Početna Tekstovi i kolumne Svedok Rasulo

Rasulo

1101
0

U èetvrtak sam èitav dan proveo sa privrednicima Kikinde. Obišao sam njihove fabrike i farme. Nekada vodeæa opština u velikoj državi, koja je imala moænu privredu, danas tavori u siromaštvu i bedi. U Srbiji se, nažalost, ne može živeti ni od poštenja, a ni od rada. U sveopštem rasulu države, u namernom uništavanju svih institucija, u ubrzanom gubitku svih moralnih vrednosti i principa, kada su se pametni, dobri, vredni i skromni povukli u svoju graðansku pristojnost, oèekujuæi da æe neko drugi da im donese izbavljenje iz ove državne, nacionalne, ljudske, društvene, privredne i duhovne propasti, uzdigli su se zloèesti, pokvareni, smutljivci, razbojnici i kriminalci, belosvetski ološ i šibicari koji su svoju podlost, prevrtljivost i sebiènost nametnuli kao vrhunske vrednosti jednom izgubljenom i posrnulom narodu.

Kako drugaèije da objasnim stanje u kom se naše društvo danas nalazi? Kako da objasnim svu tu sirotinju i bedu koju sreæemo na svakom koraku? Èija je to sirotinja? Ko je kriv za nju? Priznajem, suviše sam emotivan i ne mogu da zatvaram oèi pred èinjenicom da najveæi broj graðana živi bedno.

Još najgore nismo doživeli. Ako se nastavi stranèarenje politièara bojim se da æemo ove godine živeti još teže i siromašnije. Komunalne usluge su veæ poèetkom meseca porasle u proseku oko 17 odsto, navodno zbog rasta inflacije, mada je inflacija bila samo 7 odsto. Graðani æute. Zašto? Zašto da æutim? Neæu da slušam brabonjanja novobogataša koji su opljaèkali naš narod i sada nam prièaju o tržištu i moralu. Treba li da velièam beskièmenjake i licemere koji su pseæe ponizno ležali kraj nogu Despota? Zar oni da nas izbave iz ovog rasula? Vulgarni pragmatièari odbacuju moral i iz kruga Dvojke blebeæu o stvarima o kojima ništa i ne znaju.

Šta oni imaju sa nama? Ništa. Njih podržavaju reformatori. Nama su namenili svoje reforme. Ukoliko te pogrešne reforme ne uspeju, utoliko gore po sve nas. Reformatori su odluèni da istraju. Kradu do poslednjeg daha izgubljene vlasti. Arogantni su i iskljuèivi. Pre nekoliko dana uèestvovao sam u televizijskoj emisiji, zajedno sa hrabrom Vericom Baraæ iz Saveta za korupciju i jednim bezliènim balavcem iz Agencije za privatizaciju, èije ime nisam ni upamtio, tatinim sinom, koji nema nikakve predstave o pravom stanju privrede. Pokušali smo da razgovaramo o privatizaciji. Šta taj nadmeni japijevac zna o privatizaciji? Ništa. On na privatizaciju gleda iz svoje èinovnièke fotelje i izgovara gomilu fraza i gluposti o uspehu reformi. On i njegov uvaženi gospodin Otac, konsultant ministarstva u procesu privatizacije, koji je Sinu namestio dobar državni posao, preziru sve one koji govore da je privatizacija pljaèka i da treba napraviti reviziju privatizacije.Hvale reforme i uzimaju veliki novac za svoje konsultantske usluge smatrajuæi da to nije sukob interesa i da je to prava tranzicija. Otac i Sin su zaduženi za uspeh privatizacije. Dobro su rasporeðeni i dobro zaraðuju.

Ostali koji ne zaraðuju moraju da uæute. Ko je ta Verica Baraæ i Zagorka Goluboviæ? Šta, bre, one hoæe? Šta hoæe odvratni Savet za borbu protiv korupcije? Šta hoæe radnici kikindskog “Elektrona“? Zašto se bune? Ideolozi vulgarnog pragmatizma velièaju šibicarenje. Njima ne smeta što je “kupac“ preduzeæa dobio garanciju banke na osnovu potrošaèkog kredita koga namenski vraæa banci za pokriæe garancije. Jeste li razumeli? Proèitajte ponovo. Reformatori podržavaju špekulante. Ne morate da imate novac, dovoljno je da poznajete kuma. Kum uvek radi na pravom mestu. Tako dobijamo kumovsku privatizaciju.

Šta tatin Sin u Vladi zna o “Primi“? Šta on zna o agoniji tih radnika koji primaju junsku platu? Njihov žiro raèun je blokiran 13 meseci i novi vlasnik ne ispunjava zakonske obaveze. Zašto se èinovnici u Vladi i njihovi novobogataši plaše revizije privatizacije? Šta taj konsultantski Sin zna o poljoprivrednom gazdinstvu “Rit“ iz Èoke gde je zbog javašluka uginulo 13.000 prasadi? Ko je kriv što se ministarstvo za rasprodaju ne bavi privredom?

Znaju li oni možda gde je Nakovo? Video sam u Nakovu grupe naših paora koji èekaju isplatu za letošnji rod. Kada ti isti paori nešto duguju državi obraèunava im se zatezna kamata i nasilno iskljuèuje struja. Zašto novobogataši dobijaju kamate na uzeti ekstra profit dok država graðanima ne isplaæuje kamate za kašnjenje u isplati? To nije pravedno. Èija je ovo država? Novobogataša? Graðana? Malograðane na vlasti ne interesuje privreda. Ko je od njih bio na farmi u Nakovu i gacao po banatskom blatu da vidi koje su moguænosti u tovu junadi. A moguænosti nema jer je raèunica tanka. Zarada na jednom biku je 150 € za godinu dana rada, ukoliko imate sopstvenu hranu. Toliki rad, muèenje i odgovornost za meseènu zaradu od 12,5 €. Kapacitet farme je 1300 bikova, ali oni uslužno gaje svega 267 komada. Ko uzima zaradu: izvoznik ili stranac? Samo kolonijalne zemlje izvoze živu stoku i balvane. Samo nalickani balvani u Vladi, tatini mezimci, podržavaju takav izvoz.

Ali zato stimulišu uvoz. To je njihovo neoliberalno shvatanje tržišta. Posledice su spoljnotrgovinski deficit od 11,5 milijardi dolara. Menadžer kikindskog mlina, priznati struènjak, ne može èudom da se naèudi. Kako da se izbori pred neznanjem i glupošæu tatinih sinova? Letos su èinovnici odbili da kupuju žito od seljaka po 8,5 dinara, ali zato sada pripremaju uvoz od 100.000 tona. Letos je cena na svetskoj pijaci bila 150 dolara po toni, danas je veæ 265 dolara po toni. Zašto su tatini sinovi izvozili 2002 god. 620.000 tona po ceni od 5,5 din. / kg, a sada uvoze po 15 din /kg? Ko je zaista lud u ovom državnom rasulu? Ko nam krade novac? Kako menadžer kikindskog mlina da se nosi sa konkurencijom na stranom tržištu kad agrarni budžet razvijenih zemalja iznosi 38 odsto budžeta, dok je kod nas 3-4 odsto ili 1,3 odsto BDP?

Na sva ova pitanja neko mora da odgovori ako želimo da krenemo napred. Ko æe da odgovori? Opšte je rasulo u državi. Pametni su uæutali. Politika je postala estrada. Politièari pajaci. Od zaglušujuæe svaðe ne èuje se zdrava pamet. Svako traži spas samo za sebe. To je siguran dokaz da i dalje propadamo. Pošto su pragmatièni reformatori moral proterali iz javnosti, sve je postalo dozvoljeno.

Direktor zadruge “Marko Oreškoviæ“ se jada da su im pokradeni zalivni sistemi. Kraða je legalizivana kao stil življenja. Ako mogu oni, što ne možemo i mi? Ako su oni pokrali zemlju, zašto da ne pokrademo zalivni sistem? Ako niko ne odgovara, zašto bi neko odgovarao. Ako je siromaštvo rašireno, sve je dozvoljeno da bi se preživelo.

Ovakav životni princip je opasan po zajednicu. Najbolji primer je preduzeæe “DPM“ iz Kikinde koje radi, taènije može da radi, opremu za farme i silose. Ali preduzeæe propada. Radnici su tužili sopstveno preduzeæe zbog neizmirenih plata. Sud je doneo odluku u korist radnika i prvi strugovi iz imovine preduzeæa su prodati. Dvadesetak radnika je svoje potraživanje zamenilo za mašine koje su ostavili u preduzeæu da bi mogli da rade. Svi su u pravu reæi æete. Taèno. Svi su u pravu, ali preduzeæe propada. Od èega æe da žive radnici kad propadne preduzeæe? A opštinski funkcioneri? Kako æe tatini sinovi da omoguæe tatama da uzmu proviziju za konsultantske usluge? Zašto radnici jedu sami sebe? Tatini sinovi æe brzo biti najureni. Šta æe biti sa pojedenim preduzeæem?

Kod nas privredni sistem dubi na glavi. Da nije tako ne bi “Toza Markoviæ“ doživljavao takve potrese. Izgleda da smo pravi majstori da sami sebi zagorèamo život. Ipak, ima nade. Nije sve propalo. Posle posete “Baniniju“ oseæam se ispunjeno. Zašto Kikinda nije “Banini“? Zašto Srbija nije “Banini“? Gde je tajna? Menadžeri i radnici su privatizovali sopstvenu firmu. Nisu im pomagali tatini sinovi. Zato je fabrika uspešna. Zašto nije moguæe taj slatki recept proširiti? Narodni kapitalizam nas može izbaviti iz ovog rasula. Menadžeri “Baninija“ ne smeju da se zadovolje sopstvenim uspehom. Ne mogu biti uspešni na brodu koji tone. Njihova odgovornost je veæa u zajednici koja je ugrožena.

A najveæu odgovornost imaju mediji. Jeste li èitali kikindsko “Novo Vreme“? Ako niste, pronaðite roðaka ili prijatelja neka vam pošalju. Ako nemate nikog u Kikindi, verujte meni. Novine su sjajne. Mnogi prestonièki listovi bi se postideli pred ozbiljnošæu tema novina iz provincije. Ali, šta je to provincija? U globalnom, internetom povezanom svetu provincija je u glavi dobro plaæenih tatinih neznalica. Jeste li gledali VK televiziju Zorana Mileševiæa? Šteta! Zašto takvi ljudi ne vode nacionalnu TV? Bio sam gost mnogih televizija širom nekad velike države, ali jedan od voditelja koji može da vodi sve svetske programe radi na kablovskoj televiziji u Novom Miloševu i zove se Radovan Vlahoviæ.

Ako hoæemo da izaðemo iz rasula moramo verovati u sebe i ljude koji znaju da rade svoj posao. Ne smeju tatini sinovi da vode državu. Oni to ne znaju. Neka rade u tatinoj firmi. Državi trebaju novi ljudi. Okupljeni oko nove ideje. Ljudi koji nose zajednicu u sebi. I koji su pošteni.