Početna Sadržaj Osvetljenja Srbija zemlja Troglodita

Srbija zemlja Troglodita

747
0

Ostaje vera da će se i Srbi kao Trogloditi vremenom trgnuti jer je i nama ovde ugrožen opstanak

Situacija u našem društvu me veoma podseća na Monteskijeovu priču o Trogloditima, koja mi je ostala u sećanju još od prve godine studija. Trogloditi su bili malo pleme u Arabiji, svirepo, sklono nasilju a nesklono bilo kakvoj pravdi i pravičnosti. Pošto im je svaka vlast bila nepodnošljiv jaram, oni su ubijali svoje kraljeve i izabrane sudije, sve dok se nisu oslobodili svake vlasti. Nakon toga su odlučili da ubuduće niko neće morati da sluša nikoga, već će se svaki pojedinac voditi samo sopstvenim interesima ne hajući za interese drugih. Ubrzo su Troglodite zahvatile najgore nesreće i nepravde jer niko više nije želeo da brani tuđe ugroženo pravo. Jedan sudija je odbio da pruži zaštitu čoveku kome je oteta žena, pa je taj isti čovek oteo ženu tom neosetljivom sudiji.

Pacijenti su redom odbili da plate usluge lekaru koji je mnoge Troglodite izlečio od teške zarazne bolesti. Kada se bolest ponovo pojavila ljudi su masovno umirali jer je lekar odbio da leči nezahvalne pacijente. U ovom opštem haosu i beznađu samo nekoliko porodica je uspelo da opstane i izbegne opštu nesreću zahvaljujući predanosti zajedničkom dobru, pravdi i poštenju. Suočeni s potpunom propašću sopstvenog plemena, Trogloditi su i bez vlasti bili prinuđeni da postupaju pravedno i čestito kako ne bi potpuno nestali. Vremenom Trogloditi su shvatili da su pravila koja su sami sebi nametnuli u nuždi mnogo stroža od zakona koje bi doneo bilo koji vladar. Na kraju su odlučili da sebi postave kralja, kako bi se vratili starim navikama.

U ovom školskom primeru izučavanja pravde kao svrhe države, lako se mogu prepoznati i neke od glavnih karakteristika naše stvarnosti. Ako zanemarimo frizirane ekonomske pokazatelje naših ministara i brojnih ,,nezavisnih” analitičara i stručnjaka dobijamo jednu sliku Srbije koja nije razglednica već više liči na telegram saučešća. To se vidi svakodnevno na ulici u pogledima slučajnih prolaznika. To se može čuti u pošti u redovima građana koji čekaju da podignu svoje besplatne akcije. Narod je potpuno svestan da zemlja ne ide u dobrom pravcu ali je izgubio i svaku nadu da su bilo kakve promene nabolje moguće. Država i društvo kao dva osnovna pokretača jedne nacije su potpuno zakazali. Političari kao glavni nosioci vlasti nemaju nikakav moralni autoritet ni želju da nas izvuku iz mulja u kome smo se zaglavili. Kad se izliju reke i potope kuće u Zaječaru, oni odu u Negotin da se slikaju. Kad izgladneli radnici traže svoja prava oni pošalju Žandarmeriju da im podeli porciju pendreka, zaboravljajući kako su nekada silazili i u rudarska okna da bi pozivali na građansku neposlušnost protiv Miloševića. Za to vreme sindikalci piju „čivas” u Šekspirovoj i smišljaju kako da pomognu ,,našim” tajkunima. Civilni sektor ne interesuje ništa što nije Srebrenica i što se tiče nekog našeg svakodnevnog života, jer se on slabo kotira na tržištu ljudskih prava. Sve je manje institucija koje uživaju poverenje naroda, pa je zato u glavnim medijima pokrenuta kampanja „baci kamen na Crkvu i Narodnu banku” kako bi se uništilo i ono što još jedino vredi. Nekome izgleda nije drago što ovaj narod još uvek poštuje reči i dela patrijarha Pavla pa ih je zato potrebno nadjačati Pahomijem i raznim finansijskim aferama. Stara pozicija prerušena u nove partije i saveze glumi opoziciju i čeka svoje parče vlasti. Ljuti protivnici pred kamerama, stari su drugari po kafanama gde pare poreskih obveznika lepe na čela znojavih pevačica. Sutra će se smeškati i albanskim teroristima samo ako pristanu da im umesto Hašim Tači na stolici piše Tači Hašim. Oni što su juče palili sveće za Brisa Tatona danas okreću glavu od izbodene i izupucavane srpske mladeži koja krvari po loše asfaltiranim ulicama.

Bez oslonca i nade srpski narod se sve više opredeljuje za put Troglodita. Oni ne prihvataju vlast i državu u kojoj ne učestvuju i koju ne mogu da menjaju, pa se okreću sami sebi i sopstvenim interesima. To opet odgovara onima na vlasti jer nemaju kome da polažu račune za brojne promašaje. Njima odgovaraju sebični individualci koji se svađaju sa svojim komšijama, hvataju za gušu u saobraćaju i pljuju studente i radnike što blokiraju puteve. Zato je danas moguće da neko mirno sedi kod kuće i gleda „Velikog brata” dok mu testerišu ispod prozora, ili da skrštenih ruku posmatra kako mu kuća tone dok je drugi spasavaju. Ostaje vera da će se i Srbi kao Trogloditi vremenom trgnuti jer je i nama ovde ugrožen opstanak. Možda su sledeći izbori prava prilika za tako nešto. Ali onda ne treba ponovo pasti na marketinške trikove i lažna obećanja, već svoju pasivnost i sebičnost pretvoriti u sopstveno oružje. Kad već nismo aktivni, onda treba biti pasivan i tog dana, pa masovno ostati kod kuće. To bi bila jasna poruka da su ovi Trogloditi naučili svoju lekciju. Onda treba pronaći one neukaljane porodice koje su i u haosu ostale privržene pravdi i poštenju. Loše bi bilo ponavljati grešku Monteskijeovih Troglodita, i ponovo birati stare vladare, jer će tako naša istorija postati slična legendi o Atlantiđanima.

član grupe ,,Beogradski sindikat”

Feđa Dimović

Politika 05/03/2010