Početna Sadržaj Reagovanja PREKRETNICA

PREKRETNICA

1119
0

PREKRATNICA

Branko Dragaš, 12.04.2014

Tokom XX veka donosili smo katastrofalne državne odluke u teškim istorijskim trenucima. Mislim na prelomne trenutke 1914, 1941, 1989 i 2000 godine. Sve odluke su , nažalost, bile pogrešne. O onim odlukama iz 1914 i 1941, koje su nas koštale gubitka skoro četri  miliona ljudi, sam sve napisao. To su strašni gubici za malobrojnu naciju.

Pokušavao sam  da u dva navrata 1989 i 2000 godine da pomognem državnom vrhu Srbije da donese valjane istorijske odluke, ali nisam uspeo u tome, jer je politički vrh Srbije bio istorijski nepismen, samozaljubljen u svoju vlast i nisu hteli da čuju dobronamerne predloge. To nas je koštalo gubitka teritorija gde vekovima žive Srbi, raseljavanja, gubitka teritorija Srbije i potpunog ekonomskog i moralnog sloma Srbije.

Podsećam vas, godine 1989  sam predlagao, pisao i govorio, da se rušenjem berlinskog zida menja geostrateška pozicija Srbije u svetu, da mi, Srbi, treba prvi da odbacimo komunizam, uvedemo parlamentarnu demokratiju, slobodno tržište, prvi  izađemo iz propalog projekta Jugoslavije, raspustimo JNA i stvorimo Srpsku Armiju –SA, da vratimo Beogradsku berzu, da uvedemo, ako to narod na referendumu izglasa, i parlamentarnu monarhiju, koja meni, republikancu po opredeljenju, nije smetala, ako je imala svoj istorijsku opravdanost i državotvornu strategiju za brži razvoj Srbije.

Ništa se od ovoga nije primenilo. Slobodan Milošević ništa nije razumeo.

Godine 2000 sam ubeđivao Zorana Đinđića da ne prihvata neoliberalni koncept razvoja društva,  da ne srljamo u EU, da ne sluša preporuke mrmota iz MMF-a, da ne dozvoli ulazak multinacionalnih kompanija u Srbiju, da stranim bankama otvori samo 20% finansijskog tržišta, da napravi narodno akcionarstvo, umesto banditske pljačke u privatizaciji, da gradimo društvo narodnog kapitalizma, da ostavrimo osnovnu socijalnu sigurnost za sve građane koji žive u Srbiji, da stvorimo uslove za povratak naših ljudi iz rasejanja, da te naše najbolje ljude uključimo u privredni i društveni razvoj Srbije, da obrazujemo naciju za elektronsko doba, da kompjuterizujemo čitavu državu, da uvedemo direktnu demokratiju, da obesmislimo zvanje profesionalni političar, da ozdravimo naciju, da iskorenimo siromaštvo, prosjačenje i beskućništvo, da modernizujemo Srbiju, da se po zakonu pohapse tajkuni i konfiskuje im se sva imovina, da se ojačaju penzioni, socijalni i fondovi za nezaposlene i da stvorimo liberalno društvo u kome će se poštovati srpski nacionalni identitet i različitost svih građana Srbije.

Ništa od ovoga se nije primenilo. Zoran Đinđić je tako proćardao svoju istorijsku priliku..

Godine 2014 nalazimo se na novoj prekretnici. Samo slepci ne vide da se iz dana u dan menja geostrateška slika sveta i da Putin zaokružuje Rusku Imperiju kao protivtežu raspadu EU i SAD. Samo politički slepac ne vidi da je zapadna parlamentarna demokratija  u raspadu, jer je obesmislila samu demokratiju, da su se slobodna tržišta pretvorila u monopol Familije, samo 147 kompanija  kontroliše privredu planete, i da takav oblik društvenog uređenja više nije održiv, zbog čega građani u tim državama ustaju u odbranu oduzetih sloboda i uništenih  građanskih vrednosti. Ovakva korporativna demokratija je bankrotirala i potreban je novi model društvenog dogovora.

Ukrajina je prelomna tačka. O tome sam, takođe, pisao. Opominjao sam šta može da se desi, jer odlično znam prilike u Ukrajini. Prošao sam čitavu Ukrajinu nekoliko puta i znam kakve su razlike između Ljvova i Harkova.

Pisao sam mnogo i o Putinu. On nije nikakva enigma. Putin strpljivo povlači državničke poteze. Uprkos mojoj oštroj kritici njegovih ekonomskih mera, koje su potpuno pogrešne, njegova državnička mudrost i strategija u nastupu prema Zapadu je promišljeno zaokruživanje ruskih državnih interesa. Kada su u pitanju državni interesi, tu nema nikakve sentimentalnosti. Zato Putin mora da brani Rusiju na Dnjepru, da je ne bi morao da brani pred Moskvom. To Milošević nije razumeo.

Istorijski gledano, Rusi su dva puta zbog velikih grešaka njihovih vođa, cara i hazjajina, morali da se ukopavaju pred Moskvom, čekajući da ih spasi hladna  ruska zima, pa su se ta istorijska iskustva duboko urezala u pamćenje nacije, tako da moderni vođa, danas Putin, ne sme sebi više da dozvoli taj luksuz da treći put napravi istu grešku. Ne sme da napravi grešku! Razumete?! Ne radi se o nikakvom njegovom hiru, kako to danas prikazuju zapadne korumpirane birokrate, tipa Karla Bilta, koji se pravi lud i neće da prizna političku realnost da je Rusija postala Imperija i da ne dozvoljava više nikome da se kocka sa životima njenog  naroda.

Putin tu nema izbora. Sukob civizacija se odvija na terenu. Ukrajina je prekretnica.

Ukoliko nova vlast u Kijevu, dovedena pučom na mafijaški način, potpomognuta Briselom i Vašingtonom, bude insistirala na tome da se pobunjeni deo Istočne Ukrajine pokori  silom, onda je to vrlo opasna i pogrešna politička odluka. Taj problem se ne može rešiti silom. Ne mogu oni istočni deo Ukrajine, gde živi rusko stanovništvo,  da drže pod komandom  i okupacijom nacista iz Ljvova, koji streme bankrotiranoj EU i zlikovačkom NATO savezu. To jednostavno nije moguće.

Ukoliko dođe do primene sile, stanovništvo će odgovoriti silom. To je sasvim sigurno. NATO je dobio saglasnost svih  svojih članica da rasporedi vojsku na granicama prema Ukrajini. NATO može da uđe i da interveniše u Ukrajini, ali i ne mora. To je stvar političke procene. Hoće li da se kocka sudbinama ljudi ili neće. Putin  nema takvu mogućnost izbora. Kada ratoborni Kijev krene silom na rusko stanovništvo na istoku zemlje, Putin je stavljen pred svršen čin. Mora da interveniše i zaštiti svoj narod. Ako su Englezi intervenisali za napuštene ovčarske kolibe na Foklandima, onda je logično da Putin zaštiti svoj narod u državi koja je nastala voljom Rusije.

Ulazimo u opsasnu zonu ratnih igara.
Da li če biti rata?
Rat se može izbeći.
Od koga to  zavisi?
To zavisi od Vašingtona.

Tačnije, zavisi od Familije koja upravlja svetom. Imperija u rastrojstvu se urušava. Nema više ni ekonomsku, niti vojnu moć. Način kako je policijskim sredstvima upravljala planetom više niše ne može da opstane. To vreme je prošlo. Rađa se novi svet. Šamar u Siriji je bio samo opomena. Nokaut mora da doživi u Ukrajini. To je jedini način da se zaustavi NATO armada.

Nema više cinculiranja i prenemaganja.
Karte su jasno postavljene na stolu.
Svako mora da se izjašnjava.
Ili si za dalju okupaciju i hegemoniju NATO zlikovaca ili si za odbranu suverenosti i različitosti svake države i nacije. Rusija danas brani slobodu čovečanstva od povampirenog neonacizma.

Da li to danas shvataju političari u Srbiji?
Ne shvataju.
Opijeni neoliberalnom ideologijom, vuku potpuno pogrešne poteze.
Glasanje poslanika DS i URS u parlamentu Saveta Evrope da se Rusija izbaci sa zasedanja je katastrofalna odluka vlasti. To pokazuje da je država u rasulu i da svako vodi svoju ličnu politiku.

Šta je strategija Vučića?
On nema nikakvu strategiju.
Njegova strategija je da nastavi evroatlantske inegracije i da se približi ulasku u NATO pakt, ali da bude dobar i sa Rusijom. To je nemoguća misija. Pogrešna strategija. Takva šizofrena politička pozicija nije moguća. To će dovesti do potpunog sloma politike u Srbiji.

Vučić igra na kartu da je moguće biti radikalni šovinista na liniji Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica i da zatupa istovremeno propalu edeologiju EU. Ne shvata da je on samo potrčko Brisela i Vašingtona, koji mora da odradi zadate obaveze ili će biti surovo odbačen iz političkog života. Tako su se krstaši obračunali sa Miloševićem i Đinđićem. Iskoristili su ih , kada im je trebalo, da bi ih onda pustili niz  vodu. Đinđić je nekoliko meseci pred streljanje shvatio ono što sam mu pričao na početku njegovog manadata. Ubeđivao sm ga da mu krstaši neće ništa dati, da će ga iskoristiti, izblamirati i ostaviti na cedilu. Tako se i desilo.

Isto se sprema za svakog srpskog političara koji igra na tu briselsku kartu. Vučić će to vrlo brzo osetiti na svojim leđima. Tapšanje po ramenu će se pretvoriti u zavrtanje ušiju i stezanje kragne. Ali, to je njegov problem. Sam je izabrao taj put i treba ga pustiti da se surva na tom pogrešnom putu.

Mene zanima samo Srbija i građani Srbije.
Šta mi da radimo?

Najvažnije da ostanemo mirni i da ne nasedamo na političke podele oko opredeljenja da li smo za EU ili za Rusiju. To kobno pitanje može nas iznova podeliti i dovesti do građanskog rata u Srbiji. Zato pišem ove tekstove. Pišem i opominjem. Ne nasedajte na političke manipulacije režima. To je opasna igra.

Potrebna nam je politička pamet. Mudrost. Moramo da gledamo naše državne i nacionalne interese. Politička odluka se sama nameće. Šta smo dobili od EU ? Bombe sa osiromašenim uranijumom. Ucene. Pretnje. Otimanje teritorije. Sankcije. Pritiske. Rasparčavanje Srbije. Uništavanje naše ekonomije. Žurimo da se ukrcamo na EU Titanik.

To je pogrešan put.
Kompanije iz EU beže na Istok. Tamo ima posla.Tamo ima para. Tamo ima života.

Srbija mora pametno da prelomi.
Neutralnost je Koštuničina glupost. Kada budu nacisti ubijali Ruse po Harkovu i drugim gradovima na istoku Ukrajine, nema više neutralnosti.  Morate jasno da se opredelite. Kada dođe do sukoba, moramo da podržimo pravo svakog naroda na opredeljenje.Nema više politike dvostrukog standarda.  Kod vas može, kod nas ne može.Nema više politike ucena i pritisaka. Nema više  EU siledžija koji uteruju red u primitivna balkanska plemena. To vreme je za nama. Nastaje novo političko doba.

Srbija nema izbora.
Srbija mora sa se zaustavi u pogubnom kretanju ka EU.
Srbija mora da se okrene Istoku.
Srbija mora da podrži Rusiju.

To ne znači da mi treba da postanemo ruska gubernija i da zaratimo sa EU. To znači da treba da gledamo svoje interese, ali da otvoreno i gospodski EU žandarima kažemo da nam više nije potrebna njihov nadzor. Skidamo EU lisice sa ruku. Skidamo EU jaram sa vrata. Oslobađamo se briselskih okova.

Dovoljno je samo da dobijemo nove srpske političare koji to mogu da kažu EU. To su ljudi koji su evropejci i kosmopoliti. Koji vole Evropu i hoće Evropi da pomognu. Hoće Evropu da spase od EU. Hoće Evropljane da spase od briselskih neonacista.

Sada je pravi trenutak za novu srpsku politiku.
Evropljani se podižu. Evropa se budi. Venecija hoće da se odvoji od Rima. Škotska od Velike Britanije. Svi Evropljani hoće da pobegnu iz birokratskog zagrljaja satrapa iz Brisela.  Završeno je doba  EU jednoumlja. Srbija treba sada da napravi zaokret. Srbija treba sada da podrži sve evropske pokrete koji traže otcepljenje Evropljana od EU. To su naši prirodni saveznici. Mi njima  trebamo, oni nama trebaju.

Grupa nemačkih intelektualaca je javno podržala Putina. Priznali su da je on primoran da radi to što radi. Nema izbora. To je njegov odgovor na siledžijsku politiku EU i na agresiju NATO.

Srbija nema vremena za čekanje.
Moramo da idemo u susret događajima.
Vućić je zabio glavu u partijske koalicione dogovore. Ne vidi šta se iza brda valja.
Moja moralna odgovornost je da pišem i obrazujem narod. Moja obaveza je da iznesem rešenja, koja treba da budu u interesu Srbije i svih njenih građana.

Probude se Srbi!
Probudite se građani Srbije!

Opasna su vremena.
Može da bukne veliki rat.
Mnogo se pogani skupilo u narodima sveta.Mnogo loše energije. Mnogo siromaštva. Sve moralne vrednosti propadaju. Svet tone u beznađe. Ne znamo kuda će svet krenuti. Sve opcije su moguće.

Srbija mora da ima svoju strategiju.
Ponudio sa tu novu strategiju.
Srbija mora da promeni svoju politiku.
Širite ovu ideju dalje.
Šaljite ovaj tekst prijateljima.
Moramo obrazovati građani.
To je jedini način da ne upadnemo u novu nevolju.

Beograd, 12, 04. 2014