Početna Tekstovi СЕНКЕ НАД БЕОГРАДОМ

СЕНКЕ НАД БЕОГРАДОМ

7666
0

SENKE NAD BEOGRADOM

 

 

Ovaj tekst pišem latinicom.

Namerno.

Zbog mnogobrojnih prijatelja sa Balkana.Koji čitaju moje tekstove.

I koji su mi se javili nakon završetka serije SENKE NAD BALKANOM.

Pitaju me – da li je moguće da je Beograd tridesetih godina XX veka izgledao kao turska kasaba i Cigan mala?

Tako su prikazali Beograd u ovoj seriji.

 

Seriju nisam gledao , samo poslednju epizodu.

Ne mogu da pišem o umetničkoj vrednosti ove serije, osim poslednje epizode.

Ali je neshvatljivo da je centar Beograda prikazan kao da je najzaostalija palanka na Balkanu.

Isto se desilo i u seriji MONTEVIDEO.

Banatsku Barandu su pretvorili u Beograd iz tridesetih godina XX veka.

Zašto se to radi?

Slučajno?

Nema slučajnosti.

 

Pola veka je tako.

Od SKUPLJAČA PERJA , preko Kusturice do Bjelogrlića.

Srbi se prikazuju kao da smo  svi ciganski ološ.

Ne, dakle, oni kulturni i civilizovani Cigane, sa kojima sam odrastao u Zemunu, nego one najgore ciganske kriminalne protuve.

Prikazuju nas kao srpski ološ.

Zaostale, primitivne,pijane, vulgarne, bandite, švercere i ubice.

 

Evo, neka mi neko objasni, na početku poslednje epizode, koji je smisao da se na nacionalnoj televiziji u udarnom terminu, kada gledaju različite generacije seriju, prikaže pornografska scena koja se završava svirepim klanjem, tako da krv iz vratnih žila šiklja na sve strane i žena umire u ropcu?

Takave scene smo imali već u SRPSKOM FILMU?

Koga su zabranili u Londonu, jer je bio previše nasilan i za kolonijalne osvajače Engleze.

 

Zašto je tom filmu dat naziv  baš SRPSKI FILM?

Slučajno?

Glupost!

 

Znaju li genocidni Srbi  nešto drugo da rade, osim da ubijaju, psuju, pljuju, lažu, kradu, siluju bebe, siluju hiljade žena u ratu devedesetih i čine masovne zločine prema drugim verama i nacijama?

 

Pitanje za umetnika – mogu li se scene nasilja prikazati bez nasilja i bez krvi i da gledaocima bude jasno da se vrši nasilje?

Može li se erotska scena snimiti bez pornografije?

 

Naravno da može.

Ali, to mogu samo veliki režiseri.

Koji imaju veliko znanje i talenat.

Novcem se ne može iskoreniti prostakluk i frustracije palanke.

 

Neću dalje.

 

Zadržavam se samo na toj podvali Bjelogrlića i ostale ekipe autošovinista, koji su monopolizovali novu srpski film i koji nas, Srbe, prikazuju kao da smo divljaci i zlikovci .

Prikazuju  Beograd  kao da je neka selendra u Banatu.

 

Pogledajte fotografije i filmove iz tih godine i videćete kako zaista izgleda Beograd.

Videćete svu laž ovih skorojevića i palanačkih japijevaca.

U jednom od najdinamičnijih periode naše nove istorije od 1903 -1941.godine, nismo ništa snimili o našim velikanima : umetnicima, ratnicima, naučnicima i književnicima o kojima ništa ne znamo.

 

Upravo čitam zaboravljenog evropskog intelektualca Branka Lazarevića / 1883 – 1963/ o kome naša javnost ništa ne zna.

 

Šta reći o Ljubomiru Miciću / 1895 – 1971/ koji, zajedno sa Ivanom Golom i Boškom Tokinom, pišu 1921.godine na svim evropskim jezicima, i prvi stvaraju zenitizam, ideologiju BARBAROGENIJA , nepatvorenog genija sa Balkana,koji traži nove vrednosti, jer su evropske vrednosti propale u opštem mulju.

 

BARBAROGENIJE sa Balkana nudi umornoj i rastrovanoj Evropi novog čoveka koji ima novi duh i novi moral, koga je Evropa izgubila.

 

Šta se promenilo?

Ništa.

Samo je stiglo Špenglerovo proviđenje o PROPASTI  ZAPADA.

I vreme je bilo.

 

Gde je naš Barbarogenije?

Sada je pravo vreme za njega.

Beograd, 26.12.2017