Početna Sadržaj Sagledavanja O BEZNAČAJNOSTI

O BEZNAČAJNOSTI

5491
0

Često površno prelazimo kada govorimo o beznačajnosti svakodnevnice.
Zbunjni onima što se dešava oko nas, smatramo da beznačajnost nije vredna naše pažnje.
Uzaludno je i pogrešno da gubimo vreme i tražimo smisao u beznačajnosti.
Koja može biti prividno danas tako važna za nas.

Tako mislimo, jer smatramo da treba tražiti smisao u velikim istorijskim događajima, mitovima i legendama, koja obeležavaju povest čovečanstva.
U njima je sadržano ono seme istine, koje stolećima klija u dušama ljudi koji traže smisao našeg postojanja.
Bez tog semena i bez toga klijanja čovečanstvo bi se davno raspalo u svom besmislu.
Suština čoveka je da seje i da se raduje klijanju, jer iz svakoga semena niče jedna nova nada.

Ali, opet, nema velikih istorijskih događaja bez beznačajne svakodnevnice, koja nas toliko muči i kojoj ne možemo da se odupremo.
Upravo iz te beznačajnosti niču veliki događaji, mitovi i legende.
Nastaju dela koja menjaju svet.

Ljubavna strast između Parisa, princa Troje, i lepe spartanske kraljice Jelene, izazvala je ljubomoru prevarenog muža kralja Menelaja, koji je podigao vojsku i započeo desetogodišnji rat sa Trojom.
Tako je nastala Homerova „ Ilijada i Odiseja“.
Nije uopšte važno da li je tu legendu Homer napisao ili samo zapisao, činjenica je da je ljubomora nasamarnog muža pokenula rat.
Jedan mali, beznačajan događaj naše svakodnevnice.

O tome jasno govori Tersit, brbljivi sluga Ahila, koji pod opsadom Troje, gledajući kako Grci i Trojanci ginu svojim oštrim jezikom vređa svog gospodara, nazivajući ga pogrdnim imenima, jer je dozvolio da bude obmanut i pristao je da učestvuje u krvavom ubijanju ljudi samo zbog toga što je ljubomorni i namagarčeni muž hteo da se osveti.

Tersitova britka misao i čelični zakon logike i razuma mogao bi kroz čitavu ljudsku povest da navede niz beznačajnih svakodnevnih događaja, koji su doveli do velikih istorijskih dogašaja iz kojih će nastati mitovi i legende.

Nema velikih istorijskih događaja bez tih malih, beznačajnih dešavanja u našoj svakodnevnici.
Neko je postao veliki vojskovođa jer je mucao i imao je tremu. Neko je, poput Cezara, bežao od dugova.
Drugi je postao veliki državnik, jer je bio iskompleksiran svojim niskim rastom ili izgledom. Egipatski faraon Ehnaton, prvi utemeljivač jedne religije, bio je rahitičan.
Neko je sanjao da se lepo oblači i postao je revolucionar.

Opasnost beznačajne svakodnevnice je što je mi zanemarujemo.
Podcenjujemo je i mislimo da nije vredna naše pažnje.
Okrenuti smo prema velikim mislima i važnim ciljevima.
Ne vidimo tu, kraj nas, šta nam se sprema.
Kada se trgnemo, bude kasno.
Čudimo se kako su oni ljudi, koje smo do juče poznavali, koji su bili neugledni, nikakvi, nespretni, životni gubitnici koji, kako naš narod kaže, putem nisu znali da idu, kojima ne bismo dali jednu ovcu da nam čuvaju, jer je sigurno ne bi sačuvali, postaju preko noći, tako se bar nama čini kada se otreznimo od svojih zabluda, zlikovci i tirani.

Da li su oni zaista preko noći takvi postali ili su takvi bili samo su to prikrivali i čekali su svoju priliku?
Ko je kriv što su oni uspeli?
Ko je kriv što su se nametnuli društvu?

Nemojte da se lažemo.
Mi smo krivi.
Mi smo krivi što su oni postali zlikovci i tirani.
Oni su kraj nas odrastali.
Takvi su oduvek i bili. Zli i pokvareni. Proračunati i frustrirani.
Čekali su svoju istorijsku priliku.

Mi smo zagledani u velike istorisjke događaje, mitove i legende zaboravili na svakodnevnu našu beznačajnost.
Smatrali smo da nije vredna naše pažnje.
Smejali smo se njenoj gluposti.
To nam se osvetilo.
Sluge su postali naši gospodari.

Zapamtite, nema zanemarivanja beznačajnosti.
Naslage koje stoleća stvaraju su groblja svakodnevne beznačajnosti.
Moramo da budemo na oprezu.
Zmiju treba ubiti kada ispuza iz jajeta.
Držati je u nedrima nije mudro.
Uvek će da nas smrtonosno ujede.

Beograd, 08.12.2015.