Početna Tekstovi i kolumne Svedok Stagflacija reforme

Stagflacija reforme

1068
0

Ponoviæu ono što uporno tvrdim još od Petog oktobra – pogrešan je koncept reformi i u tom konceptu nalaze se pogrešni ljudi. Opominjao sam da æe neoliberalni koncept, koji se zasniva na nagloj liberalizaciji, divljoj privatizaciji i lažnoj makroekonomskoj stabilizaciji, uz sprovoðenje šok – terapije, dovesti do toga da æe spoljnotrgovinski deficit biti ogroman, privreda æe biti izložena nelojalnoj stranoj konkurenciji, uvoziæe se svakakvo smeæe, naša preduzeæa æe propadati, proizvodnja se neæe pokrenuti, neæe biti privrednog rasta, sve veæi broj ljudi æe ostajati bez posla, nezaposlenost æe rasti, životni standard æe padati, inflacija æe rasti, javna potrošnja se neæe smanjivati, produktivnost æe biti nekoliko puta manja od rasta plata i rasti æe broj tranzicionih gubitnika, dok æe, s druge strane, sve manji broj tajkuna raspolagati sa sve veæim bogatstvom.

Graðani Srbije imaju gomilu svojih životnih problema koji se sve više uveæavaju. Preživeti danas u Srbiji pravo je umeæe. Govorim za veæinu graðana koji žive od svog rada. Svakodnevno sreæem na hiljade tranzicionih gubitnika koji jedva preživljavaju promašene reforme.

Jedan oèajnik je na mom predavanju, pred prepunom salom ljudi željnih boljeg života, kriknuo – rat je bio bolji! U ratu se, kako reèe, znalo ko ti je neprijatlj, šta je cilj ratovanja i kako se može doæi do tog cilja. Danas se tranzicionim gubitnicima èini da su neprijatelji svuda oko njih i da im na pevaru otimaju ono malo života što im je još preostalo.

Zašto je to tako? Država se, nažalost, nalazi u rasulu, institucije sistema su korumpirane i vrši se ubrzano pljaèkanje graðana u procesu tranzicije. Politièka oligarhija i tajkuni napravili su savez za zamajavanje naroda i pokušavaju da zadrže svoje privilegije, rušeæi svaki moralni autoritet i obesmišljavajuæi sve tekovine graðanskog društva. Sprdanje je postalo životni princip naše politièke oligarhije. Politika se svela na talk – show. Ko æe kome više da smesti. Ko æe koga više da naruži. Politièari se vrte u krugu svojih opsesija. Politika je postala estrada.

Nije onda èudo što ministar finansija, uzmimo njega kao tip ’’modernog’’ politièara, sedi na ružièastim televizijama, koje su bile udarne pesnice despotskog režima, sa silikonskim pevaljkama, anoreksiènim manekenkama i ušmrkanim estradnim menadžerima i uèestvuje u tom sprdanju, zamajavanju, zaglupljivanju, brabonjanjima i toj estradnoj prevari, podvali, obmani i foliranju, dok na drugoj strani tranzicione medalje veæina graðana se bori da opstane u životu koji ponire pod pritiskom isth tih estradni zabavljaèa i cirkusanata.

Da li sme neki evropski ministar da uèestvuje u takvom tipu emisija? Ne sme. Kada bi se kojim sluèajem pojavio, završio bi svoju ministarsku karijeru. Politièari moraju da se bave državnièkim poslovima. A najteže je biti uspešan državnik. Ne kažem politièar, veæ državnik. A to je velika razlika. Uspešan državnik nikada ne bi primenio neoliberalne recepte, smišljene u nadobudnim glavama eksperata MMF-a, na srpsku privredu nakon rušenja despotskog režima, jer dobro zna da ti recepti nisu dobri za nerazvijene zemlje i da nigde nisu dali valjane rezultate. Državnik bi razmatrao alternative i kroz demokratske politièke procese dao bi priliku struènjacima koji imaju neka druga rešenja da bar iznesu te svoje koncepcije. Državnik ima mudrost i ne bi dozvolio da se primenjuje neki model koji ne daje rezultate. Ili, ako i primeni takav model, brzo bi ga menjao kad shvati da je pogrešan.

Èak je i boljševièkom tiraninu Lenjinu bilo jasno da ne postoje ljudi koji ne prave greške, veæ se ljudi razlikuju po tome da li su spremni da priznaju greške i brzo ih isprave. Lenjin je to teoretski znao da objasni, ali u praksi je omanuo. Staljin je direktno njegov proizvod. Neoliberalni boljševici su toliko ostrašæeni primenom pogrešnog koncepta iz vašingtonskog konsenzusa, pa nisu spremni da prihvate istinu da su reforme veæ odavno propale i da garaðani Srbije više ne veruju u njihove statistièke laži.

Rezultat jedne takve pogrešne koncepcije reformi je – stagflacija. Nakon èetiri godine nesretnog koncepta srpska privreda je ušla u stagflaciju. Stagflacija je stanje privrede kada cene neprestano rastu, a privrednog rasta nema. Industrijska proizvodnja u prvih pet meseci ove godine manja je u odnosu na prosek prošle godine za 5,7 odsto. Ako znamo da je prošle godine u statistièki obraèun rasta industrijske proizvodnje ubaèeno 300 privatnih preduzeæa, kojih nije bilo u prethodnom obraèunu, pa je iskazan prošlogodišnji rast nerealno prikazan, onda moramo biti zabrinuti za toliki pad proizvodnje.

Takoðe, prošlogodišnji rast poljoprivredne proizvodnje od 18 odsto nije veliki niti se može pripisati kao zasluga ministarstvu, kad se zna da je poljoprivredna proizvodnja u 2003 pala èitavih 15,7 odsto. Kakva je danas situacija u poljoprivredi, manje zasejane površine pod pšenicom, velike padavine, niska cena otkupa pšenice, nedostatak dizela, velika vlažnost zrna, nagli pad cena malina, veliki stokovi malina u hladnjaèama od prošlogodišnjeg roda, postoji velika opasnost da æe stopa privrednog rasta biti tragièno mala. Pokušaj režima da prikaže rast BDP u prvom tromeseèju ove godine za 5,2 odsto deluje nestvarno. Gde ti ljudi žive? U kojoj zemlji?

Uzgred, nastavili su da primenjuju novu metodologiju u praæenju društvenog proizvoda. Tako su u novu metodologiju ušli i poreski prohodi. Prihodi od PDV-a i akciza poveæani su krajem maja za 51 odsto u odnosu na prošlogodišnje. U budžet se slilo za prvih pet meseci ove godine 155 milijardi dinara i to je nominalno 30 odsto, a 11 odsto realno više nego prethodne godine. Državni budžet je ostvario višak od 646 miliona dinara, dok u èitavoj privredi vlada ogromna nelikvidnost i pad prozvodnje. Prema izjavama ministra finansija, dodatnim fiskalnim prilagoðavanjem ova godina æe biti okonèana sa suficitom u budžetu od 3,2 milijarde dinara. Estradni ministar likuje. Nakon osvojenog treæeg mesta na festivalu u Budvi, postaæe prvi tranzicioni ministar koji je za dve godine napravio suficit u budžetu. Umesto 20,5 milijardi dinara deficita i rebalansa deficita od 4,5 milijardi dinara, ministar finansija Srbije æe napraviti suficit od 3,2 milijarde dinara. Da li je to dovoljno za dobijanje Nobelove nagrade?

Ministar asistent koji nije proveo nijedan radni dan u privredi, koji nikada nije radio na tržištu i koji ima bolesne liène ambicije da se dokaže po svaku cenu, što je krajnje opasno po državu, ne shvata da se nasilnim punjenjem budžeta i stvaranjem suficita, da bi se dodvorio moænicima iz MMF-a, uništava srpska privreda. Kada država ima toliki rast prihoda, to je dovoljan dokaz da se novac otima od privrede.

Ministar asistent ne shvata da je prošlogodišnji statistièki rast proizvodnje direktno doveo do rasta zaliha. Tako su zalihe premašile 515 milijardi dinara i veæe su za 100 milijardi nego 2003 godine. Šta to znaèi? Da poveæana proizvodnja završava na zalihama neprodate robe. Posebna opasnost je što se držanje tih zaliha finansira iz kratkoroènih izvora. Neto obrtni fond je negativan za 200 milijardi dinara. To znaèi da se kratkoroènim izvorima finansiraju i osnovna sredstva preduzeæa. Nelikvidnost privrede se najbolje vidi kada se uzme iznos ukupnih obrtnih sredstava privrede prošle godine, obrtna sredstva saèinjavaju roba na zalihama, kratkoroèna potraživanja i novac na raèunu, koja iznose 1493 miljarde dinara i uporede se sa ukupnim obavezama privrede, koja iznose 1669 milijardi. Znaèi, privreda je više zadužena za 176 milijardi dinara ili 2 milijarde evra.

Prema podacima prof. Jovana Rankoviæa, jednog od retkih ekonomista koji dosledno brani našu struku, tekuæi gubici srpske privrede iznose – 45,5 milijardi dinara, dok su poslovni dobici 26 milijardi dinara. Neto gubitak je prešao 230 miliona evra. Srpska privreda, dakle, pravi konstantne gubitke i zadužuje se jeduæi sopstvenu supstancu. Zaèarani krug propasti se uveæava. Privredi nedostaje, prema mišljenju uvaženog profesora, dugoroènih sredstava u iznosu od 705 milijardi dinara ili 8,6 milijardi evra.

Istovremeno devizne rezerve su narasle na 4,36 milijardi dolara i one za 251 odsto pokrivaju novèanu masu. Uprkos tome, krajem juna MMF je dao zeleno svetlo za povlaèenje nove tranše kredita od 182,9 miliona dolara koja, gle èudnog objašnjenja, služi za popunu deviznih rezervi. Neverovatno. Dobijamo kredite da popunimo devizne rezerve koje su prepune, više od dva puta nadmašuju novèanu masu, da bi te devizne rezerve držali na raèunima stranih banaka po niskim kamatama.

NBS poveæava stopu obavezne rezerve na devizne depozite sa 21 odsto na 26 odsto i povlaèi u maju 10 milijardi dinara iz nelikvidne privrede da bi skinuli rastuæu tražnju za novcem. Inflacija je probila sve planirane okvire, ali niko ne sme da objavi istinu o realnoj visini inflacije. Nakon poskupljenja struje za 9,5 odsto, derivata za 11,8 odsto i putarine 63 odsto, uslediæe lanèana poskupljenja. Inflacija se otrgla kontroli. Propušteno je dragoceno vreme da se strukturalno izvrše reforme u privredi. Cenu pogrešnog koncepta reformi platiæe graðani. Teška vremena dolaze. Nismo dodirnuli dno propasti. Èuvajte svaki dinar. Štedite. Kupujte devize. Kupujte srebro i zlato. Špekulanti pripremaju novu prevaru. Svedok 19. jul 2005.