Suština mog neslaganja sa svim onima koji se poslednjih tri decenije
bave politikom je u tome što oni žele da osvoje vlast radi sebe, da
tako izleče svoje komplekse i zbog toga zadržavaju strukturu
totalitarnog sistema.
Narod kaže – sjaši Kurta da uzjaši Murta.
Moja politička vizija je – rušenje totalitarnog sistema.

Ta suštinska razlika dovodi do mog konstantnog sukoba sa političarima.
Danas više ne verujem nijednom političaru.
Niti onima koji su na vlasti, niti onima koji hoće da preuzmu vlast.
Ništa se nije promenilo u tom našem sukobu.
Političari neće da se menjaju.
Ja neću da popustim od svojih načela.

Otuda je teško zamisliti da može da dođe do bilo koje saradnje između
političara i mene.
Sve dok  politika bude unosan biznis.
Političari misle samo na sebe i svoje privilegije.
Meni je interes Srbije važnije od interesa političara.
Odbio sam bilo kakvu mogućnost da postanem političar.
Iskreno, gadim se ovakvih političara.

Imao sam prilike sve da ih upoznam.
I svi su isti – ološ!
Nije važno da li su žuti,crveni, napredni, radikalni, demokrate,
neolibari ili patriote.
Njihove namere su uvek prostački iste – vlast i novac.

Oni na narod gledaju kao na stoku kojoj treba da nabace novi jaram.
To se postiže predizbornim lažima i obećanjima.
Postalo je politički legitimno da lažeš i obećavaš.
Kada osvojiš vlast, nastavljaš da sprovodiš istu politiku.
Totalitarnu politiku pljačkanja države i građana.

Tako smo, konačno, propali.
Propali smo zbog pohlepnih političara.
Nismo još dodirnuli dno.
Najgore nam tek dolazi.

Da li sam pesimista?
Nisam.
Realan sam, iskusan i vidim šta nam se sprema.
Prošao sam kroz sve ovo od 1989-2000 – do danas.
I ništa se nije promenilo.
Isti prevarantski način političkog razmišljanja.
Porivi se nisu promenili.
Naprotiv, oni samo menjaju maske, ali lice ostaje i dalje ružno.

Kako da se izvučemo iz ove nevolje?

Ne možemo da se izvučemo iz nevolje ako se ne – PROMENI SISTEM!
Nama ne treba zamena postoječih političkih lopova novim političkim lopovima.
Nama treba korenita promena političkog totalitarnog sistema.
Nama treba politički sistem u kome više neće biti političkih lopova.
Nama treba politički sistem koji će srušiti propalu parlamentarnu
špekulativnu predstavničku demokratiju.

Šta je rešenje?

Direktna demokratija.

Objasniću na primeru ekonomskih reformi.
Zašto su propale sve ekonomske reforme ?

Njihov glavni problem je bio što nisu bile usmerene na osnovnu
ekonomsku jedinicu preduzeće i  na radno mesto mesto u tom preduzeću.
Ekonomske reforme nisu dodirnule neefikasnost preduzeća.
Ekonomske reforme nisu dodirnule neproduktivnost radnika.

Neproduktivan radnik i neefikasno preduzeće su pravili gubitke.
Gubitke je neko morao da pokriva.
Ko?
Država.
Odnosno, poreski obveznici.
Tako je država počela da pravi gubitke.
Imala je veće rashode od prihoda.
Živeli smo preko svoje mere.
Zadužili smo se i privremeno odložili bankrot.
Skupo smo kupili to odlaganje.
Dugovi su narasli.
Političari su se menjali na vlasti i sprovodili lažne reforme, dok su
dugovi rasli iz godine u godinu.
Danas smo došli do pucanja preduvanog balona dugova.

Pucanje je neizbežno.
Moramo da se sučelimo sa istinom.
Ovakav sistem više ne može da opstane.
Moramo da promenimo sistem.

Isto se desilo i sa totalitarnim političkim sistemom.
Koji nije bio usmeren na slobodu građanina, nego na služenje i
porobljavanje građanina totalitarnom sistemu.
Svi srpski vladari su bili totalitarni diletantni.
Aca Dramoser je vrhunac ludila totalitarnog sistema.
Nakon njega ostaće samo haos.

Istorijska odgovornost umnih ljudi u Srbiji je da razjasne ove
političke zablude.
Oni moraju svojim delovanjem da probude građane iz totalitarne opijenosti.

Gospodo drugovi, nema prečice prema carstvu slobode i blagostanja.
Nema mesije i čarobnog štapića.
Niko neće da uradi ono što  mi moramo  sami da uradimo.
Put prema našem izbavljenju mora da ide preko znanja, rada, štednje i
organizacije.
U taj put samo verujem.
I zato pišem i pokazujem kuda treba da idemo.

Sve veći broj ljudi se budi i počinju to da shvataju.
Nažalost, još uvek smo u manjini.
Ali, vreme radi za nas.

Finansijski cunami i ekonomski slom će dovesti do  bržeg otrežnjenja.
Mi moramo da nastavimo dalje.
Nema predaje, opuštanja i razočaravanje.
Radimo tačno ono što moramo da radimo.
Strpljenje i vera u ideju je naš najveći kapital.
Nismo završili naš zadatak, tek smo na početku.
Prava borba tek počinje.

Ako ovo znamo, onda nema kukanja i mrzovolje.
Važno je da znamo šta nam je činiti.

Istorijska odgovornost naše generacije je da ispravimo  dosadašnje greške.
Jedini način da uspemo je rušenje totalitarnog sistema.
Profesionalni političari nam  više nisu potrebni.
U direktnoj demokratiji građani upravljaju državom.
Ne trebaju nam plaćeni posrednici.

Građani su izgubili poverenje u politiku.
Vraćanje poverenja je jedino moguće kroz sistemske promene u društvu.
Osnov mora da bude moralna obnova društva.
Ekonomska kriza je samo posledica moralne propasti pohlepne
komercijalne civilizacije.

Zalažem se za korenitu promenu političkog i ekonomskog sistema.
Imamo konkretan i operativan Program za spas Srbije.
Građanima treba da objasnimo naše ideje.
Moralnom vertikalom  se vraća poverenje.

Ko ne bude prihvatio temeljnu promenu sistema ne treba da se kandiduje
na novim izborima.
Sve priče su ispričane.
Dobro znamo ko je kakav.
Ne verujem više starim političkim kadrovima.
Trebaju nam novi ljudi.
Koji nikada nisu bili u politici.
Oni nisu zatrovani političkom pohlepom.
Oni mogu da promene sistem.
A to nam je sada najvažnije.

Beograd, 25.09.2015