Kaplje li vam slavina u stanu? Ako kaplje jedna slavina, onda se svake sekunde izgubi jedna kap vode. Za 30 dana vaša neispravna slavina utroši 900 l vode, a za godinu dana preko 10.000 litara! Kaplju li vam sve slavine? Pomnožite ove utrošene litre sa brojem slavina. Dobijeni broj pomnožite sa cenom vode i videæete koji gubici otièu u kanalizaciju. Curi li vam slavina u stanu? Budite iskreni. Ako vam slavina curi, tankim mlazom za 30 dana iscuri – 3.600 l vode, a za godinu dana èitavih 43.000 l. Pomnožite i ove kolièine sa brojem slavina i cenom vode. Šta kažete? Niste ni razmišljali koliki novac vam curi iz džepa? Curi li vam vodokotliæ? U Beogradu ima 400.000 vodokotliæa, po skromnim procenama struènjaka 20 odsto vodokotliæa je neispravno ili 80.000. Oni gube 4 mil m? vode, što bi bilo dovoljno za snabdevanje grada od 70.000 stanovnika. Baterija za tuširanje u kupatilu na pritisku od 3 bara troši 25-50 l vode u minuti. Upotrebom novih ventila koje rade naši domaæi proizvoðaèi, jer su ih oni i izumili, smanjuje se potrošnja vode na bateriji za tuširanje na 10-12 l/ min. Napomenimo da se u SAD koriste baterije koje troše svega 9,5 l / min. Kada perete zube da li odvrnete slavinu do kraja? Šta mislite koliko vode potrošite u jednom pranju? Pomnožite to sa brojem pranja, brojem dana i dobiæete godišnje gubitke. Nauènici nas opominju da æe voda u XXI veku biti strateška sirovina. Da li se naša država racionalno ponaša? Pripremamo li se za to novo doba?
U Srbiji ima oko 14 mil m? praznog poslovnog prostora u koji bi mogli da se smeste 856.000 nezaposlenih sa biro rada i da proizvedu aktiviranjem neuposlene opreme preko 5 mld $ nove vrednosti. Ali, nažalost, prostor i dalje stoji prazan, a nezaposleni ne vide izlaz iz svoje sve teže životne situacije.
U periodu 1955.-1985. na prostoru današnje Srbije proseèno je bilo neobraðeno 115.000 ha da bi se u periodu 1993.-98. ta površina popela na 129.000 ha. Tokom 1999/2000 u Srbiji je bilo neobraðeno èak 300.000 ha. Kritikujuæi onaj prethodni režim, izraèunao sam da su gubici na toj neobraðenoj zemlji iznosili godišnje 2,1 milijardu DM. Pretpostavka je bila da su prinosi nešto veæi bili od naših proseka. Ali da su prinosi bili na evropskom nivou, gubici bi iznosili preko 5 mld DM. Zamislite koliki su gubici što na toj zemlji nismo zasadili povræe i napravili staklenike i plastenike? Zbog slabog navodnjavanja, svega 1,8 odsto površina, agrarni struènjaci procenjuju da gubimo godišnje još jednu žetvu! A kad proðe žetva, takva kakva jeste, nastaju novi gubici. U Vojvodini, našoj najveæoj žitnici, godišnje se spali oko1 mil t biomase ili oko 72 odsto ukupne kolièine. Ako bi se ? ukupne raspoložive biomase usmerilo u proizvodnju energenata, a ? za ostale namene, te kolièine bio-mase iz poljoprivrede bi godišnje supstituisale 750.000 t nafte. Pretvaranjem granjevine posle seèe drveta u šumama u brikete ušteda u bruto energetskom bilansu države bila bi ogromnih 3-5 odsto. Ostavljanjem granjevine u šumama jedan je od glavnih uzroènika sve obilnijih »kiselih kiša«, a samim tim i sve veæeg oboljenja šuma.
Beograðani dnevno naprave oko 1.200 t smeæa, što godišnje iznosi oko 400.000 t. Svaki žitelj prestonice proseèno dnevno napravi oko 600 gr smeæa. Na to se mora dodati 20.000 m? otpada koje radnici Gradske èistoæe odnesu sa divljih deponija. Još uvek u Srbiji nema nijedne velike fabrike za otpad iz koje se može proizvoditi energija. Otpad rasturamo po èitavoj državi i ne znamo šta da radimo sa njim, dok nam hronièno u energetskom bilansu zemlje nedostaje gorivo. Istovremeno, gubimo struju u prenosu i kraða iznosi èitavih 19,2 odsto.
ŽTP raspolaže sa 16.000 teretnih vagona. Preko 6.000 vagona je potpuno neupotrebljivo. Ako je proseèna težina vagona 20 t, dužina 20 m, ispada da se 120.000 t starog gvožða nalazi na 120 km pruga. ŽTP treba 2.000 teretnih vagona dnevno za robni prevoz. Ali nema dovoljno teretnih vagona. Meðutim, imamo 5 fabrika koje mogu da se bave remontom starih vagona. Kapaciteti tih fabrika su nekoliko puta veæi od naših potreba, ali fabrike jedva godišnje proizvedu 1.000 vagona. Pogledajte jednu jednostavnu kalkulaciju. Za proizvodnju novih 2.000 vagona potrebno je 40.000 t materijala. Pošto veæ imamo 120.000 t materijala može se napraviti tih 2.000 vagona i da ostane 80.000 t koje možemo prodati po 100 $ / t i dobiti 8 mil $. S tim novcem otpoèeæe proizvodnja u tim fabrikama. Treba li napomenuti koliko bi se radnika uposlilo? Zašto se to ne radi? Iskren da budem – ne znam. Jedno je sigurno, svuda vlada rasipništvo. Na svakom koraku. I svi se pravimo da ga ne vidimo i da nas se ne tièe. Bogata društva su štedljiva i dobro organizovana. Zato i imaju visok životni standard i kvalitet života, a sve to produžava životni vek njihovih graðana. Deca se od malena uèe da ne rasipaju, da štede. I naši sunarodnjaci koji žive u tim državama se racionalno ponašaju. Samo je sistem u našoj državi ostao nepromenjen – rasipnièki! Nema domaæina da uvede kuæni red i poštovanje zakona. Otvoren je konkurs za prvog srpskog domaæina. Valjda æe nam tada napokon krenuti. A dok èekamo, ustanite bar i zavrnite slavinu.
Beograd, 03.05.2002. god.