Početna Tekstovi ОСВЕТА

ОСВЕТА

650
0

OSVETA

Branko Dragaš

RADUIJUS VEKTOR. Tekst koji je pred vama pišem zajedno sa Draganom Radovićem, našim najvećim stručnjakom za poreski sitem i sivu ekonomiju, koji godinama dokazuje da se čitav jedan godišnji budžet ukrade na crnom tržištu i da se sve to radi pod kontrolom državno-birokratske mafije.

Uprkos svim njegovim dokazima, analizama i matematičkim proračunima, državni tužilac nije zainteresovan da ispita sve ove navode i nema nameru da pokrene krivične prijave protiv onih koji godinama pljačkaju državu i građane.

Dragan Radović je tvorac, meni najdraže javne kovanice, koja najbolje objašnjava sve što se decenijama dešava u našem društvu i što je on otvoreno nazvao: „ Pljačka, pljačka i samo pljačka!“

Danas pred našim čitaocima žemo da uradimo slučaj kompanije RADIJUS VEKTOR doo Beograd, koju je preuzeo TELEKOM za 108 miliona evra u 2019. godini. Brojke će najbolje da govore o ovoj, prema našem stručnom mišljenju, vrlo problematičnoj i sumnjivoj transakciji državne kompanije.

Pogledajmo prethodno kako je poslovala kompanija Radijus Vektor doo i da li je prodajna cena realna za preuzimanje privatne kompanije od strane moćne državne kompanije. Ostvareni prihodi 2015 – 1,208 milijardi dinara, 2016 – 1,434 mld, 2017 – 1,538 mld i 2018 -1,664 mld dinara, dok je neto dobit iznosila: 2015 -78,8 miliona dinara, 2016 – 67,5 mil, 2017 – 114,8 mil, 2018 – minus 8,649 mil dinara. Prosečna neto dobit je bila 63.125 dinara ili 534.052 evra.

U poslednjoj godini pred preuzimanje, privatna kompanija je imala čak gubitak, ali, uprkos tom iskazanom gubitku, državna kompanija je odlučila da je kupi. Radi poređenja treba da napišemo da banke ovakvoj kompaniji ne bi odobrile kredit, jer je napravila gubitak, ali to nije smetalo državnoj kompaniji da donese odluku o kupovini privatne kompanije.

Podaci iz Bilansa stanja izgledaju ovako: AKTIVA – Stalna imovina – 2015 – 941,97 miliona dinara, 2016 – 1,07 milijardi din, 2017 – 1,204 mld din, 2018 -1,066 mld dinara i Obrtna sredstva: 2015 – 258 miliona dinara, 2016 – 365 mil, 2017 – 480.7 mil i 2018 – 362 mil dinara. PASIVA – Kapital: 2017 – 536,9 mil dinara i 2018 – 302,7 mil dinara ili 2.560.914 evra.

Zašto je kapital umanjen pred otkup kompanije? Obaveze: 2017 – Dugoročne obaveze – 570,8 mil.din +Kratkoročne obaveze – 572,9 mil. din. – Ukupno -1,143 milijarde dinara i 2018 – Dugoročne obaveze – 477,4 mili.din + Kratkoročne obaveze – 652,2 mil.din – Ukupne obaveze 2018 – 1,130 milijardi dinara ili – 9.560.068 evra. Ukupne obaveze su veće od kapitala za 374%.

Privatnu kompaniju, koja ima kapital samo 2.560.914 evra, koja ima ukupne obaveze -9.560.068 evra, kupuje državna kompanija za 108.000.000 evra. Zašto? Koja je tu poslovna logika? Šta je to tako vredno u privatnoj kompaniji da toliki novac za nju daje državna kompanija? Kako smo našli na internetu, Vladimir Lučić, koordinator za internet i multimedije Telekoma Srbije, izjavio je da je nacionalna telekomunikaciona kompanija dobila za ovaj novac novih 120.000 internet i televizijskih korisnika.

Cilj kompanije, prema njegovim izjavama, je da dosegne milion korisnika. Trenutno ima 700.000 korisnika. Kada 108 miliona evra, koliko je plaćeno preuzimanje, podelimo sa 120.000 korisnika, onda dobijamo da je plaćeno 900 evra po korisniku.

Međutim, prema izveštajima RATEL-a za treći kvartal-K3 2018. godine Radijus Vektor je bio četvrta kompanija na tržištu fiksnog širokopojasnog interneta sa 2,6% tržišta i peti po broju korisnika kablovske televizije sa 3% učešća na tržištu.

Kada znamo ukupan broj korisnika i procenat udela svake kompanije na tržištu, onda dolazimo do cifre da je Radijus Vektor imao 94.000 korisnika i da nije imao navedenih 120.000 korisnika. Znači, cena plaćena po korisniku je bila 1.150 evra.

Koliko je realna vrednost koju mesečno plaća korisnik? To ćemo dobiti kada godišnji prihod 2018. godine od 1,664 milijarde dinara podelimo na 120.000 korisnika i to onda podelimo na 12 meseci, pa dobijamo da korisnici mesečno plaćaju 1.155 dinara ili 9,77 evra.

Pošto je za preuzimanje plaćeno po korisniku 900 evra ili 1.150 evra, neka se to proveri i utvrdi koliko je stvarno korisnika imala privatna kompanija, onda to znači da će se ova investicija, gledano po broju korisnika, isplatiti za 900 evra: 9,77 =92 meseca ili 1.150 : 9,77 =118 meseci. Znači, investicija će se isplatiti za 10 godina, pod uslovom da se tih godina nikakvi troškovi u firmi ne prave i da firma živi od vazduha. Ali, ipak, radi tačne računice, moramo da uzmemo i uporedimo plaćenu cenu sa prosečnim godišnjim profitom kompanije i dobijamo 108.000.000 evra : 534.052 evra =202 godine.

Zašto nacionalna kompanija kupuje privatnu kompaniju, gde će joj povrat uloženih sredstava biti tek za 202 godine? Ko je pravio ovu poslovnu kombinaciju na štetu države? Dokle će građani da trpe ovakve prevare? Sve je, dakle, ostalo na volji građana.

OSVETA – Može li neko da mi objasni šta znači glupa politička floskula – nećemo revanšizam?!? Šta to, gospodo drugovi, moliću vas lepo, znači? Zašto malograđaneri lansiraju ovu političku frazetinu? Hoće da zaštite svoje mentore, finansijere ili sami sebe? Hoće da zaštite sve one koji su nas od 1990. godine pokrali, opljačkali, upropastili, unakazili, okupirali, obrukali, unazadili i uništili nam živote? Ako je u poslednjih tri decenije iz Srbije odneto 700 milijardi evra, to znači da je svaki građanin ove upropašćene države pokraden za 100.000 evra.

Svakome od vas je oteto 100.000 evra. Šta bi vam danas značio taj ogroman novac? Pa, zašto se onda ne pobunite? Zašto da nema revanšizma? Zar niste opljačkani? Zar niste siromašni? Građani Srbije su siromašni zato što su ih opljačkali politički ološ, svih boja i ideologija, i pohlepni tajkuni.

Nisu ti satrapi postali bogati zato što su bili pametni, radni, vredni, štedljivi, inteligentni ili što su nešto novo stvorili na tržištu, nego su preko noći postajali bogati zato što su banditi, razbojnici i nitkovi koji su, koristeći se politikom, političkim vezama i državnim institucijama, oteli građanima budućnost.

Da li, svima njima, treba da oprostimo? Da li treba da zaboravimo šta su nam ti skotovi uradili? Kažu nam – nema revanšizma?!? Užas! Hoćete da nametnete narodu da nema revanšizma prema onima koji smatraju da smo glupi, naivni i jadni, jer ne znamo da krademo, lažemo, podmećemo, da se pretvaramo, da glumimo, da se prenemažemo, da se uvlačimo moćnijima i da puzimo pred kolonizatorima, koji su nam okupirali državu i koji uništavaju naš drevni narod.

Kukavički poklič – nema revanšizma, neće proći! Ne sme da prođe! To je izdaja države i naroda. Narod traži – OSVETU! Građani vape za PRAVDOM! Hoćemo KAZNU za sve one koji su učestvovali u organizovanoj pljački države i građana. Najstrože kazne za sve koji su učestvovali u organizovanom pljačkanju države i naroda. Političke stranke su mafijaške organizacije koje zakonski pljačkaju državu i građane. Za svoj zločinački rad dobijaju iz budžeta, iz para svih poreskih obveznika, dodatne novčane nagrade.

Da li je to normalno? Ko je ovde, prijatelji Republike i neposredne demokratije, lud? Koga, bre, oni zajebavaju u zdrav mozak? Ta gomila secikesa, šibicara, klošara, političkih konvertita, intelektualnih jajara i mekušaca, provincijalnih đilkoša, džibera i sivonja, probisveta, nitkova, hohštaplera, varalica, džeparoša, ta gomila poltrona, palanačkih masturbatora, foliranta, pozera, avlijanera i dupeuvlakača, pičkica i smrdibuba, što puze pred šesnaestim činovnicima Imperije u rastrojstvu, što spavaju kao poslednje hulje na briselkim podovima i time se ponose, što pokradoše ovu napaćenu i nesrećnu zemlju i postaše milijarderi, ponavljam postadoše-milijarderi, zar da se plašimo, bojimo, strepimo i da se saginjemo, bežimo, da im opraštamo za sve što su nam uradili u poslednje tri decenije?

Nema opraštanja! Osveta naroda surova će biti! Kazna mora da bude zakonska i drakonska. Kada smenimo Uzurpatora i kada srušimo odnarođeni totalitarni režim, to mora da bude cilj svakog građanina koji voli Srbiju i svoj narod, bez obzira da li živi u domovini ili rasejanju, donećemo tri ključna zakona, koji moraju da odvoje žito od kukolja i koji moraju da uvedu red u naš politički svinjac, koga su stvorile sve političke grupacije na javnoj sceni. Prvi zakon je – Zakon o lustraciji.

Taj zakon znači da će se zabraniti bavljenje politikom i radom u državnoj službi svima koji su se od 1990. do 2020. godine profesionalno bavili politikom, koji su bili na javnim funkcijama i koji su učestvovali u našoj nacionalnoj nesreći, bez obzira da li je to bilo na nivou lokalne samouprave ili na nivou republike. Njima se trajno zabranjuje vršenje bilo kakve javne funkcije.

U Srbiji treba sudski procesuirati, procenjujem, oko 20.000 ljudi i onda neka novi sudovi, koji će biti očišćeni od kriminalnih, korumpiranih i pokvarenih sudija, donesu najstrože kazne za sve one koji su opljačkali državu i narod. Takođe, mora da se uvede smrtna kazna za veleizdaju države i za izdaju nacionalnih interesa.

Predlagao sam, nakon Petog oktobra, da se pohapsi nekoliko hiljada političara i tajkuna iz Miloševićevog režima, da im se javno sudi i da to televizija prenosi, kako bi zavedeni narod doživeo katarzu, te da se najvećim zlikovcima iz tog režima, bez obzira da li bili na vrhu političke piramide, pljačkali državne fondove ili ubijali pripadnike druge nacije i vere, odrede drakonske kazne.

Oni su zločinci. Obrukali su sve Srbe i morali su da budu strogo kažnjeni. Na taj način nova vlast bi pokazala da niko ne sme više da izda, krade ili ubija, pozivajući se da to čini u ime države i braneći nacionalni interes. Ali, nova vlast nije bila spremna za to, jer nisu imali istorijski kapacitet da sruše totalitarni politički sistem i da kazne sve one koji su prekršili Božiji zakon.

Tu grešku više ne smemo da ponovimo. Kada se politički ološ i tajkuni budu branili da su sve radili po zakonu, naš odgovor tim parazitima i štetočinama treba da bude da je i Hitler pravio koncentracione logore po zakonu i da je Staljin otvarao Gulag po zakonu.

Jedini zakon, koga moramo uvek da sledimo i da ga verno sprovodimo, jedini zakon koji se nikada ne menja je – Božiji zakon. Sve što su političko-tajkunsko-kriminalne strukture u Srbiji radili od 1990. godine do danas je bilo suprotno Božijem zakonu i otuda moraju da budu surovo kažnjeni.

Moraju da zapamte svi oni koji dolaze na javne funkcije, da nema zajebavanja i sprdanja sa državom i narodom, da nema opraštanja za učinjene zločine i da će svi počinioci zločina biti drakonski kažnjeni. Narod danas traži – osvetu! Kaznu! Traži -pravdu! Poravnanje istorijskih računa. Podvlačenje crte! Nema opraštanja! Nema sažaljenja! Nema hrišćanske samilosti.

Hrišćansko prenemaganje, koje govori o tome ako te neko udari po jednom obrazu, ti treba da mu okreneš drugi obraz, potpuno je besmisleno pred zlikovcima koji nemaju dušu, nemaju duha i ne veruju u Boga.

Moramo da primenimo staro pravilo drevnog srbskog naroda, koga smo zaboravili i koje kaže – oko za oko, zub za zub! Moramo da primenimo zakonik cara Dušana iz 6863.godine, indikt 7, 145 O lopovima i razbojnicima u kome piše :“ …I ovim načinom da se ukine krađa i razbojništvo; U kojem se selu nađe lopov ili razbojnik, to selo da se raspe, a razbojnik da se strmoglav obesi, a lopov da se oslepi, a gospodar sela toga da se dovede svezan carstvu mi, da plaća sve što je učinio razbojnik ili lopov od početka, i opet da se kazni kao lopov i razbojnik.“ Šta ovo znači?

Pored lustracije treba da se donesu i još dva prateća zakona : Zakon o poreklu kapitala od 1990. do 2020. godine i Zakon o konfiskaciji imovine koja je stečena u periodu 1990-2020. godine političkim privilegijama i monopolima.

Razbojnicima i lopovima treba svu imovinu konfiskovati. To je najveća i najsurovija kazna za te glodare. To će jedino da ih istinski pogodi. Pravedno je i pošteno da se ta imovina vrati državi i narodu. Neka se napune zdravstveni, prosvetni, naučni, kulturni i socijalni fondovi. To je OSVETA koju traže građani.To mora da bude deo političkog programa nove političke grupacije u Srbiji.

Glasamo samo za one koji će ovaj politički program da sprovedu u delo. Sve je moguće da se ostvari. Potrebno je samo da građani postanu svesni svoje političke moći.