Početna Sadržaj Reagovanja STRAH

STRAH

911
0

STRAH

Boj se ovna, boj se govna, pa kad ću živeti?“
( Meša Selimović
)

Branko Dragaš, 09.05.2014

Strah se uvukao u građane Srbije.
Čudan i težak strah.
Neprimetno se vuče za nama i prati nas gde gde god da pođemo. Nevidljiv strah, ali, opet, svuda prisutan. Strah od svega i svačega. Strah od života. Strah pred životom.

Nikada nas ovako težak i podmukao strah nije obuzeo. Izgleda kao da nas je potpuno paralisao. Zašto smo se toliko preplašili? Čega se bojimo?

„ Samo da ne bude gore!“ Tako govori većina zabrinutih građana Srbije. Nadaju se da stmo dosegli dno i da će da nam krene. Greška! Nismo dotakli dno. Tek nas čeka poslednje propadanje. Moramo da dodirnumo dno. Što pre, to bolje za sve nas. Što pre propadnemo, to ćemo se pre podići. Zato je svako otezanje pogubno. Oporavak će biti sve teži i bolniji.

Svake godine je sve gore i gore. Svakoga dana je gore. Počeli smo da živimo od danas do sutra. Planiramo život dnevno. Samo da preživimo ovaj dan. Samo da svi budemo zdravi, da se nekome nešto ne desi. Samo da se ne pokvari nešto u kući. Nemamo novca za osnovne životne potrebe. Iscrpljeni smo do razočarenja. Oronuli smo od čekanja i nadanja.

Svakoga jutra  osečamo se sve gore. Budimo se sa mukom i jedom u duši. Izgubili smo nadu. Posla nema.  Sve se urušava. Svi kukaju. Teško se zarađuje. Ne može da se izdrži. Jedino su izvesni troškovi. Troškovi koji neprestalno rastu.Troškovi koji neprimetno jedu naš život. Krune ga i mrve. Porobljavaju nas i pretvaraju u robove. Nnismo se ni okrenuli, mesec je već prošao i novi računi dolaze. Uvećani.Svakoga meseca sve veći. Odlažemo stare računa na nove. Čekamo. Čekamo da se nešto desi. Čekamo da nas neko spasi. Plašimo se da preuzmemo svoj život i da sami odlučujemo. Svoju slobodu poklanjamo vođama. Vođama koji nas porobljavaju.

Posmatram ljude kada izlaze iz prodavnica.Stoje  na izlazu i gledaju u dobijeni račun. Proveravaju. Broje. Sabiraju. Ne mogu da veruju.  Čude se. Kao da im neko stalno uzima novac iz novčanika. Kao da sami sebe potkradaju. Gledaju razočarani građani u te svoje dnevne račune sa kasa i mere koliko smo osiromašili. Danas više nego juče. Sutra više nego danas. Šta se došava? Zašto smo siromašni?

Novca nema. Kao da je u zemlju propao.Gde je nestao? Šta se desilo? Ljudi ne razumeju da je kriza programirana, da Familija upravlja svetom, da smo okupirani iznutra i da nam nema spasa dok se sistem ne promeni iz temelja, ali ljudi osećaju da nešto ne valja, da loše žive i da njihova deca nemaju budućnosti u Srbiji.

Međutim, sistem ne može da se promeni sve dok ljudi ne žele da shvate šta se dešava i dok žive u strahu. Ne može da se promeni dok se sami ljudi, koji glasaju takav sistem, ne promene. To je suština svih naših problema. Ljudi se plaše promena. Plaše se da će izgubiti i ovo malo jada i čemera koje poseduju. Plaše se da će im promene doneti novu nesigurnost. Nove nevolje i nove strahove.

Režim opstaje na tom strahu. Hrani se strahom uplašenih ljudi. Režim namerno širi strah kako bi ljude držali u pokornosti. Strah brani režim od građana. To je poznata manipulacija iz psihologije mase. Deset nacističkih vojnika vodi na streljanje dvehiljade ljudi. Koji mogu, da se oslobode straha, golim rukama da ih zadave. Ali, niko se ne buni. Svako veruje da će se baš on izvući i da neće njega zla kob da stigne. Tako svi budu streljani.

Zaposleni građani se plaše da će izgubiti posao. Pristaju na sva ponižavanja samo da nekako ostanu na državnoj plati. Glasaju za svoje okupatore. Sami sebi stavljaju jaram na vrat. Nezaposleni strahuju da neće nikada dobiti posao, ako se budu pobunili. Penzioneri strahuju da ne izgube penzije, ako režim propadne. Građani strahuju za porodicu i decu. Osvetoljubiv režim može da povredi njihove najbliže. Strahuje se za zdravlje. Neposlušne mogu da ubiju doktori smrti u bolnicama.

Država u kojoj njeni građani žive u strahu moraju da propadnu. Ili se urušavaju iznutra ili ih pokoravaju organizovaniji i slobodni narodi. Varvari nisu osvajali imperije, nego su se imperije same urušavale. Varvari su dolazili kao spasioci, koji su donosili novi život, novu krv i slobodu.

Sloboda građane je sa životom skopčana.
Nemate čega da se plašite.
Kukavice su na vlasti i brane se represijom.
Jedino čega se plaše je – sloboda građana.
Sloboda se osvaja. Svakoga dana na svakome mestu.
Ako se bojimo svakog ovna i svakog govna, kada ćemo živeti?
Živite, ljudi!

Beograd, 09.05.2014