i da su baš zato i dovedeni da urade taj izdajnièki i kukavièki plan. Zašto je navodni nacionalista i legalista, posle svih liènih vreðanja i ponižavanja, pristao da uðe u vlast sa šifrovanom organizacijom za uništavanje naše države, to mi ostaje potpuno nejasno. Zašto je dozvolio tim folirantima i neznalicama da nastave primenu tog kobnog plana po naše državne i nacionalne interese, zaista ne mogu da razumem. Nisam razumeo ni Ðinðiæa kada je pokušavao da mi objasni zašto se oslonio na eksperte koji nikada nisu radili u privredi i koji mrze sve nas koji dolazimo sa tržišta i iz realnog privrednog života. Posle velike tragedije koja nam se desila, posle optužbi i zabrana svih nas koji drugaèije mislimo, eksperti su nastavili da sprovode svoju pogrešnu ekonomsku politiku i postali su akteri svih moguæih afera.

Tako se krug korupcije zatvorio. Oni koji su došli na vlast optužujuæi njihove prethodnike zbog silnih finansijskih afera i malverzacija u privredi, danas potpuno kontrolišu sve tokove novca i umešani su u sve kombinacije koje donose liènu korist. Privatizacija se pokazala kao proces banditskog pljaèkanja i varanja kako same države, tako i svih graðana. Uprkos tome što je model rasprodaje preduzeæa doveo do kolapsa srpsku privredu, intenzivno se i uporno nastavlja njegovo dalje sprovoðenje. Do kada? Dok se sve što je u državnom vlasništvu ne rasproda i dok svi koji uèestvuju u lancu kraða ne uzmu za sebe koliko im sleduje. Država se, nažalost, nalazi u rasulu. Pandorina kutija zla je otvorena i svako misli da ima pravo da otme za sebe deo državnog bogatstva.

Kako riba smrdi od glave, ne treba da se èudimo što direktori društvenih preduzeæa, èlanovi poslovodstva i šefovi u proizvodnji kradu svom silom i što veæinski vlasnici vode privatizovana preduzeæa namerno u steèaj, pošto su rasprodali imovinu i izneli kapital na svoje privatne firme i raèune. Filozofija, ako može on, zašto ne mogu i ja, nastala je nakon petooktobarske kontrarevolucije kada su na odgovorne državne funkcije dolazili ljudi bez ikakvog radnog iskustva i po nalogu pobednièkih partija. Ako je Despot strogo kontrolisao ko je koliko para ukrao, da bi mu kasnije ispostavljao liène raèune za plaæanje, dolaskom nove vlasti izvršena je demokratizacija pljaèke. Taènije, svako je krao za partiju i sebe i nije polagao nikome raèune.

Feudalizacija vlasti dovela je do daljeg upropašæavanja države jer su lokalni partijski moænici, jajare i fukara, ðilkoši i foliranti, shvatili da više nema nikoga ko ih može kontrolisati i spreèavati u pljaèkanju nacionalne imovine. Sezona lova na imovinu države je otvorena preko cele godine i nikoga nije bilo da stane u zaštitu državnih interesa. Sad ili nikad! Jedini naèin da se brzo obogate ti hohštapleri i probisveti je da ovakvo stanje potraje. Ko sad uzme, uzeo je, klikæe novobogataš i pohlepno gutaju sve što je preostalo.

Državne institucije su korumpirane, politièke partije su pod kontrolom oligarha, a sudovi nemaju ni snage ni znanja, niti volje da se suprostave gangsterskom pljaèkanju državne imovine. Graðanima izgleda kao da je anarhija programirana, haos izrežiran i propast sigurna jer ne znaju na koju adresu mogu da se obrate. Ko æe stati u zaštitu prevarenih i osiromašenih graðana? Ako graðani budu èekali da se neki Robin Hud iz bajke sam pojavi, bojim se da æe se naèekati i da æe za to vreme sve biti kasno. Oligarhija æe postaviti èeliène zakone vlasti i neæe dozvoliti da joj više niko ugrozi otetu imovinu. Vremena za èekanje, dakle, nema. Buduænost države i nacije rasprodaje se na vašaru taštine.

Sada na red dolaze veliki sistemi. Kad njih rasprodaju, Srbija više neæe biti nezavisna država. Srbija æe biti neokolonija u kojoj æe savremeni robovi raditi na feudima latifundista tranzicije. Prodaja EPS-a i NIS-a treba da zada smrtni udarac našoj državi. Sve se priprema za tu brzu rasprodaju, veæ se biraju investicioni savetnici, odreðuju se konsultanti, utvrðuje se visina provizije za sve aktere u poslu i priprema otimanje strateških grana iz ruku naših graðana. Navodno, to od vlasti traže birokrate iz MMF-a.

A zašto se njihovi saveti ne primene u razvijenim zemljama? To nikako nije moguæe. Videli smo kako je engleski ministar finansija lupio po njušci brljive neznalice iz MMF-a. Kada im je zapretio da se – ne mešaju u nacionalnu politiku njegove države. Zašto vlada SAD ne prihvati savete MMF-a? Pogledajmo primer pokušaja prodaje devete po velièini naftaške firme „UNICOL“ iz SAD. Kineska petrolejska kompanija CNOOC, treæa po redu kineska kompanija, pre dva meseca je dala prijateljsku ponudu za preuzimanje UNICOL-a i za otkup akcija i za pokriæe kompanijskih dugova ponudili su neverovatnih 20,6 milijardi dolara, što je èitavih 2,6 milijardi više od konkurenata. Kinezi su se obavezali da neæe gasiti proizvodni program, neæe otpuštati radnike i neæe povlaèiti robu na koju su kupci veæ navikli. Ovakvu ponudu o preuzimanju trebali bi da izuèe naši tajkuni pre nego što krenu u neprijateljsko preuzimanje odstreljenih preduzeæa. Kinezima je trebalo da se dokopaju amerièkih nalazišta nafte, koje je kontrolisao UNICOL, jer je veliki privredni rast od 9 odsto podigao potrošnju nafte preko 6 miliona barela dnevno. Kinezi su bili spremni i da podignu cenu za preuzimanje.

Meðutim, morali su da odustanu jer se umešala amerièka država u èitav proces. Naime, na junsku ponudu CNOOC-a amerièki Kongres se toliko uplašio da ne doðe do preuzimanja da su hitno preduzeli sve mere da se to ne desi. Senat je po kratkom postupku ugradio u Zakon o energiji dodatak da parlamentarci mogu mesecima da izuèavaju prave namere kupca i da se bave kineskom energetskom politikom. Na kraju je Predstavnièki dom amerièkog Kongresa sa 398 glasova „za“ i samo 15 protiv, usvojio posebnu rezoluciju kojom ne dozvoljavaju da se prodaju akcije naftaške kompanije. Zašto? Prema zakljukèu kongresmena postoji opasnost da se ugrozi – NACIONALNA BEZBEDNOST SAD.

Umešao se u raspravu i bivši šef CIA Džejms Vuls koji je rekao da to nije èist komercijalni posao i da Kina hoæe da dominira i kontroliše petrolejsko tržište zapadnog Pacifika. Iz njegovih pouzdanih izvora saznao je da je CNOOC za svoju predviðenu kupovinu nabavio pare od državnih banaka i vlade. Istovremeno, ugledni Vol strit džornal objavio je istraživanje po kome se 74 odsto Amerikanaca protivi toj prodaji. Kinezi nisu imali kud i odustali su od kupovine. UNICOL æe otiæi u ruke amerièke kompanije „ŠEVRON“ koja je dala mnogo lošiju ponudu od Kineza. Ni amerièki proizvoðaè kuænih aparata „MAJTAGA“ nije prešla u ruke Kineza iz istog razloga. Odbrana nacionalnih interesa! Kakve veze imaju kuæni aparati sa odbranom nacionalnih interesa niko iz MMF-a, STO i Svetske Banke ne sme da pita.

Zamislite kada bi se to dogodilo kod nas? Da li bi nas proglasili genocidnim narodom koji krši principe svetske trgovinske organizacije? Da li bi nam ponovo uveli sankcije? Naši reformatori su prodali cementare, rudnike, kamenolome, šeæerane, duvansku industriju, fabrike vode, ciglane i poljoprivredno zemljište strancima, tajkunima i špekulantima uprkos zakonskoj zabrani da se ne prodaju dobra od opšteg znaèaja. Danas kupujemo najskuplji cement, duvanska industrija po prvi put pravi gubitke, imamo najveæe kamate na svetu i rasprodajemo imovinu koju su generacije stvarale.

Sada su na redu NIS i EPS. Posle njih æe sve biti drugaèije. Ne smemo da dozvolimo prodaju naše naftne kompanije i elektroprivrede. Postupimo kao što su to uradili Amerikanci- zaštitimo naše nacionalne interese. Graðani Srbije moraju da se probude i ustanu u odbranu nacionalnih interesa. Ako to poslanici ne žele, graðani su na to obavezni. Prodaja strateških kompanija je zloèin. Oni koji to rade su – zloèinci. Pravedna kazna æe ih stiæi. Što pre, to bolje za Srbiju. Svedok, 16. avgust 2005