Početna Sadržaj Osvetljenja Povelja slobode koju niko ne sme da ospori

Povelja slobode koju niko ne sme da ospori

928
0

Svakome dozvoljavamo da prihvati Povelju slobode,
Nikome ne dozvoljavamo da je ospori.
POVELJA SLOBODE Liberalno Demokratske Partije

Kao deo svoje stranačke i antireferendumske kampanje Liberalno Demokratska Partija upriličila je na Trgu Republike, na sam dan izjašnjavanja o novom ustavu, potpisivanje Povelje Slobode. Ova izrazito politička akcija imala je za cilj da pokaže da novi ustav predstavlja negaciju principa slobode a da je ova od strane Liberalno Demokrtaske Partije oktroisana Povelja Slobode samo i suštastveno oličenje izvorno i apsolutno shvaćene slobode kao osnovnog principa našeg političkog i društvenog života. Ova Povelja Slobode po rečima Čedomira Jovanovića, inače njenog glavnog garanta, predstavlja osnovu za buduće njihovo partijsko delovanje . Ona je i formulisana kao odgovor onim političkim strankama koje su okupljene oko ideje vladanja umesto oko ideje menjanja Srbije. Naši političari se inače sete građana i odricanja od vladanja samo kada su u opziciji, tada jedino spominju građane i njihove stvarne probleme. Ta vrsta demagogije inače je i svojstvena našoj tzv. političkoj eliti.

Liberalno Demokratska Partija se ovom Poveljom Slobode deklariše kao stranka kojoj je osnovni cilj promena i modernizacija Srbije i ne želi da bude deo politike shvačene kao puka vladavina i borba za položaje u vladajućoj nomenklaturi. Ovaj svakako plemeniti i pomalo utopijski cilj Čedomir Jovanović je imao prilike da sprovodi i oproba kao visoki državni i politički funkcioner, ali tada se nije libio da sa punim uverenjem i vlastodržačkom strašču učestvuje u sprovođenju vlasti Demokratske Opozicije Srbije, tada je jasno pokazao kako izgleda ta toliko spominjana moderna vladavina u Srbiji.

Ova Povelja Slobode koju nam tako velikodušno i slobodarski daruje Liberalno Demokratska Partija polazi od tvrdnje da nam je danas država najveći protivnik,institucije najveća pretnja našim interesima , a društvo nemoćno pred nasiljem kojem smo izloženi. O kojoj to državi govori ova Povelja, jer da je država stvarno naš najveći protivnik ne bi ni bilo moguće da se na Trgu Republike organizuje potpisivanje ove Povelje. Predstavnici ove stranke su inače skloni da se u svojim javnim nastupima služe preterivanjima,neodmerenostima i lako obećanom brzinom. Ali reči u jednoj izrazito političkoj deklaraciji koja ima pre svega pretenzije da bude stranački politički manifest, da je društvo danas nemoćno pred pritiscima i nasiljem daleko je od realnog i objektivnog sagledavanja naše društvene stvarnosti. I u ovoj Povelji Slobode demonstriran je još jednom onaj duh političke isključivosti i stranačke zagriženosti i sektaštva koji inače i odlikuju ovu političku organizaciju. U tekstu ove Povelje se kaže“zbog odgovornosti pred narodima koji su uništavani u naše ime, zbog odgovornosti pred životom u Srbiji odbacujemo svaku politiku koja svojim ciljevima ne dopušta da se ostvare naši“ . U Povelji ne postoji odgovornost iznad svega pred narodom koji živi u Srbiji već se ta odgovornost vezuje za odgovornost pred narodima koji su uništavani u naše ime. A šta je sa stotinama hiljada pripadnika srpskog naroda koji su raseljeni i stradali tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije, za njih očigledno nema mesta u ovoj Povelji, oni se ne uklapaju u projekat modernizacije koji pretpostavlja denacifikaciju i dekontaminaciju srpskog naroda.

U katalogu sloboda predstavljenih u ovoj Povelji Slobode nalaze se odredbe koje su više izraz pseudo liberalnog i apsolutnog shvatanja slobode, nego što se radi o ozbiljnom pristupu osnovnim ljudskim pravima. Reći da smo slobodni da živimo kako želimo,slobodni da volimo koga želimo,slobodni da budemo najbolji,da smo slobodni pred državom,slobodni za svaku istinu,slobodni da verujemo u svakog boga i da živimo bez granica više liči na srednjoškolsku vežbu iz građanskog vaspitanja nego na ozbiljan politički tekst i program jedne vladanju nesklone političke stranke. Pisci ovog teksta nisu zato propustili da nam daruju još jednu veliku slobodu, oslobodili su nas obaveze pred svakom tradicijom a obavezali se u isto vreme da ponude modernu viziju. Kako je moguće stvoriti modernu viziju našeg ili bilo kog društva bez oslanjanja na najviše domete u tradiciji jednog naroda. Da li se bilo kakva vizija morenizacije može stvarati bez ikakvog uporišta u istoriji,mentalitetu,političkom iskustvu jednog naroda i društva. Ne postoji ni jedan veliki slobodarski akt u političkoj istoriji koji nije u sebi sadržao i oslonac na tradiciju shvaćenu kao temelj svakog društva koje teži da ostvaruje modernu viziju razvoja.

Tvorci ove Povelje Slobode su zaista u jednom velikodušni i širokogrudi. Oni dozvoljavaju svakome da prihvati ovu Povelju ali nikome ne dozvoljavaju da je ospori. Oni građanima na koje se toliko pozivaju samo dozvoljavaju da potpišu ovu deklaraciju i tu se završava njihovo učešće. Kako je moguće da jedan tekst bude označen kao Povelja Slobode a da pri tome ne može njen sadržaj i smisao biti doveden u pitanje i podvrgnut sudu javnosti. Tako uostalom predstavnici Liberelno Demokratske Partije shvataju demokratiju i slobodu, kao jedinstvenu i neporecivu priliku da nam otkriju istinu koju jedino oni poseduju i mogu da tumače. Tako oni shvataju i modernu viziju Srbije u u kojoj niko neće moći da kritički misli, samo će moći da pokorno prihvata njihove slobodarske i modernizatorske istine. Nepostojanje javne rasprave o tekstu novog ustava bila je glavna primedba Liberalno Demokratske Partije na postupak donošenja ustava , ali nisam primetio da je o tekstu Povelje Slobode vođena rasprava, građanke i građani imali su samo mogućnost da potpisuju ovu darovanu političku deklaraciju. Sloboda je suviše vredan i dragocen ljudski ideal i vrednost da bi mogla biti izvikana i proglašena na trgu , to ne mogu čak ni jurišnici iz Liberalno Demokratske Stranke da ostvare, ma koliko se trudili da sebe predstave kao jedine zagovornike i branitelje demokrataski i liberalnih ideala u Srbiji. Tekst ove Povelje i način kako su je oktroisali samo svedoče koliko su oni daleko i od demokratije i od slobode.

31. Oktobar 2006 godine