Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Prinos

Prinos

1141
0

Da li znate da je u Srbiji ove godine ostalo neobraðeno rekordnih 300.000ha zemljišta? Kažem rekordnih zato što je èitava decenija za nama protekla sa proseèno 129.000ha neobraðenih oranica, što je više nego za period 1955 – 85, kada je proseèno 115.000ha poljoprivrednog zemljišta ostalo neiskorišæeno. Kad ovo znamo, možemo da zakljuèimo da socijalistièki privredni sistem, zasnovan na društvnoj svojini i centralnom planu, uprkos raznovrsnim politièkim pritiscima birokratizovane države, nikada nije uspeo da primora seljake da obraðuje zemlju. Ni pokušaj administracije da seljaka unapredi u individualnog poljoprivrednog proizvoðaèa kako bi mu poreklo i tradiciju izbrisali, na svu sreæu, nisu uspeli.

Jednostavno, seljak nije hteo da radi bez raèuna. Administracija se veèito plašila da se u društvu ponovo ne pojave kulaci i zato je donela zakon o poljoprivrednom maksimumu. Blagostanje je trajalo sve dok je Veliki Manipulator vešto uspevao koristeæi ravnotežu blokova, da uvuèe strane kreditore u zemlju. Ali lagodan život na tuðim kreditima imao je svoj rok trajanja. Raskalašni graðani, koji su preko noæi napustili sela i došli u gradove oèekujuæi blagostanje, našli su se u velikoj nevolji kada su krediti došli na naplatu. I tako je, negde pre a negde kasnije, propao socijalistièki sistem upravljanja državom. Nažalost, kod nas tek 05. oktobra ove godine. Socijalistièki privredni sistem nije propao zbog omamljujuæe ideologije, veæ zbog loše ekonomske raèunice. Naime, više nije mogao da opstane monopolisani sistem u kome je Veliki Igraè u nameštenoj tržišnoj utacmici sve dobijao, dok su svi drugi gubili. Seljak najviše.

Pogledajmo kako izgleda raèunica našeg seljaka u ovoj godini. Ako uzmemo sva njegova ulaganja na 1ha zasejane pšenice: 300kg Kan ðubriva, 300kg tripetnestice, 350kg semena, oranje, kombajniranje, gorivo i zaštitni preparati, dobiæemo da je morao da uloži , bez rada, sopstveni kapital u iznosu od 750 DEM. Kada je administracija odredila da otkupna cena pšenice bude 4din/kg, onda je on za 3t pšenice, koliko je ove godine iznosio proseèan prinos, dobio 12.000 din. Da je odmah predao pšenicu državi i dobio novce, što se nije desilo, i da je od tih para kupio marke na tržištu po 23 din, jer mu nije bio dostupan kurs od 6 dinara, imao bi 510 DEM. Na svakom obraðenom hektaru seljak bi imao gubitak od 240 DEM. Naravno, ukoliko je zemlja njegovo vlasništvo. A ako mora da plati i zakup, onda se gubitak poveæava za novih 200-300 DEM/ha.

Koji je robni proizvoðaè u svetu spreman da otpoène proizvodnju u kojoj æe mu siguran gubitak biti preko 30% uloženog kapitala? O uloženom radu je suvišno govoriti. Eto veljanog objašnjenja zašto naš seljak sve ove socijalistièke godine neæe da prozvodi više nego što je potrebno njemu i njegovoj porodici koju izdržava u gradu i tako smanjuje svu socijalnu napetost u društvu.

A šta je sve država izgubila? Približno æemo doæi do minimalnih gubitaka posmatrajuæi samo prinose kukuruza i pšenice. Naši insituti prave semena pšenica i kukuruza koja donose najvše prinose u svetu. Ta semena kupuju druge države i dobijaju prinose, u mnogo gorim klimatskim uslovima od naših, za pšencu 7,8 t/ha (Engleska) i za kukuruz 9,58 t/ha (Grèka). Naši prinosi ove godine iznose za pšenicu 3,0t/ha, a za kukuruz 4,1t/ha. Ne treba biti neki veliki matematièar da se izraèuna, na bazi berzanske cene kukuruza i pšenice, te na ukljuèenih 300.000ha neobraðenog zemljišta, da smo, zbog sopstvene gluposti, izgubili potencijalni prihode od 2,104 milijarde DEM. Ponavljam, raèunica je raðena na bazi kukuruza i pšenice, ali bi gubici bili mnogo veæi kada bi se struktura proizvodnje ne neobraðenom zemljištu promenila. Recimo, da na 300.000ha, uz primenu svih agrotehnièkih mera i uz dobro navodnjavanje, uzgaja samo paprika i paradajz, èist profit godišnji, bez zarade preraðivaèke industrije, bio bi 6 milijardi DEM.

Danas, kada zavisimo od milosti evropske administracije, kada prosjaèimo za 200 mil. eura kako bi prezimeli, gore navedene cifre deluju nestvarno. Ali, nažalost, raèunica je takva. Isto tako se može izraèunati da je za proteklih pet decenija Srbija pogrešnom ekomomskom politikom u poljoprivedi izgubila preko 50 milijardi $.

Hoæe li nova vlast prekinuti dalje upropašæavanje osiromašenog seljaka? Hoæe li se, napokon, prava revolucija preneti sa ulice na njivu?

Oèekivanja su velika. Politièari mnogo obeæavaju. Seljak je oprezan i nepoverljiv. Samo ih posmatra.

Bageri ne mogu da oru!

Beograd, 05. novembar 2000.