Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Reforme

Reforme

889
0

Istorija je puna laži i obmana. Uvek neka nova laž prikriva zloèine koje se pod njom vrše. Kada razgrnete taj mistièni i magleni veo, kada odbijete da, narkotizovani, uèestvujete u kolektivnom ludilu, radi oèuvanja sopstvenog moralnog integriteta i zdrave pameti, videæete da postoje samo ogoljeni interesi i da su istina i pravda veæ odavno zabranjeni.Ubili su ih oni koji su bili dužni da ih èuvaju. Teško je opstati i saèuvati èistotu. Uprljati se može svako. Dovoljno je samo da se zatvore oèi. Najteže je, ipak, otpoèeti misionarsku borbu za ljudsko dostojanstvo.

To ne mogu svi ljudi. Mnogi se plaše ili ne mogu da se odupru èarima potrošaèke civilizacije. Brzo bivaju kupljeni i uvuèeni u mašinu.Postaju pogonsko gorivo za suludo srljanje u propast. Samo elita nikome neæe da služi. Niti mogu s njom da manipulišu. Elita je samosvojna i nepotkupljiva. Ona mora, uprkos pretnjama,da uvek govori istinu i tumaèi predanje. Bogami, kad zatreba, kada su ugroženi nacija, država i ljudska priroda, mora i da krikne. To je jedino što je još preostalo.Krik oèajnika u pustinji duha. Nažalost, naša današnja elita je promukla. Izgubila je dobar glas. Trguje i pogaða se sa novim vlastodršcima i širi novu laž i obmanu. Svaka èast, naravno, retkim izuzecima koji imaju kuraži i govore istinu.

Reformatori su doneli novu demagogiju. U vreme komunista velièana je vlast radnièke klase i jeres je bilo posumnjati u tu laž. Ni Bakunjinova opomena Marksu da æe se diktatura proletarijata pretvoriti u vladavinu oligarhije u ime radnièke klase, nije spreèila revolucionare da izgrade klasno društvo. Posledice znamo. Crvena buržoazija je ekonomski uništila državu. Nije socijalizam, koga uistinu nije ni bilo u praksi, propao zbog ideologije, veæ zbog ekonomije. Etatistièko upravljanje društvenom svojinom godinama je stvaralo gubitke u državi koje više nije imao ko da pokriva. Nekako je Veliki Meštar sviju hulja uspevao zadužujuæi se po svetu, da odloži bankrot i stvori privid stabilne države. A kada je on umro, taèno u vreme dospeæa kredita za otplatu, raspala se lažna zajednica bratskih naroda. Pošto niko nije hteo da vraæa tuðe obaveze, pojavili su se nacionalni demagozi da ublaže gnev razmaženog naroda.Krivci su bili u drugoj naciji. Vatru nepoverenja i, što da ne kažem, mržnje, koja je neprekidno pucketala od prošlog Velikog Klanja, raspalila je meðunarodna zajednica. Zapravo, njihova oligarhija, koja je videla moguænost da dobro zaradi. Berze su uvek dobro poslovale u ratovima. Sve što se kasnije dešavalo bilo je tragièno.

Najtragiènije smo prošli mi Srbi jer je u tim prelomnim vremenima, nažalost, nismo imali valjanu elitu. Turbo nacionalisti, dojuèerašnji komunisti, koji nisu znali ni da se prekrste, zloupotrebili su nacionalna oseæanja sopstvenog naroda i poveli ga u propast. Agonija je bila krvava. Umesto vlasti radnièke klase, dobili smo novu dogmu o naciji. Svi koji su kritikovali pogrešan izbor smera i koji su opominjali opijenu elitu da ne podržava lažnog voðu, bili su izolovani iz javnog života i smatrani su lošim graðanima. Glavni faktor mira vodio je nacionalnu politiku koja je dovela do kriminalizacije èitavog društva, neviðene pljaèke sopstvenog naroda, izolacije od èitavog sveta i gubitka istorijskih teritorija i preseljenja našeg naroda.A šta smo drugo mogli oèekivati?Sami smo krivi za sve što nam se desilo. Kada se na jednom mestu okupe lažljivi i pohlepni politièari, belosvetski kriminalci, ratni profiteri, moralne protuve, ološ i fukara i kad oni zastupaju našu nacionalnu stvar, onda je posve sigurno da æemo izgubiti i ono što niko normalan nije smeo da izgubi. Tako se i desilo. Primitivni nacionalisti su obesmislili nacionalnu ideju i spreèili su prave rodoljube da modernizuju državu. Bilans njihove vladavine je krajnje poražavajuæi: bankrotirana privreda, srušena država i pojava kaste novobogataša koji su svoj kapital stekli pljaèkajuæi sopstveni narod. Prirodno je bilo da 80 odsto graðana što žive na 1-2$ dnevno izvrše oktobarski preokret. Nisu imali drugog izbora. Tako je propao primitivni nacionalizam u nas.

A onda su došli reformatori. Uzjahali su istorijski talas, koji se podigao zbog gneva graðana protiv despotije, ubeðeni da graðani baš njih podržavaju otpoèeli su da sprovode dirigovane reforme.Reforme koje su nam drugi nametnuli. Pošto su malograðani i preziru svoj narod, iskreno misle da je narod stoka i rulja, pošto nisu dorasli istorijskom trenutku u kome su uzeli vlast pokušavaju da se dodvore moænijim od sebe, misleæi da æe samo tako opstati na vlasti. Reforme postaju nova dogma.Reformatori otvoreno prete svim protivnicima reformi. Niko ne sme da posumnja u njih jer meðunarodna birokratija hvali reforme. Ponovo se strah širi Srbijom. Veza izmeðu vrha vlasti , kriminala i policije plaši graðane i uèvršèuje njihovo uverenje da se sistem upravljanja u državi nije promenio. I to je taèno. Najveæi protivnici reforme su zapravo njeni glasnogovornici. Došavši na vlast, oni su zadržali isti naèin upravljanja kao u vreme despota . Ali sada gledamo moderne japijevce, eksperte koji se nigde nisu dokazali, ratne i antiratne profitere, nevladine organizacije koje koraèaju rame uz rame sa vladom, marketinške i politièke analitièare, nezavisne medije i vitezove srpske privrede kako se dodvoravaju novoj vlasti i pokušavaju da nas ubede da je Srbija na dobrom putu i da treba da budemo na to ponosni. Na sreæu, ta laž ne može da proðe u narodu.Reforme ugrožavaju i onako nizak životni standard osiromašenih graðana,tako da oni odbijaju da uèestvuju u njima.O reformama govore samo dobro plaæeni neoliberali na vlasti. Mogu slobodno da kažem da su graðani danas zreliji i mudriji od kvazielite koja širi lažni optimizam. Suština je, ipak, uvek ista. Nastavlja se dalje siromašenje naroda i raslojavanje postaje sve veæe. Bogatiji postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. To je svetski proces koga šire neoliberali globalizacijom. Ukoliko nastavimo ovim pogrešnim putem, siguran sam da æemo vrlo brzo doživeti argentinski scenario. Ne prizivam ga, veæ samo pripremam srpsku javnost da zna šta nas èeka. Naravno da su nam potrebne reforme i sveopšti preporod, ali ne na naèin kako nam to nudi nova vlast.

Šta je potrebno da bi reforme uspele? Potrebna su tri kljuèna preduslova: konsensus o reformama, struèni timovi koji æe izneti reforme i vizija integrisanosti države u globalni svet. Da li smo imali referendum o tipu reforme koji nam treba? Nismo. Graðani su glasali protiv despota, ali nisu se izjasnili o reformama. Reformatori, dakle, nemaju legitimnost. Njihovo samoljublje, bezobrazluk i osionost potièu iz uverenja da ih graðani podržavaju.Ali to nije taèno. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da skoro 80% graðana reforme doživljava kao zamajavanje naroda. Istraživanja izvršena u zemljama u tranziciji pokazuju da su reforme uspele samo u onim zemljama u kojima su bile velike javne rasprave o reformama. Kod nas nema nikakvih rasprava. Svi vodeæi mediji su u funkciji nove oligarhije.Jednoumlje se širi Srbijom. Dilovi su postignuti i sada se po svaku cenu brani osvojena vlast. Otuda tolika histerija i panika u predizbornim nastupima reformatora. Ostrašæeni i zaslepljeni vlašæu, ne prezaju da izruguju najintimnija ljudska oseæanja protivnika.Iza njihovog lažnog gospodstva krije se malograðanski primitivizam i zloba . Ne možemo uæi u Evropu sa takvim histericima na vlasti.

Kada bi javna rasprava pokazala pravi put reformi, tada bi bilo presudno važno da se naðe pobednièki tim koji æe izvesti reforme.Bez struènog tima reforme bi bile mrtvo slovo na papiru. Pošto je put izuzetno težak i trnovit, tim mora biti stvarno najbolji. Nema mesta sujeti.Važno je da tim pobeðuje. U timu mogu da budu samo oni koji svojim iskustvom, radnim navikama i poštenjem mogu garantovati uspeh. Ne trebaju nam paceri, luzeri, malograðani, oni koji nemaju radne knjižice, niti oni koji su se iznenada setili da su roðeni u Srbiji. Kljuèna mesta u timu poverila bi se onim poslovnim ljudima koji znaju da prave pare na tržištu. Nije važno kojoj stranci oni pripadaju, koje su vere ili nacionalne pripadnosti. Važno je da vole svoju Srbiju i da rade u opštem interesu.

Poslednje što je važno za uspeh reforme je da postoji vizija integrisanosti naše države u globalni svet. Hoæemo da znamo kako æe Srbija da izgleda na kraju XXI veka. I opet se vraæamo na poèetak. Za tu viziju potrebna nam je nova elita.Tehnokrate i japijevci nisu elita.Oni su skupo obuèeni.Elita može biti samo duhovna.Tehnokrate se potèinjavaju normi i ne pokreæu istoriju. Elita zna da promišlja, zna svoju istorijsku ulogu i sposobna je da vodi državu. Kako da doðemo do takvih intelektualaca? Jedini naèin je da se razvije konkurencija razlièitih ideja i ljudi. Tržišna i politièka utakmica za sve. Nadmetanje koje æe javnost pratiti i ocenjivati. Tako se pokreæe država iz letargije i izvlaèi iz ponora.Ali ništa od toga nismo dobili.Zbog toga i nema velikih rezultata.

Ništa nisam napisao što vi veæ ne znate.Samo sam pokazao put kojim moramo da idemo ka opštom preporodu. Potrebno je da se stvore uslovi. Za poèetak, lažne reformatore treba smeniti sa vlasti koju su uzurpirali.

I zato svoj glas dajem za Srbiju.

Beograd, 02.10.2002. god.