Početna Sadržaj Reagovanja RAČUNI

RAČUNI

880
0

RAČUNI

Branko Dragaš, 20.10.2013

Evo jednog razmišljanja.

Uz pomoć bankarske logike.

Analiziramo predstavničku demokratiju.

 

Građani izlaze na slobodne i demokratske izbore. Glasaju  tajno za svoje predstavnike na vlasti. Predstavnici građana formiraju Skupštinu. U Skupštini se prave koalicije. Predstavnici građana koji naprave većinu u Skupštini  vladaju. Donose zakone i izglasavaju i postavljaju svoju vladu. Vlada upravlja državom.

 

Opozicija se bori protiv Vlade za neku svoju politiku. Opozicija nastoji da spreči Vladu u donošenju njenih odluka, koje opozicija proceni da su štetni za državu i građane. To je zadatak opozicije.

 

Vlast je odgovorna za svoje upravljanje državom. Vlast mora da položi svoje račune pred građanima. Vlast mora da plati račune koje su napravili za vreme svog bavljenja politikom. Princip ekonomije je jasan, ko pravi račune mora i da plati nastale račune. Međutim, to nije tako u predstavničkoj demokratiji. Zato je predstavnička demokratija prevaziđen model upravljanja društvenom zajednicom.

 

Logično bi bilo da Vlada, koja donosi odluke i upravlja državom, za sve odluke koje su nanele troškove državi i poreskim obveznicima, snosi direktne posledice.Odnosno, mora da plati račun koji je napravljen.

 

Evo jednostavnog primera.

Tako ću objasniti apsurdnost predstavničke demokratije.

 

Reformu sudstva, recimo, inicirali su pripadnici nekada moćne DS,organizovani kao kriminalna organizacija za zakonsko pljačkanje države i građana, kako bi svoje sudije doveli na ključna mesta i kaznili nezavisne sudije.Uprkos protivljenju stručne javnosti, nije bilo nikakve javne i stručne rasprave, niti su primedbe opozicije mogle da budu usvojene, mafijaška organizacija DS i njeni banditski partneri u vlasti su progurali kroz parlament zakon i njihova Vlada je primenila taj nakaradni zakon.

 

Nakon tog neuspešnog reformisanja sudstva, otpušteno je dosta sudija, koji su tužili državu, zbog načina na koji su otpušteni, pa su sve sudije dobili, nakon prošlogodišnje promene vlasti,  te sporove. Svi smo znali da će to baš tako da se desi. Isti slučaj je bio i sa otpuštanjima u Narodnoj banci, koga je sprovodio terminatorski ekonomski ubica Mlađan Dinkić.Otpušteni radnici su tužili NBS i dobili su sve sporove. Normalno, traže odšetu. Ne znam tačno koliko iznosi odšeta za nezakonsko otpuštanje radnika NBS, ali znam da je ta cifra za sudije dostigla iznos od 20 miliona evra.

 

Šta to konkretno znači?

 

To konkretno znači da će država platiti tih 20 miliona evra otpuštenim sudijama i  oni moraju da se vrate na posao.Ko će sve da plati? Država. Odakle će da plati? Iz budžeta. Ko puni budžet? Svi poreski obveznici. To, dakle, znači da svi građani plaćaju greške kriminalne političke organizacije, koja je sprovodila političku samovolju. To je direktan zaključak.

 

Da li je to u redu?

Nije.

 

Ko u tržišnoj ekonomiji treba da plaća napravljene račune? Svako treba da plaća svoje račune. To je osnovni princip slobodnog tržišta, tržišne ekonomije i demokratskog uređenja države. Ko je napravio štetu državi i država mora da plati 20 miliona evra sudijama? DS i njeni partijski sateliti, koji su sačinjavali vlast. Zar nije ekonomski logično da oni plate nastalu štetu? Zašto bi štetu plaćali svi građani Srbije? To nije ekonomski logično. To nije ni pošteno.

 

Kako da se to izvede?

 

Treba doneti zakon o nadoknadi štete državi nastale na osnovu upravljanja državnim resursima. Taj zakon se odnosi na sve nivoe političke vlasti u državi. U konkretnom slučaju sa sudijama, to znači da će država blokirati račun DS i njene koalicije da bi naplatila tih 20 miliona evra štete. Pošto na tim računima neće biti dovoljno novca, onda će se blokirati računi i privatna imovina svih članova Vlade i poslanika iz DS i njenih koalicionih partnera. To znači, pleniće se imovina od Borisa Tadića, Đilasa, Dačića i svih onih koji su sačinjavali vlast. Lična imovina. Mislim da tu ima dovoljno sredstava da se napuni budžet i isplate sudije.

 

Ukoliko nema sredtava, što je nemoguće, sredstva će se prikupiti od svih poslanika vladajućih stranaka u Skupštini. Pleniće se njihova lična imovina. Ukoliko ni tu nema sredstava, idemo do kraja objašnjavanja ove principijalne i logične ideje, onda će se pleniti imovina svih članova DS,SPS i njenih koalicionih partnera. Svi koji imaju članstvo u tim strankama dužni su da nadoknade nastalu štetu. Oni pripadaju tim strankama, podržavali su nakaradnu politiku tih stranaka, pa su zbog toga i odgovorni za nastalu štetu. Na kraju, učešće u nadoknadi štete trebali bi da snose i svi građani koji su glasali za te stranke. I oni moraju da snose konsekvence svog pogrešnog glasanja.

 

Šta se dobija ovakvom političkom postavkom?

 

Uvodi se u politiku – ODGOVORNOST!

 

Uvode se u politiku – ekonomski principi. Svako plaća svoje troškove. Nema neplaćenih troškova. Zakon kažnjava političare po džepu. Oduzima im imovinu. To je jedino što oni razumeju. Sve ostalo je samo laž i gubljenje vreman. Političari se kockaju našim životima i našom imovinom, ne odgovaraju za to i lično se bogate, večno se baveći politikom. To stanje nije normalno.Kada budu političari gubili imovinu zbog pogrešno donetih državnih odluka, dobro će razmisliti hoće li se baviti politikom. Na taj način u politiku ulaze zaista stručni i sposobni ljudi, na opšte zadovoljstvo nas građana.

 

Članovi Vlade više neće biti pod pritiskom političkih stranaka da donose ostrašćene političke odluke, jer je sav rizik pogrešnih odluka nan njima. Poslanici u Skupštini dobro će razmisliti kakve zakone glasaju, jer postoji velika opasnost da svoje pogrešno glasanje plate skupom merom. Tako parlament postaje, umesto brbljaonice i pljuvaonice, ozbiljna zakonodavna institucija, koja rešava na stručan i odgovoran način društvene probleme. Političke stranke nisu više organizacije za pranje para svojih lidera, niti je članstvo isprazna glasačka mašinerija, koja nema nikakvog uticaja na politiku stranke, nego političke stranke kreiraju političku viziju razvoja države i njeni članovi imaju mogućnost da direktno odlučuju o toj viziji.Na kraju i građani snose odgovornost za svoj dati glas i ne bacaju više glasove u bunar, već tačno znaju za koga glasaju i mogu da kažnjavaju promašaje političara na vlasti. Glasanje treba da bude javno u društvu i mora da se zna ko je za koga glasao, jer to je  jediini način da se i građani uključe u nadoknadu materijalne štete državi. Ako si podržavao jednu propalu i kriminalnu politiku, nisi hteo da slušaš one koji su predvideli šta će se sve dogoditi, smatram da i građani koji su podržavali režim moraju da plate nastale račune.

 

Uvodi se zakonom obaveznost izlaska na izbore, neizlazak na glasanje se kažnjava, uvodi se javno glasanje i tako znamo ko je podržavao režim. Svi u lancu odgovornosti snose gubitke ,koje naprave režimski političari, tako da država više nema gubitaka, zbog pogrešnih odluka vlasti, što vodi pozitivnom poslovanju države. Nema više preletača i šupljih političkih koalicija, nego će svako dobro razmisliti pre nego što krene da se bavi politikom, pre nego što preuzme upravljanje državom i državnim resursima i dobro će razmisliti za koga glasa, sa kim sklapa političke saveze i kakve se odluke donose u njegovo ime.

 

Šta ako je politika režima  uspešna i donosi dobre rezultate?

 

Predlažem da primenimo isti princip kao i kada se prave gubici. Politički režim i svi koji su glasali za taj politički koncept treba da participiraju u podeli tog nacionalnog dobitka, dok svi oni koji su bili kratkovidi, nepoverljivi i neodlučni ne treba da dobiju ništa, jer nisu verovali u taj tim koji je ostvario dobar rezultat. Zar to nije pravedno? Ako nisi učestvovao u podršci stvaranju nacionalnog dobitka, ne treba ništa ni da dobiješ. Ništa ne gubiš, osim što ne participiraš u uspehu.

 

Sve ovo što sam izneo je apsolutno moguće odmah primeniti. Nakon te primene, ubeđen sam da sigurno ulazimimo u politički proces uvođenja direktne demokratije. Pošto živimo u elektronskom dobu nazvao sam je – digitalna direktna demokratija. Tada je sve lakše pratiti. Račune možemo pratiti preko interneta i kompletno ponašanje naših predstavnika na vlasti. Politika više neće biti dobar biznis za političare, dok država i građani propadaju, nego če uspešna politika doneti opšte blagostanje čitavoj zajednici.

 

A to je za građane najvažnije.

Zajednica da bude na dobitku.

Tada smo i mi svi na dobitku.

Nema neplaćenih računa.

I nema korumpiranih političara.

Ulazimo u novo političko doba.

 

Beograd, 20.10.2013