Početna Sadržaj Tekstovi i kolumne Politièka konvertibilnost

Politièka konvertibilnost

763
0

Konaèno smo doèekali i taj dan. Graðani Srbije mogu da odahnu. Stigla je definitivno Velika Nedelja za našu ekonomiju. Guverner Narodne banke je pobedonosno objavio konvertibilnost dinara. »Ni najveæi zlobnici«, kako piše Guverner u tekstu »Velika nedelje«, »Vreme 16.maj 2002. god., »ne mogu osporiti jednu sasvim proverljivu èinjenicu – naš dinar danas stvarno vredi – i u zemlji i u svetu«. A ko su najveæi zlobnici? To su »ljudi bez vizije« koji kritikuju Guvernera jer »navodno daje nerealna obeæanja i podgreva velika oèekivanja«. A na samom poèetku teksta Guverner nas pobedonosno pita: »Da li se seæate kada ste poslednji put mogli precizno da planirate šta æete raditi u vašem životu u sledeæih šest meseci ili godinu dana? A u naredne tri godine?« Nešto niže tvrdi »u ovoj zemlji se ponovo može razmišljati na duže staze« i »s našim novcem od sada æemo moæi bez stida da putujemo u svet«. Na kraju ovih politièkih parola Guverner zakljuèuje »ja sam postao potpuno siguran da naš reformski tim ide nezadrživo pravim putem ka konaènom cilju – biæemo zemlja koja je u najkraæem roku i na najuspešniji naèin završila proces tranzicije u Centralnoj i Istoènoj Evropi«. Da li je sve to baš tako?

Poðimo redom. Prema najnovijim istraživanjima razlièitih agencija preko 70 odsto graðana Srbije trenutnu finansijsku situaciju ocenjuju kao potpuno ili prilièno nezadovoljavajuæu. Dakle, svi ovi graðani, koji žive na svega 1-2 $ dnevno, su zlobnici jer nemaju vizije i ne podržavaju reformski tim Guvernera koji daje nerealna obeæanja i podgreva velika oèekivanja. Zlobnici su i onih 800.000 graðana na biroima za zapošljavanje, kao i 500.000 radnika u društvenim preduzeæima koji æe »u najkraæem roku i na najuspešniji naèin« ostati bez posla. Zlobnici su i svi privrednici koji pokušavaju da izvezu robu i naprave profit u uslovima kada su troškovi proizvodnje poveæani preko 100 odsto, dok su cene na stranim tržištima, zbog recesije, prilièno u padu. Naravno, uvozni lobi podržava nerealni devizni kurs jer stvaraju velike zarade, dok je u isto vreme država za prošlu godinu napravila deficit od 2,93 milijardi $. Napominjem da je ovaj trgovinski deficit za 47,5 odsto veæi nego u vreme sankcija i vladavine despotskog režima. Kako je to moguæe?

Nažalost, ni pokazatelji na poèetku ove godine nisu dobri. U prvom kvartalu deficit je iznosio 754,6 mil $, otpušteno je 78.943 radnika, a industrijska proizvodnja je bila 2,6 odsto manja nego prošle godine kada su reformatori veæ bili na vlasti. Ono što posebno brine su podaci da su zakljuèno sa aprilom javni prihodi bili 53,6 milijardi dinara, a rashodi 65,2 milijarde, što znaèi da je napravljen deficit u budžetu za 11,6 milijardi dinara, približno 200 miliona ?. Ko æe da pokrije te deficite? Ukupni gubici srpske privrede u prvom kvartalu ove godine dostigli su 103 milijardi dinara, a 25.123 preduzeæa u kojima radi oko 600.000 ljudi nalaze se u steèaju. Pored toga uèestalo su nelikvidna još 20.000 preduzeæa sa još tolikim brojem zaposlenih. Ono što je opasno i što samohvalisavi Guverner i njegovi reformatori ne vide to je da industrijska proizvodnja pada, produktivnost pada, gubici se nagomilavaju, sve veæi broj firmi je u steèaju, deficit države se poveæava, ali zato raste javna potrošnja.

Kako to objasniti? Ne morate da završite postdiplomske na Harvardu, niti treba da budete asistent na Ekonomskom fakultetu pa da shvatite da je taj put izbavljenja naše privrede pogrešan. Svaki domaæin koji živi od svog rada i koji mora da štedi da bi preživeo, a takvih je preko 80 odsto, zna da nema boljeg života bez velikog napora i bez odricanja. To znanje se ne uèi na fakultetu, veæ u porodici i životu. Ni preskupe marketinške kampanje ne mogu ubediti one koji žive na egzistencijalnom minimumu u grandiozne »uspehe« Guvernera i njegovih reformatora. Stvaran život demantuje naše nadobudne i arogantne reformatore. Pošto nemaju nikakvih iskustava iz privrednog života, niti žele da èuju savete struènijih od sebe, onda oni prave iste greške koju su, nažalost, napravili Ante Markoviæ i Dragoslav Avramoviæ.

Šta je devizni kurs? To je odnos snaga privreda. Kako može privreda koja ima tako katastrofalne rezultate da uvede konvertibilnost domaæe valute kad je, recimo, Nemaèka imala prošle godine, uprkos recesiji, suficit u trgovini sa svetom preko 110 milijardi ?? Kako da se merimo sa privredama koje imaju: Maðarska 3,5 veæu produktivnost od nas, Poljska 4 puta veæu, Grèka 5 puta, Nemaèka 8 puta, a SAD 10 puta veæu produktivnost? Ko može u takvim uslovima da proglasi konvertibilnost? Samo onaj koji ne poznaje privredu i finansijska tržišta i koji ima velike politièke pretenzije. Njegovi nalogodavci, birokrate iz MMF-a, mada dobro poznaju katastrofalno stanje naše privrede, namerno daju saglasnost za konvertibilnost. Zašto? Pa, oni sprovode svoju neoliberalnu teoriju koja je upropastila mnoge zemlje.

Najdrastièniji primer je danas u Argentini. Birokrate iz MMF-a neæe da priznaju da je neoliberalna teorija promašaj i da ona ne može pomoæi zemljama u tranziciji. Njihove greške æe graðani skupo platiti i otuda potreba za ovakvom èlankom. Dužnost mi je da opominjem srpsku javnost šta nas èeka. Kada protesti i nemiri budu na vrhuncu, kao danas u Argentini, naši reformatori æe veæ sedeti u multinacionalnim kompanijama i prezrivo æe govoriti o narodu iz koga su potekli. Nesreæu je potrebno pre vremena zaustaviti. Zbog toga moram otvoreno da progovorim o toliko hvaljenoj konvertibilnosti. Prezadovoljan bi bio da imamo pravu konvertibilnost, jer bi to bio siguran dokaz da srpska privreda kreæe pravim putem i da njeni graðani žive sve bolje. Ovakva konvertibilnost je isforsirana i politièki je èin.

Zašto? Guverner naše banke, nažalost, nije izabran izmeðu najiskusnijih finansijskih struènjaka iz zemlje i rasejanja, veæ je politièkim nagodbama došao na tu funciju. Kao politièka liènost ima nove politièke ambicije, a kako su rezultati posle godinu i po dana njihove vladavine poražavajuæi, kako se pripremaju izbori na svim nivoima, otpoèela je predizborna kampanja u kojoj konvertibilnost treba da bude vrhunski dokaz uspešnosti nove vlasti. Naravno, mnogo je lakše voditi politièku kampanju sa državne funkcije. Otuda samohvale kako su devizne rezerve dostigle 1,7 mld $, dok je u poslovnim bankama još 900 mil $. Ali, Guverner ne govori otkud potièu te devize? Da li je privreda napunila kasu Centralne banke? Nije. Izvoz nikad nije bio manji. Devizne rezerve su nastale jednim delom od pristiglih donacija, a, drugim delom, èitava mreža od 744 menjaènice otkupljivala je devize od sve siromašnijih graðana. Pošto je na delu nametnuta šok-terapija u kojoj se sprovodi divlja liberalizacija cena, graðani su prinuðeni, u uslovima pada proizvodnje, gubitka posla i smanjenjem svih prihoda, da prodaju devize ispod realne cene. Namerno se drži kurs nisko kako bi se za što manje dinara otkupilo što više deviza. Ova špekulacija nove vlasti nije u interesu graðana i privrede. Vrši se novo otimanje deviza.

Videli smo da samo uvozni lobi ostvaruje ekstermne zarade. Kada na novim izborima budu smenjeni reformatori, hoæe li se zakon o ekstraprofitu odnosti i na njih? Hoæe li odgovarati oni koji su vodili takvu nakaradnu monetarnu politiku? Nova vlast, uprkos tvrdnjama Guvernera, ne razmišlja na duge staze. Ona je prekršila sva predizborna obeæanja i sada pokušava marketinškim trikovima da nas ubedi u svoje uspehe. A da li dinar vredi u inostranstvu najbolje da sami proverite. Privrednici neka pokušaju svom dobavljaèu iz sveta robu da plate u dinarima, a vi, ako uspete da sakupite novac za put, pokušajte da kupite nešto u nekoj stranoj prodavnici. Ako ne uspete, onda su za to krivi zlobnici bez vizije koji ne shvataju da vi »možete ponovo razmišljati na duge staze«, »da se ne stidite da putujete po svetu«, jer dolazite iz zemlje »koja je u najkraæem roku i na najuspešniji naèin završila proces tranzicije«!

Živeli!

Beograd, 23.05.2002. god.