Početna Sadržaj Sagledavanja STRADANJE

STRADANJE

6264
2

Zašto Srbi stalno stradaju?
Zašto toliko stradamo kad smo tako malobrojni?
Da li je to Božija kazna za počinjen greh?
Koji greh?
Ili je to iskušavanje?

Religiozni mislioci nalaze opravdanje – Stradanje na slavu Boga!
Bez nevolje nema bogomolje.
Stradanje kao rajski san.
Stradanje kao slava u večnosti.
Stradanje zbog istine.
Stradanje je privilegija nebeskog naroda.
Carstvo nebesko umesto carstva  zemaljskog.
Stradanje kao vera u Hrsitovo vaskrsenje.

Slušam jednog teolog , kaže – kraj pokazuje da li je početak bio dobar.
Na početku se ništa ne zna sve dok se ne dođe do kraja.

A šta ako Srba na kraju ne bude?
Ako svi stradamo.
I nestanemo.
Da li je takav kraj dokazao da je početak bio pogrešan?
Da li trebamo da dočekamo takav kraj i da tek tada shvatimo da smo
bili na pogrešnom putu?

Na dobrom smo putu da nestanemo.
Zar u ljudskoj istoriji nije bilo naroda koji su nestali?
Raspravljati o tim narodima i njihovom pogrešnom putu je danas besmisleno.
Njih nema!
Ne mogu više greške da isprave.
Možemo samo da nešto pametno naučimo iz njihovog stradanja.
Nešto što moramo da primenimo, ako hoćemo da opstanemo.
Zašto da čekamo da stignemo do kraja i da tada, očajni i izluđeni,
žalimo za propuštenim prilikama?

Uteha gubitnika je da se radi o – sudbini!
Laž!
Nije sudbina , nego – glupost!
Ako radiš sam protiv sebe, ako ne učiš na tuđim greškama, ako ništa ne
preduzimaš da se zaustavi stradanje, onda si fatalno glup.
Ne voliš jedini dobijeni život i radiš protiv prirode.
Mazohista si i samoubica.

Da li su Srbi mazohisti i samoubice?
Nisu.
Srbi su dobar i vedar narod.
Nismo mračnjaci i zlikovci.

Zašto nas pravoslavni religiozni mislioci uče, pozivajući se na
hrišćanstvo, kako treba da stradamo?
Zašto nas ne uče kako da opstanemo i kako da živimo?
Oni propovedaju da je Hrist osmislio stradanje.
Ponudio nam je carstvo nebesko, umesto carstva zemaljskog.
Sveti Pavle je ušao u Raj i njegovo stradanje je osmišljeno.
Kraj je pokazao da je početak bio dobar.
Sveti Pavle je bio  na početku konvertit Savle.
Promenio se i dospeo je do Raja.

Srbi se ne menjaju.
Oni uvek stradaju.
Ispada da je stradanje baš namenjeno za Srbe.
Ko nam garantuje da ćemo ući u Raj?
Šta ako je Raj samo za izabrane?
I ako ti izabrni nisu Srbi?
Šta onda?

Sve su ovo pitanja koja, napokon, moramo otvoriti.
O njima mislim poslednje tri decenije.
Muče me i plaše.
O njima se među Srbima ne govori.
Namerno.
Zavedeni smo i propadamo na stranputici.

Mnogi su se predali i pobegli u svakodnevnu banalnost.
Ne žele da misle, jer im je tako lakše.
Uživaju u svakodnevnici i beže od odgovornosti.
Sebičnu su i misle samo da zadovolje svoje prohteve.
Sudbina njihove dece ih ne zanima.
Neće da se pobune i suprostave.
Navodno, vole svoju decu, ali ništa ne rade da ostave bolji život svojoj deci.
Nakaradno uče decu.
Tako svaka generacija sve manje i manje ostavlja svojoj deci.
Naša propast se ubrzava, jer svako gleda samo svoje interese.

Ako želimo da opstanemo, onda moramo da otvorimo sva ova pitanja.
Nema tabu tema.
Nema privilegovanih autoriteta.
Srpski intelekt i duša mora da nam bude voditelj.

Decenijama unazad javno govorim i otvoreno pišem.
Ne želim da zabadam glavu u pesak.
Otvaram sve ove zanemarene teme.

Koji je smisao tolikog stradanja Srba?
Da li je bilo nekih drugih rešenja?
Da li neko može da nas malo zameni u tom stradanju?
Zašto baš uvek Srbi?

Ako smo već toliko stradali, možemo li nešto da naučimo iz tog stradanja?
Možemo li da podvučemo crtu?
Kažemo, šta je bilo- bilo je!
Dozvali smo se pameti.
Platili smo velikim žrtvama naše zablude.
Prošli smo veliku muku, ali od danas,  više nema uzaludnog stradanja.

Podvlačimo crtu!
Okrećemo drugi list!
Menjamo startegiju!

To znači, da se otvoreno o svemu razgovara.
Stavljamo sve predloge na sto.
I biramo one koji su najbolji za Srbiju.
Ne za mene lično, nego za Srbiju i Srbe.

Pre desetak godina, na stalna pitanja uplašenih i razočaranih građana,
šta da radimo, ponudio sam rešenja.
Operativna.
Konkretna.

Odgovor na pitanja – ŠTA DA RADIMO?

1. Ako nastavimo ovim pogrešno izabranim putem, onda je potpuno
sigurno, matematički se može dokazati, da Srba u sledećem veku neće ni
biti. Srbi će nestati, na opšte oduševljenje naših vekovnih
neprijatelja. Tako će se ugasiti jedna drevna civilizacija i nestati
jedan drevni narod.

Pošto već nestajemo, onda je mnogo bolje, da se previše ne mučimo, da
Srbi izvrše koektivno samoubistvo i tako ubrzamo te muke nestajanja.
Ostaćemo upisani u istoriji naroda da smo prvi izvršili kolektivno
samoubistvo i tako će nas bar neko upamtiti.

2.Pošto vekovima donosimo pogrešne odluke i neprestalno stradamo, što
je ugrozilo naš biološki opstanak, onda moramo da nađemo koji su
uzroci doveli do toga da smo tako nerazumni prema sebi i svome narodu.
Možda je uzrok klima u kojoj živimo? Možda ima nešto što utiče na Srbe
da donose pogrešne odluke? Ako je to tako, šta je onda rešenje?
Rešenje je da se svi zajedno preselimo iz ove uklete sredine i da
odemo u neku drugu sredinu. Ako se utvrdi da je to rešenje, saglasan
sam i postavljam dva praktična pitanja : Gde se selimo i Koliko će
nast to preseljavanje koštati?

3.Ako, pak, utvrdimo da su ova dva rešenja pogrešna i da nam je jedino
preostalo da se borimo za svoj opstanak, jer je borba naša sa životom
skopčana, onda moramo da se ORGANIZUJEMO!

Organizovani narodi su razvijeni narodi.
Organizovani narodi  opstaju u konkurenciji sa drugim narodima.
Organizacija je dokaz ineligencije nekog naroda.

Braćo i sestro, građani i građanke,
Prijatelji i rođavi,

Organizacija znači da znamo gde smo sada, kojim resursima raspolažemo,
kuda stremimo i kako idemo.

Moje decenijsko javno nastupanje je mali pokušaj da se otreznimo,
uozbiljimo i počnemo da se organizujemo.
Sporo ide naše buđenje, ali se ubrzava naša propast.
U jednom trenutku, mora doći do prosvetljenja.
Brzo otrežnjenje i naglo buđenje će zaustaviti našu dalju propast.

Radimo na tome.
Natapajmo!
Nema nas još dovoljno za preokret.
Preobražaj.
Ali nas je svakim danom sve više.

Život se budi!
Život pobeđuje stradanje!

Beograd, 09.12.2015

2 KOMENTARI

  1. Odličan tekst, pogotovo u delu gde se pominju starije generacije i njihov odnos prema deci. Al te mlađe generacije su iz istog razloga daleko zrelije i rešenije da menjaju sistem. Imam dodira i sa jednima i sa drugima, novo vreme tek dolazi. Mogu slobodno da kažem da sam jedan od njih.

  2. Odličan tekst, pogotovo u delu gde se pominju starije generacije i njihov odnos prema deci. Međutim, te mlađe generacije su iz istog razloga dosta zreliji i rešeniji da menjaju sve iz korena. Njihovo vreme tek dolazi i to mogu sa sigurnošću da tvrdim jer sam jedan od njih. Najveća je sramota starijih što ne samo da ih oni ne interesuju, već ih i direktno sabotiraju kada vide da izlaze iz tog gliba, pokazuju energiju za životom i inteligenciju. Neverovatno do koje očiglednosti to dolazi. Ovo nisu samo moja zapažanja, ovo su zapažanja svih generacija od 89, 90 i na mlađe. Problem je u celoj toj jednoj generaciji koja je decenijama programirana i hipnotisana, vučena za nos na ka svim stranama sveta i kojima su, na kraju, svi životni snovi nemilosrdno uništeni. Ne mogu ni sasvim da ih krivim, svi su bili veoma podložni tome. Malo je takvih izuzetaka kao vi, uvaženi gospodine Branko, ali tvrdim, biće ih sve više. Sada su najbolja vremena da se vidi „ko je vjera, a ko je nevjera“, posle, kad bude već lako, svi će hteti da budu Srbi.