Početna Sadržaj Osvetljenja STANKO SUBOTIČ SVEDOČI

STANKO SUBOTIČ SVEDOČI

933
0

Dosije: Javno svedočenje Stanka Subotića
Hajka u režiji Borisa Tadića
Pripremio: Marko Matić
Veličina slova:  
 
Kabinet predsednika u funkciji zločinačkog udruženja: Javno svedočenje Stanka Subotića
Photo: mc.rsU obraćanju srpskoj javnosti putem video linka na specijalno upriličenoj konferenciji za medije, Stanko Subotić je detaljno objasnio pozadinu montiranog procesa koji se protiv njega vodi pred Specijalnim sudom u Beogradu. Subotić je saopštio da iza tog procesa stoji lično predsednik Srbije Boris Tadić koji je zarad interesa Miroslava Miškovića, Milana Beka i još nekih ljudi iz svog okruženja odlučio da svoju funkciju zloupotrebi radi obračuna sa svojim ličnim i režimskim “neprijateljem broj jedan“

 

 
Kontrolor pravosuđa: Boris Tadić, borac za pravdu
Photo: bh-news.com“Tadić to radi zajedno sa svojim drugovima i saradnicima koji imaju lične interese da budem uništen“, rekao je Subotić navodeći poimenice Srđana Šapera, Nebojšu Krstića, Aleksandra Tijanića, zatim njihove finansijere Milana Beka, Miroslava Miškovića i Vojina Lazarevića kao i delove Miloševićevih struktura državne i vojne bezbednosti, koji su se ugnezdili u DS i Kabinet predsednika.

„Beko i Mišković su uspeli da ubede Tadića da sam opasan za njega i da po svaku cenu treba da me unište. Tadiću je politički odgovaralo da se ja kriminalizujem, jer se na taj način potvrđuje teza koju je on zagovarao, a to je da je Đinđić bio vizionar, borac za demokratiju i slično, ali da je bio okružen kriminalcima, pa je on, Tadić, morao da dođe i očisti stranku od takvih“, naveo je Stanko Subotić.

UPUTSTVA MIKIJA RAKIĆA: Iako je inicijalni proces pokrenut još za vreme vladavine Vojislava Koštunice, a na osnovu fingirane istrage koju je kao zalog za svoje ucene sproveo bivši ministar policije Dušan Mihajlović, čitavu stvar u svoje ruke je preuzeo kabinet Borisa Tadića koji preko svog savetnika Mikija Rakića direktno izdaje uputstva ministarki pravde Snežani Malović, specijalnom tužiocu Miljku Radisavljeviću i predsednici sudskog veća Mileni Rašić kako o pravcu i dinamici samog procesa, tako i o sadržini unapred donete presude.

“Koordinirane akcije sudije Milene Rašić, koja je počela da odbija sve zahteve mojih branilaca, do te mere da su morali javno da napuste tu lakrdiju od suđenja, zajedno sa javnim izjavama tužioca Radisavljevića, ministarke Malović ili sekretara Homena – bile su rezultat nezapamćenog pritiska Mikija Rakića na sudstvo. Dve godine pre završetka procesa najavljivali su da ću brzo biti osuđen, da je dokazano da sam kriv, da je sve rešeno, a da ja izlazim u javnost jer se plašim zakona i njihove presude. Izmišljali su i nova krivična dela, pa sam tako, tobože, pretio predsedniku Tadiću, ministarki Malović, tužiocu, direktoru Javnog servisa… Optuživan sam za ubistva, prodaju droge, hapšen sam u Argentini ili Brazilu sa brodom kokaina, krio se po šumskim pećinama sa Šarićem, bežao podmornicom iz Crne Gore u Afriku…” 

 
Radoznali i uplašeni mediji: Konferencija u beogradskom Medija centru
Photo: Goran NecinHAJKA DUGA DESET GODINA: Subotić je specijalno obraćanje putem video linka upriličio kako bi javno izneo svoju odbranu što mu nije bilo omogućeno tokom četiri godine montiranog procesa, medijske blokade i organizovane hajke koja se vodi protiv njega.

“Moja namera i želja je bila da sve to ispričam tužilaštvu i sudu i to sam pokušavao od aprila 2001. godine, ali niko nije hteo da me sasluša zvanično. Mnogi zvaničnici su hteli da se vide sa mnom i čuju moj iskaz privatno i tajno, ali kada je trebalo to da uradim u zvaničnoj formi svi su nestajali ili mi saopštavali da za tim nema potrebe pošto je sve jasno i ja ne treba ništa da dokazujem”, rekao je Subotić.

On je saopštio da tokom sedmogodišnje istrage u okviru tzv. akcije Mreža, ni jednom nije bio saslušan kako u svojstvu svedoka tako ni u svojstvu osumnjičenog: “Za četiri godine koliko traje ova farsa od sudskog postupka sud je učinio sve da se ja slučajno ne pojavim na tom suđenju i dam svoj iskaz. Zbog toga su i izdali poternicu i odredili mi pritvor, a da mi prethodno nije uručen ni poziv za suđenje. Zbog toga su odbili sve predloge moje odbrane uključujući i jemstvo od pet miliona evra koje sam ponudio kao kauciju da mi se omogući da dođem u sud”.

 
Tadićeva manekenka: Snežana Malović
Photo: StockSubotić je istakao da je samo suđenje pratila neviđena medijska hajka u kojoj je optuživan za ubistva, ratne zločine, ubijanja novinara, pretnje predsedniku i minisitrima, pranje novca i šverc droge, što je trebalo da nadomesti nedostatak dokaza i da javnost pripremi na unapred donetu presudu i odluku o oduzimanju njegove imovine u Srbiji. Subotić je objasnio kako funkcioniše sistem vladavine Borisa Tadića: “Preko medija, svojih sudova i tužilaštva vam nakače problem. Budući da oni siluju zakon, vi nemate mogućnost da dokažete nevinost i onda je jedini mogući način da se ‘nagodite nekako’. Zato služe savetnici, drugovi, prijatelji, novoupoznati tajkuni, advokati. Oni kontaktiraju s vama, nude ‘finansijski’ ili ‘poslovni’ dogovor, a dok vi gubite vreme na te dogovore, oni vas preko sudova i medija dodatno pritiskaju, vama vreme curi i spremni ste na sve. Ti pregovori služe da vas anesteziraju, da vam pažnja opadne, da se lažno nadate i, naravno, za to vreme ćutite, a kad vas stigne poternica ili presuda – već je kasno da kažete bilo šta, jer ste tada već lice s poternice i, naravno, niko vam više ne veruje. Nažalost, ja sam bio jedan od mnogih koji su na na taj način naseli i izgubili dragoceno vreme”. 

MILION EVRA ZA RUŽICU ĐINĐIĆ: Govoreći o motivima Borisa Tadića da stane na čelo pravosudno-medijske hajke koja se protiv njega vodi, Subotić je naveo politički interes aktuelnog predsednika Srbije da se njegovom kriminalizaciijom dokaže stara Tadićeva teza da je Zoran Đinđić bio okružen kriminalcima, što je novom lideru DS poslužilo kao alibi za politički obračun i eliminaciju ljudi bliskih pokojnom premijeru. Predsednikov motiv, takođe, treba tražiti i u činjenici da on i njegovi poslovni saradnici imaju tesne poslovne veze sa Miškovićem i Bekom, koji su bili životno zainteresovani da Subotića eliminišu iz ekonomskog života zemlje.

“Pored ovih, mislim da postoje još dva razloga koja su izazvala mržnju Borisa Tadića prema meni. Prvi je taj što sam mu otvoreno saopštio sve vezano za kupovinu ‘Večernjih novosti’ i predočio moje poslovne planove za stvaranje najveće distributivne mreže štampe u Srbiji, kao i moju nameru da zajedno sa kompanijom WAZ ulažem u medije u Srbiji. Nažalost, tada nisam znao da su predsednik i njegovi najbliži saradnici već bili doneli odluku da sve medije i njihovu distribuciju stave pod svoju šapu. Ne samo Novosti, Politku i Futuru, već sve – Kurir, Press, Danas, B92, RTS”, rekao je Subotić.

 
Ćaskanje: Ružica Đinđić, Ivan Tasovac i Gorčin Stojanović

Photo: BETA/ Vladimir GogicDrugi razlog za Tadićevu ljutnju bio je taj što Subotić posle dogovora sa Ružicom Đinđić da joj u kešu preda ostatak novca namenjen DS, iz tehničkih razloga to nije učinio odmah, nego tek posle godinu dana. Subotić je objasnio da je reč o novcu koji je bio na računu Fondacije koju je on osnovao, radi pomoći Demokratskoj stranci u vreme kad je Zoran Đinđić bio njen predsednik. Prema Subotićevom svedočenju, 19. januara 2007. dao je premijerovoj udovici 200.000 dolara, 80.000 švajcarskih franaka i 375.000 evra; petog februara iste godine isplatio je 170.500 evra, a 16. marta – 281.120 evra. Ukupno: ukupno 1.031.620 evra!

„Trebalo mi je nekoliko meseci da tu količinu novca prenesem Ružici, jer su ga tražili u kešu. A kada sam dao poslednju sumu, tri meseca kasnije podignuta je optužnica protiv mene“, konstatovao je Subotić, uz napomenu da ga je prethodno posetio Dragan Šutanovac koji je bio zadužen za prenošenje poruka. Kako je proces prebacivanja novca u gotovinu zahtevao izvesno vreme, Tadić je preko svog kurira Dragana Šutanovca poslao poruku da se našao “duboko uvređenim” što novac koji je on obećao Đinđićevoj udovici nije brže isplaćen.

Subotić je potom ispričao da je novembra 2002. godine u Italiji od Zorana Đinđića dobio poziv „u njegovom šaljivom tonu“, da bi bogataši mogli da pomognu državnu kasu i kasu DS koje su prazne. „Otvorio sam fond u dogovoru sa Đinđićem i dao mu novac na raspolaganje. Kako je deo novca posle atentata ostao nepotrošen, ja sam rekao Ružici i Tadiću za taj fond i poručio im da mogu da raspolažu tim novcem za šta je bio namenjen“, rekao je Subotić i objasnio da je Fond bio namenjen za kampove za decu bez roditelja i za sportske hale, a da je dao ukupno pet miliona dolara.

O DUŠANU MIHAJLOVIĆU I VERANU MATIĆU: Subotić je više puta rekao da je finansijski pomagao DS još od 1995. i da je njen najveći dobrotvor, ali je istovremeno istakao da su mnogi političari pokušali da ga reketiraju, osvrćući se na epizodu sa bivšim ministrom policije Mihajlovićem koji ga je u akciji „Mreža“ imenovao za glavnog švercera cigaretama na Balkanu.

 
Trgovac šanerskim odelima: Dušan Mihajlović, misao koja se rađa
Photo: Stock“Dušan Mihajlović me je pozvao kod sebe, mucao je nešto, a onda počeo da me grli, da pominje kako smo zemljaci, nudio mi je čak firmirana odela od šanera. Posle je počeo da dolazi u Švajcarsku, pa u Fancusku. Doneo bi mi vina, a očekivao da u torbu stavim novac za njega. Prijavio sam ga tamošnjim vlastima za reketiranje“, kaže Subotić, navodeći da mu je bivši ministar policije tražio 20 miliona evra!

Subotić se više puta požalio da mediji vode kampanju protiv njega i ilustrovao kako mu je B92 okrenula leđa, mada je on svojevremeno pomogao njihovom direktoru: „Veran Matić je više puta dolazio kod mene kada su ga ucenjivali Miša Beko i Miroslav Mišković i ja sam njemu tada dao svu dokumentaciju za ‘Večernje novosti’ i kako su ova dvojica došla do akcija lista. To je bilo dovoljno da se odbrani od njih“.

KO JE ŠVERCOVAO CIGARETE: Govoreći o samom procesu koji se protiv njega vodi, Subotić je naveo da ga tužilaštvo, na osnovu falsifikovanih fotokopija koje je sud nezakonito uvrstio kao dokaze, tereti da je zloupotrebio službeni položaj u fiktivnoj firmi Success za koju je na suđenju dokazano da ju je osnovala DB radi šverca cigareta, a sa kojom Subotić nije imao nikakve veze. Na video-konferenciji, Subotić je objasnio: “ Slučaj Rumenka je bio državni posao koji su radili najmoćniji ljudi državnog aparata Slobodana Miloševića: Jovica Stanišić – šef DB, Radovan Stojčić – šef policije, Milorad Vučelić – ispred SPS. Moja uloga u tom slučaju je jasna i apsolutno legalna i čista. Sve što se stavlja meni na teret je laž. Istina je da sam se sa svom trojicom poznavao i uveliko bio ‘dobrotvor’ koji je reagovao na sve njihove dotadašnje zahteve; pozvali su me i rekli da je potrebno da se nabavi novac za izbeglice iz Baranje i Slavonije koji su prešli u Vojvodinu. Od mene je traženo da obezbedim cigarete u vrednosti od 20 miliona maraka koje bi država prodala i od zarade platila sve te troškove; tražili su da 80 odsto bude cigareta iz programa Makedonija Tabako, a 20 odsto iz programa Phillip Morris.  Budući da su cigarete Phillip Morris uvozili Milija Babović i Radomir Živanić, a za robu Makedonija Tabako bio zadužen Vanja Bokan – moja uloga je bila da dovedem Bokana u Beograd, spojim ga sa Stanišićem i ekipom, i da budem garant Bokanu da će mu robu platiti kad je prodaju. To je sva moja uloga u tome”.

 
Ekspert za cigarete: Milija Babović
Photo: pressonline.rs/Peđa MilosavljevićSubotić je nastavio: “U to vreme buktao je sukob između SPS I JUL-a, posebno u delu oko šverca cigareta. Svi znaju da je Mira Marković pokušavala da šverc preuzme njen sin Marko, a delovi DB i policije to nikako nisu hteli da dozvole. Tako je JUL naredio svom visikom funkcioneru Mirku Kuliću, šefu finansijske policije, da pošalje inspektore u magacin u Rumenki, gde su predstavnici države držali robu i odatle je svima prodavali mesecima. Predstavnici DB i policije uhapsili su te inspektore: bio je to skandal o kojem se mnogo pisalo. To sa mnom nije imalo nikakve veze; niti sam ja ili bilo ko mogao da budem jači od države”.

Subotić je potom objasnio šta se dešavalo na suđenju u Specijalnom sudu u Beogradu: “Na samom suđenju je utvrđeno da je firmu Success, koja se bavila uvozom, osnovao DB, da sa mnom nema nikakve veze, kao i da za tu firmu do suđenja nikad nisam čuo. Brže bolje su zaključili suđenje i nisu dozvolili svedoku da dalje priča o tome. Tužilac je doneo falsifikovanu fotokopiranu dokumentaciju na osnovu koje tvrdi da sam ja uvozio te cigarete, da sam ih ja prodavao i ostvario dobit, odnosno da sam ja bio šef tada najmoćnijim ljudima Miloševićevog režima – Jovici Stanišiću, Mihalju Kertesu, Radovanu Stojčiću, Miloradu Vučeliću. Kad shvatite kako se i dan danas grčevito štite svi poslovi DB, sav kriminal koji su ti ljudi činili i koliko su oni još uvek moćni, naći ćete odgovor zašto nema rešenja ubistava ni Slavka Ćuruvije, ni Dade Vujasinović, ni Badže, kao ni stotina drugih ubistava koja su se dogodila devedesetih”, zaključio je svoje javno svedočenje Stanko Subotić.