Početna Sadržaj Osvetljenja Politička gordost i ekonomsko posrtanje

Politička gordost i ekonomsko posrtanje

869
0

Granice suverenosti jedne države u tesnoj su vezi ne samo sa etosom nacije, već i sa njenom finansijskom snagom

Posle novembarske posete Beogradu, Međunarodni monetarni fond je načinio svoj konačan izveštaj i početkom februara ga prezentirao javnosti. U analizi (na oko 150 strana) data je detaljna slika srpske ekonomije, njenog stanja, karakteristika i perspektive. Izveštaj za 2007. lošiji je od (takođe nepovoljnog) izveštaja za 2006. i odražava novo, drastično pogoršanje makroekonomskih pokazatelja Srbije.

Najvažniji problemi na koje MMF ukazuje, uglavnom su već poznati čitaocima koji pažljivije prate ekonomska zbivanja. Ogroman deficit bilansa plaćanja, koja su u toku, porastao je u 2007. za 74 procenta u odnosu na 2006. i iznosi oko 6,9 milijardi dolara. Deficit se oteo kontroli i za više od dva puta premašio ranije projekcije MMF. Spoljni dug je porastao za oko 6,6 milijardi (34 procenta) i na kraju prošle godine je iznosio 26,2 milijarde dolara. Posmatrano u apsolutnom iznosu, dug Srbije je već danas na nivou koji je MMF projektovao tek za 2012.

Najveći deo kapitala po osnovu zaduživanja i prodaje državne imovine preliven je u potrošnju, a ne u investicije. Srbija ima najniži nivo investicija u regionu, i povezano sa tim, pad ukupnog broja zaposlenih. MMF ukazuje na probleme ubrzanog zaduživanja građana i privrede, kao i rizike koje indeksirani krediti nose. MMF tvrdi da je i budžetski bilans u deficitu – i ponovo je, kao i u izveštaju za 2006, po ovom pitanju u raskoraku sa domaćim pokazateljima.

MMF preporučuje smanjivanje budžetske potrošnje (subvencija, plata, penzija) i ubrzanu privatizaciju ili stečaj preostalih društvenih preduzeća, kao najbrži put izlaska iz krize. Indirektno ali nedvosmisleno poručuje se da će prvo morati da bude znatno gore da bi bilo bolje. Ukratko, ponovljena su ranija upozorenja i ponuđeni pojednostavljeni recepti u skladu sa neoliberalnom doktrinom MMF-a, ali alarmantnost je podignuta na viši nivo.

U ovom izveštaju ima i ponečeg novog. Jedan broj direktora MMF-a danas veruje da je dinar ipak precenjen. Stav u vezi sa kursom dinara nije jedinstven, ali predstavlja značajno odstupanje od dosadašnjeg stava kojim se uporno i pogubno negirala precenjenost dinara.

MMF ovoga puta prezentira i duboko uznemirujuće rezultate svoje analize deviznih rezervi Srbije. Ovaj ključni stub optimizma domaćih ekonomskih i političkih veselnika mnogo je slabiji no što se misli. Devizne rezerve su najvećim delom kreirane po osnovu nezdravih kreditnih priliva i potpune evroizacije finansijskih tokova. MMF ukazuje da Narodna banka Srbije sa tim u vezi ima ogromne obaveze, pa više od 50 procenata rezervi ne može da se efektivno upotrebi za održavanje stabilnosti monetarnog sistema. Devizne rezerve jesu iznad 14 milijardi dolara, ali realno upotrebljivih sredstava je samo oko šest milijardi.

Srpski zvaničnici i MMF imaju različito viđenje ozbiljnosti problema sa kojima je suočena domaća ekonomija. Srpska strana smatra da je ekonomska situacija povoljnija nego što to misli MMF. Optimisti, od kojih lokalna scena vrvi, svakako će i u ovakvoj analizi naći dovoljno razloga za zadovoljstvo, budući da postoji čak jedan ohrabrujući pasus, pre svega u vezi sa visokom stopom privrednog rasta. Ko nije čitao celu analizu, a pročitao je taj jedan pasus, svakako će biti zadovoljan, već po navici.

Problemi srpske ekonomije nisu nastali juče i nisu izazvani poslednjom političkom krizom. Politički potresi nisu izvor ekonomske krize – oni samo potenciraju i ubrzavaju negativne procese. Kada bi se politička kriza već sutra volšebno razrešila, teški ekonomski problemi bi ostali – i bili dodatno pogoršani krizom međunarodnog finansijskog sistema. Mudar političar se danas ne bi previše upinjao da dođe na vlast u Srbiji.

Nerešavanje ekonomskih problema moglo bi ozbiljno da ugrozi međunarodni položaj Srbije i njenu spoljnu politiku. Srbija danas čvrsto, gordo i pomalo kočoperno brani svoje pravo na Kosovo i Metohiju. Takav pristup je razumljiv sa etičkog, istorijskog, pravnog i svakog drugog aspekta, i korespondira sa najdubljim osećanjem nacionalnog identiteta i pravde. Nažalost, ekonomska osnova srpske čvrstine je nejaka, kao i mogućnost da se reči pretvore u dela. Dugoročna stabilnost Srbije presudno zavisi od priliva novog investicionog kapitala. Kratkoročna egzistencija sada već zavisi od bilo kakvog priliva, po bilo kakvom osnovu, po bilo kakvoj ceni. Potencijal za destabilizaciju rovite srpske privrede je takav da bi Srbija u ciglo par meseci mogla biti na kolenima, bar u ekonomskom smislu. Pri tome nije previše važno da li bi haos bio namerno izazvan i orkestriran, ili bi nastao spontanim pogoršavanjem spoljnih ekonomskih faktora i/ili haosom na domaćoj političkoj sceni. Kakav god da je scenario, Srbija bi mogla da se nađe u nepodnošljivo ponižavajućoj poziciji, da moli za pomoć upravo one koje danas kudi. U teškim ekonomskim krizama ponos je prva žrtva. Granice suverenosti jedne države u tesnoj su vezi ne samo sa etosom nacije, već i sa njenom finansijskom snagom.

Finansijski konsultant
Nebojša Katić
Politika 12/02/2008