Početna Tekstovi PROTESTI

PROTESTI

4183
0

PROTESTI

Branko Dragaš

Nalazimo se pred velikim istorijskim događajima. Posle promašene strategije 1989. i 2000. godine, kada smo pogrešili pravac kretanja i kada smo krenuli potpuno suprotno našim nacionalnim interesima, ponovo nam se ukazuje prilika da prelomimo dosadašnju neuspešnu i pogrešnu nacionalnu strategiju i da se izbavimo od ove, čitav vek duge, nacionalne tragedije. Istorijska istina je da mi od Temišvarskog sabora 1790. i Načertanija 1844. nemamo jasno utvrđene nacionalne strategije, što je dovelo do potpunog nacionalnog poraza 1918. godine i 1945.godine.

Pokušaj grupe stručnjaka da 1999. godine, nakon zločinačke NATO agresije, napravi konkretan i operativan, vizionarski nacionalni Program za spas Srbije, koji je udarao temelje nove srpske nacionalne strategije do kraja XXI veka, ostao je samo u okvirima štampane knjige, jer je Đinđić, kome sam taj program predao na ruke,bez razmišljanja i pregledanja bacio tu našu pisaniju u kantu za smeće. Tako su, na samom početku, nažalost, raspršene sve naše nade i pokušaj da se Srbija modernizuje, da se slomi totalitarni politički sistem nacionalsocijalista, koji je, potom, zamenjen neoliberalnim korporativnim boljševizmom i koji se danas pretvorio u veleizdajnički tiranski režim poremećenog patološkog lažova i prevaranta. Srbija je danas ponovo na prekretnici.

Potpuno je jasno da sumanuti šovinista, ratni huškač, ratni profiter, cenzor satrap, radikalni lajavac, zgubidan i sadista, kasnije konvertit, EU fanatik, veleizdajnik i vođa kriminalne političke bande za pljačkanje države i građana, više nema nikakve političke perspektive, da se njegova cirkuska predstava završava i da njegova podanička i servilna politika služenja krstašima konačno odlazi na smetište istorije. GOTOV JE!

Pitanje je samo načina i vremena kako će da bude smenjen. U ovoj godini mora da završi svoju političku karijeru.To je politički imperativ za opstanak Srbije. Aktuelni protesti na ulicama gradova Srbije moraju da prerastu u opštenarodnu pobunu, koja će se pretvoriti u veliki Generalni protest, kada će stotine hiljada ljudi izaći na ulice svih gradova Srbije, kada će Srbija na jedan dan da stane, da bude potpuno blokirana i da nateramo sadašnju veleizdajničku i kriminalnu vlast da podnesu ostavke.

Da bi se to dogodilo, da bi na ulice izašlo što više nezadovoljnih građana, koji se preko noći oslobađaju dosadašnjeg straha,koji su izgubili poverenje u sve političare, presudno je važno da se sadašnja lažna i korumpirana opozicija protera sa ulica, da se zabrani tim pripadnicima žute kriminalne hobotnice da se kriju iza studenata, navodnih organizatora protesta, te da se odrede jasni ciljevi zbog kojih su građani izašli na ulice. Tih jasnih ciljeva i zahteva danas nema. Kada je jedan od zahteva organizatora protesta da se dobije za opoziciju PET MINUTA u Dnevniku, onda znam da nam se sprema sigurna prevara, da su se Kurta i Murta dogovorili i da je čitava ova predstava na ulicama samo kulisa za održavanje totalitarnog političkog sistema. Značaj istorijskog trenutka za spas države i nacije nam ne dozvoljava da budemo, opet, prevareni.

Prošlost nas je naučila da ne verujemo političkom ološu. Potpisani Ugovor sa narodom Dosmanlija je bilo zamajavanje građana u trenucima dok su se čelnici DOS-a dogovarali sa tajkunima i kriminalcima oko podele plene. Taj film više ne želimo da gledamo. Cilj današnjih uličnih protesta, gospod drugovi, mora da bude rušenje totalitarnog političkog sistema u njegovom temelju,zamena lažne predstavničke, špekulativne demokratije neposrednom ili direktnom demokratijom građana i potpuna lustracija svih političkih skotova koji su bili na vlasti od 1989 do 2019 godine. Nisu nezadovoljni građani izašli na ulice da bi podržali Murtu da smeni sadašnjeg Kurtu sa vlasti, jer ta ista prevara je izvršena političkom rokadom 2012. godine, nego su građani izašli da oteraju i Kurtu i Murtu, da Srbiju oslobode okupacije i da se stvore uslovi za brzi privredni preporod, rast životnog standarda i uspostvljanje institucija sistema, koje ćemo svi u državi morati da poštujemo.Otuda pravi slogan protesta mora da bude – NI KURTA NI MURTA!

Operativno ostvarivanje zadatih političkih ciljeva, rušenja totalitarnog političkog sistema,može da se ostvari legalnim putem, bez krvoprolića i zamene tiranina drugim tiraninom, zamena većeg zla manjim zlom, samo na način da građani ultimativno stave pred Uzurpatora sledeće zahteve :

1. Novi birački spiskovi iz kojih će biti izbrisano preko 800.000 mrtvih duša koje uvek glasaju samo za režimske partije,

2. Novi izborni zakon koji će uvesti novi način glasanja i nova izborna pravila i

3. Sloboda svih medija.

Bez potpunog ispunjavanja ovih postavljenih uslova, nema izlaska na nameštene i izrežirane izbore Uzurpatora.On i njegova kriminalna klika pozivaju ovih dana na izbore i izazivaju lažnu opoziciju. Takvi izbori su prevara.Ako opozicija prihvati izlazak na izbore,uz neka kozmetička šminkanja mrtve predstavničke demokratije, onda je to dokaz da Kurta i Murta rade u dogovoru. Odlučan odgovor građana na ulicama mora da bude -BOJKOT!

Građani moraju da sami preuzmu upravljanje protestima, moraju da odrede iskusne,moralne i ugledne ljudi iz raznih struka iz zemlje i rasejanja, koji će preuzeti upravaljanje uličnim protestima.To moraju da budu ljudi koji nikada nisu bili u politici, kojima građani veruju i koje će građani da podrže javnim glasanjem.Na uličnim protestima moraju da govore svi oni koje građani budu zahtevali da se obrate narodu, tako da će se ulice pretvorti javne tribine za promociju novih političkih ideja. Jasnim i preciznim političkim zahtevima, principijalnim stavovima i sve većim brojem uglednih ljudi, koji učestvuju u protestima,stvoriće se kritična masa dovoljna da preplašenog i mekušastog Uzurpatora primora da podnese ostavku.

Ukoliko bi Uzurpator odlučio, poput fićfirića Makrona, da krene na svoj narod nasiljem, to bi samo ubrzalo njegov siguran pad.Ukoliko bi se, ipak, odlučio da krene da organizuje nameštene izbore i da tako,uz pomoć lažne i potkupljene opozicije, kupuje dragoceno vreme za nastavak kriminalne pljačke države i građana, onda je BOJKOT takvih izbora jedini način da se ospori legitimitet Uzurpatoru.

U nekoliko poslednjih njegovih rastrzanih nastupa očajnika, on je to nesvesno i priznao. Plaši se ulice i bojkota izbora, jer tako gubi legitimitet. Presudno je važno da u ovoj iscrpljujućoj i odlučnoj borbi uspemo da Bojkotom pokažemo Uzurpatoru da više nema legitimitet.Stvaranjem kritične mase na ulicama gradova Srbije, stvorili bi se sigurni uslovi da Bojkot uspe.Teško da bi ,u takvim uzavrelim društvenim prilikama, kada su nezadovoljni građani na ulicama u sve većem broju, Uzurpator mogao da izvede na izbore više od 30% ostrašćenih i ucenjenih građana. Većina građana bi bojkotovala takve izbore.Tako bi Uzurpator izgubio legitimitet.U međuvremenu, dok protesti na ulicama traju i dok se pripremaju i održavaju namešteni izbori, građani na ulicama bi internetom glasali za VLADU NARODNOG SPASA.

Prema predlogu koga sam izneo VNS bi imala predsednika i 9 ministara, pojačanih za Guvernera NBS. U svakom ministarstvu bi bilo 50 najboljih naših stručnjaka iz zemlje i rasejanja, koji bi se birali glasanjem građana i koji bi morali da imaju najmanje 25 godina radnog iskustva u svojim strukama i na upravljačkim poslovima.Za premijera i guvernera bi bilo po 25 kandidata, koji imaju 30 godina u struci i koji imaju svetske reference.Tako bismo dobili 500 stručnih, iskusnih, poštenih i rodoljubivih ljudi koji bi upravljali VNS, odnosno upravljali bi promenama u društvu.To bi bio jedan menadžerski tim koji bi imao zadatak da napravi Program za spas Srbije.Taj tim bi bio povezan internetom i članovi tima bi nesmetano mogli da učestvuju u VNS, bez obzira gde trenutno u svetu žive. Svi članovi menadžerskog tima VNS bi volonterski radili i svakog meseca bi, u ministarstvima, u kojima bi bili u timu, uplaćivali po 100 evra za platu budućeg ministra. Koji neće biti plaćen iz budžeta, nego iz donacija svojih kolega iz tima. Tako bi izabrani ministar imao platu 5.000 evra mesečno, što je sasvim dovoljno za bankrotiranu Srbiju, da izabrani ministar može da obavlja svoj državni posao.

Izbor ministra bi se vršio između 50 menadžera u ministarstvu, tajnim glasnjem, tako da onaj ko dobije najviše glasova bi postajao kapiten tima ili ministar u VNS. Ta VNS bila bi izabrana na šest meseci od dana kada građani na ulicama primoraju Uzurpatora da podnese ostavku i da podnesu ostavku svi predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti.Nakon uspelog Bojkota, VNS bi obavestila svetsku javnost i velike sile da je Uzurpator izgubio legitimitet, da građani traže njegovu ostavku i ostavku čitavog kriminalnog kartela, da je formirana VNS na šest meseci i da VNS ima urađen Program za spas Srbije. Zadatak VNS je da pripremi u roku od šest meseci prve slobodne, demokratske i fer izbore u Srbiji.

Takve izbore nismo imali u Srbiji.VNS uvodi PRIVREMENE MERE u državnu upravu, usaglašene sa Programom za spas Srbije, koje ostaju na snazi šest meseci, sve dok se ne održe slobodni i demokratski izbori. Nakon održnih izbora formira se parlamentarni život u Srbiji na osnovama neposredne demokratije i Narodna Skupština otpočinje sa svojim radom. Kada Narodna Skupština bude izabrala novu Vladu, prestaje sa radom VNS. Istorijski zadatak VNS je da usmeri probuđenu energiju građana na rušenje totalitarnog političkog sistema, na sprečavanje dogovora Kurte i Murte, na sprečavanje svih političkih zloupotreba i novih prevara,na pripremu društva za donošenje Zakona o lustraciji, Zakona o poreklu kapitala i Zakona o konfiskaciji imovine stečene političkim i drugim privilegijama u periodu 1989-2019 godina, na uspostavljanju direktne demokratije, na izradi seta novih, liberalnih zakona, na uspostavljanju potrebnih uslova za ekonomski preporod Srbije i za stvaranja nove politike u Srbiji koja se neće bazirati na političkim manipulacijama i špekulacijama političkih parazita, nego koja će osmišljavati viziju razvoja Srbije do kraja ovog veka.

Istovremeno, to znači da se otvaraju vrata za učešće novih ljudi u politici, koji neće da potiču iz sektaških partijskih struktura, koji neće nositi mentalitet lešinara, probisveta i lenjivaca, kojima politika neće biti unosan biznis i koji će lične interese da podrede interesima ugrožene zajednice.Nema nam spasa ako se ne primeni ovaj scenario kako da izvedemo političke promene, bez izbijanja građanskog rata i prolivanja krvi nevinih ljudi.Istorijska prilika nam se ukazala da ispravimo sve dosadašnje načinjene političke greške i da napravimo iskorak u novo doba direktne demokratije.

Pisao sam deceniju unazad na ovom mestu o vremenu koje nam dolazi. Sada je to vreme došlo. Da li ste čitali zahteve francuskih Žutih prsluka? E, to su, gospodo drugovi, ozbiljni zahtevi građana u protestu. Rat na ulicama Francuske najbolje govori koliko su ti zahtevi opravdani. Građani neće da propuste priliku koja im se pružila da svrgnu teške okove neoliberalnog kapitalizma u bankrotu. Građani Evrope traže direktnu demokratiju. Građani hoće da oni upravljaju društvom.Neće više posrednike političare.

Rušenje totalitarnog političkog sistema je imperativ našeg doba.Nama danas politički paraziti više nisu potrebni. U elektronskom dobu i početku doba veštačke inteligencije plaćeni političari su tehnološki višak, koga moramo da bacimo na smetište istorije.Nalazimo se pred velikom tehničko-tehnološkom revolucijom, koja će potpuno izmeniti sliku današnjeg sveta. Nalazimo se pred potpunim svetskim finansijskim slomom.

Drugi talas krize će da izduva sve naduvane finansijske balone i većinu građana sveta će baciti u nezaposlenost, siromaštvo i bedu.Svet će početi da prolazi kroz ono što smo mi, Srbi, prošli poslednje tri decenije. Ko drugome jamu kopa, sam u nju pada.Socijalni cunami preti da dovede do velike revolucije pobunjenih, prezaduženih robova neoliberalnog korporativnog boljševizma. Savremeni čovek je izgubio dušu u potrošačkoj civilizaciji koja razmišlja debelim crevom i nabreklim genitalijama. Zaglupljivanje naroda prestaje kada taj narod nema posao, ne zna šta deci da spremi za ručak, nema lekove i nema nikakvu nadu da će u budućnosti živeti bolje. Srbi su prošli, poslednjih tri decenije, sve što sada čeka evropskog čoveka u iznenadnom sučeljavanju sa istinom.

Građani u Srbiju su ustali protiv tiranije jednog pohlepnog, sebičnog, pomahnitalog i prevrtljivog psihopate. Probudila se nova energija. Pre nekoliko nedelja niko nije verovao da se to može da dogodi. Veleizdajnički režim je potcenio inteligenciju i strpljenje građana. Sada je važno da lažna opozicija ne obesmisli ove proteste.

Nalazimo se na istorijskoj raskrsnici. Nemamo prava da pogrešimo. Postoji rešenje. Postoje i ljudi, koji znaju, mogu i hoće. Potrebno je da na čelo države dođu ljudi koji vole Srbiju. Izneo sam svoje predloge šta moramo da radimo.Ako ovo nije rešenje, koje je rešenje bolje? Nije važno ko će da ostvari ciljeve koje postavimo. Važno je da te ciljeve dosegnemo.