Početna Sadržaj Rasprave Opasan čovek

Opasan čovek

1120
0

Dnevne novine PRESS objavile su 26.04.2008. intervju sa odlazećim premijerom Koštunicom, liderom narodnjačke liste, koji je ponovo, zbog političkog odnosa snaga, odlučujući faktor za formiranje nove, kako on kaže, državotvorne vlade i mogući novi-stari premijer Srbije. Gospodin Koštunica je u tom intervju,iznoseći svoja politička stanovišta, u jednom trenutku izjavio „Meni je Srbija sve. A kada vam je Srbija sve, onda tu Kosovo ima posebno mesto.

Kada jedan političar, makar se pozivao na legalizam i istoriju, izjavi da mu je Srbija – sve, onda mi građani moramo da se zabrinemo za psihičko zdravlje tog političara.

Ne smemo da verujemo političaru za koga je Srbija – sve!

Ne smemo da verujemo nijednom čoveku koji izjavi da je država za njega sve.

To su opasne izjave opasnih ljudi i ti političari mogu biti opasni po razvoj demokratije u državi. Ako tvrdi, kao što tvrdi, da mu je Srbija sve, to znači da on izvan Srbije nema ništa drugo. To dalje znači, da je takav političar vrlo ograničen i uzak čovek koji na život gleda samo iz jedne perspektive. A kada političar na život gleda samo iz jedne perspektive, koja mu sve u životu znači, onda je to opasno stanje po demokratiju, jer nikada ne znamo šta će sve biti spreman da uradi taj političar da zadrži sve što je on umislio da mu pripada. Nekada sve nema granica. Nekada političari smatraju da je sve u politici dozvoljeno.

Kako je život mnogo širi i dimenzionalniji, kako je bogatiji i mnogoznačniji, kako je sveobuhvatniji i smisleniji od jednostrane, često nedovoljno uzvraćene ljubavi prema državi, svođenje života na isključivu vezanost za državu predstavlja ozbiljan nedostatak ličnosti. Odnosno, predstavlja opasan psihološki defekt ličnosti koji može, u nekom kriznom trenutku, da bude opasan i po samu državu. Te patološke ljubavi se uvek tragično završe. Recimo, ukoliko pacijent umisli da je i država vezala isto tako sve za njega, odnosno da je on Srbiji sve. Već smo takve istorijske slučajeve imali kako kod Hitlera, kada je govorio o nemačkoj naciji, tako i kod Robespjera i Staljina kada su branili revolucionarnu vlast od neprijatelja revolucije.

Život se sastoji od mnoštva delova koji se spajaju u, manje ili više, harmoničnu celinu: zdravlje, sloboda, ljubav, žena, deca, roditelji, porodica, prijatelji, nacija, vera, moral, tradicija, osećanja, razum, znanje, predrasude, ubeđenja, ideje. . . i svi ti delovi života samo u celovitosti osmišljavaju i ispunjavaju sam život. Najveće je umeće da čovek pronađe pravu meru svih ovih delova u celini života. I to mora svaki čovek da pronađe za sebe, jer jedinstvenog i jednostavnog recepta nema. Svako kuje svoj životni otisak. Zdrav čovek je onaj koji uspe da pronađe pravu meru. Mudar čovek je onaj koji uspeva da pronađe najmanje razlike. A Bog je jedini koji zna savršenu meru. Svaki čovek koji ističe samo jednu stranu te celovitosti života je bolestan čovek. Bolestan čovek mora da se leči. Ako se ne leči, postaje opasan po svoju neposrednu okolinu. Ako je političar i stremi vlasti postaje opasan po društvo. Demokratija se satoji u tome da se takvi opasni političari na vreme isključe iz političkog života. Ukoliko se zakasni, to može biti opasno po zajednicu. U jednom istorijskom trenutku može se desiti da takav jednodimenzionalni i ograničeni čovek treba da donese odluku u interesu zajednice. To može da bude pogubno za zajednicu. Zato zajednica mora preventivno da se zaštiti od opasnih ljudi. Najbolji način da se ograniči njihov politički uticaj. Konačno izlečenje je ako napuste politiku. Ako shvate da u životu ima života i van politike. Sve je život i život je sve.