Početna Sadržaj Osvetljenja SRBIJA INFLACIJA

SRBIJA INFLACIJA

929
0

NEBOJŠA KATIĆ: INFLACIJA U SRBIJI – LOŠA DIJAGNOZA I POGREŠAN LEK
četvrtak, 14 april 2011 21:41 .NBS neprekidno i uporno gađa pogrešnu metu i, što su rezultati lošiji, to je intenzitet vatre snažniji Za poslednjih godinu dana domaća inflacija je premašila 14 procenata. Srbija spada u malu grupu nesrećnih i nemoćnih država koje i u uslovima potpune ekonomske stagnacije imaju visoku stopu inflacije. Stagflacija, kako se fenomen naziva, jedan je od najgorih ekonomskih svetova. Inflacija je hronični problem domaće ekonomije i Narodna banke Srbije (NBS) nikako ne uspeva da ga reši, uvek nalazeći zgodne izgovore i opravdanja. Kao najnoviji izgovor poslužio je rast cena hrane. Cene hrane rastu svuda, ne samo u Srbiji, ali samo u Srbiji inflacija je ovako šokantno visoka.

 

Uzroci domaće inflacije nisu tamo gde ih NBS traži, dijagnoza je netačna, a terapija neodgovarajuća, pa nije slučajno što već godinama ne daje rezultate.

Kao i u mnogim drugim sferama, Srbija i probleme monetarne politike rešava (ili to bar pokušava) tuđim receptima. Prepisivanje nije loš metod po sebi – korišćenje tuđih iskustava štedi vreme i smanjuje broj grešaka. Metod postaje loš kada se prepisuje mehanički i bez razumevanja. A upravo se to dešava u domaćoj monetarnoj politici koja slepo primenjuju tehnike zapadnih ekonomija, uz potpuno zanemarivanje osobenosti domaćeg ekonomskog sistema.

Monetarna politika Srbije se tako oslanja na koncept ciljane inflacije i fini mehanizam operacija na otvorenom tržištu (repo-operacije u Srbiji). Pojednostavljujući, može se reći da NBS pokušava da „pogodi“ količinu novčane mase koja je potrebna da bi inflacija ostala u planiranom okviru. Kada inflacija preti da izađe iz ciljanog okvira, NBS podiže kamatnu stopu i smanjuje količinu novca u opticaju.

MOĆ MONOPOLA I KARTELA Nažalost, fini mehanizam o kome je reč funkcioniše samo u državama u kojima je tržište uređeno, tamo gde postoje razvijene ekonomske i pravne institucije i regulativa, i u kojima je tržište osetljivo na impulse koji stižu iz kreditno-monetarne sfere. U razvijenim i uređenim ekonomijama, variranjem kamatnih stopa i novčane mase, centralne banke kontrolišu najveći deo ekonomskih tokova. Srbija je od takvog sistema udaljena bar jednu decenija. U domaćem ambijentu fini instrumenti monetarne politike ne daju rezultat, budući da je privredni kontekst bitno drugačiji.

Jedan od osnovnih, neprepoznatih uzroka domaće inflacije vezan je za robne kredite koje preduzeća odobravaju jedna drugima. Ovaj oblik kreditiranja postoji svugde, ali u standardizovanoj, logičnoj i uređenoj formi. Proces dovodi do organizovane preraspodele obrtnih sredstva u okviru jedne ekonomije, i sa sobom nosi mali inflatorni rizik.

Srpska privreda je efektivno bez obrtnih sredstava i nema se šta preraspodeliti, a bankarski krediti su preskupi. Manjak i glad za obrtnim sredstvima dovodi do razorne finansijske nediscipline. Obaveze za isporučenu robu ili usluge se ne plaćaju u dogovorenim rokovima, već se neprekidno odlažu, čime se stvara lanac nelikvidnosti.

Isti inflatorni efekat ima i ugovoreno ali iznuđeno kreditiranje, kada moćni monopoli (ali i država) nameću sumanuto duge rokove plaćanja, koristeći svoju snagu za otimanje tuđih obrtnih sredstava i finansijsko satiranje slabijih u lancu. Ovi procesi se odvijaju van sfere monetarne politike koju kontroliše NBS, jer se promet roba obavlja bez novca. U tom sistemu nije previše važno kakva je kamatna stopa, a još manje koliko su veliki monetarni agregati, odnosno količina novca u opticaju.

Drugi važan uzrok inflacije bi se morao tražiti i u samoj strukturi tržišta. Dominacija monopola i kartela je velika prepreka standardnim instrumentima monetarne politike. Elastičnost cena na dole je u ovakvoj konstelaciji tržišnih odnosa niska, i to je po sebi potencijalni izvor inflacije.

MRAČNI FENOMEN Ove endemske specifičnosti domaće ekonomije dovode do stalnih inflatornih udara koji imaju iste efekte kao kada NBS štampa novac. Takva žarišta inflacije se ne mogu zaceliti restriktivnom monetarnom politikom. Naprotiv, time se stanje samo pogoršava, a privredu gura u kolaps. Slikovito rečeno, NBS neprekidno i uporno gađa pogrešnu metu, i što su rezultati lošiji, to je intenzitet vatre snažniji. Podizanje kamatne stope ne smanjuje dovoljno trgovinski promet, jer se on ogromnim delom obavlja bez prometa novca. To može objasniti mračni fenomen domaće ekonomije – kontinuirano najviše kamatne stope i permanentno najveća inflacija u Evropi (sa beznačajnim i kratkotrajnim izuzecima).

Izlaz iz inflatornog bespuća je moguć  jedino uvođenjem reda u platni promet, a red se ne uvodi apelima. Srbiji je neophodan zakon koji reguliše oblast plaćanja. Uz to, neophodno je i razbijanje monopolske i kartelske tržišne strukture, kao i uređivanje i standardizovanje plaćanja tamo gde se država pojavljuje kao kupac.

Samo se ovakvim merama može krenuti u suzbijanje inflacije, a potom i u jačanje efikasnosti monetarne politike. Istovremeno, to će zaštiti mala i srednja preduzeća od diktata moćnih monopola, a sva preduzeća zajedno, od nepouzdane države. I razume se, neophodno je zaustaviti i priliv špekulativnog kapitala. To je već posebna tema, ali i dodatni generator inflacije.

Izvor Blog N. Katića