ODLAZAK VELIKANA
Jose Saramago , portugalski nobelovac i jedan od najznačajnijih književnika svijeta, preminuo je danas na Lanzarotu u 87. godini života. Na tom španjolskom otoku Saramago je živio od početka 90-ih kad je portugalska vlada pokušala cenzurirati njegovo remek-djelo, roman ‘ Evanđelje po Isusu Kristu’.
Kad je prije dvije godine u Lisabonu postavljena velika izložba o Saramagovu životu, mediji su prenosili njegovu izjavu: ‘Književnik se može nadati dvjema stvarima, Nobelovoj nagradi i ovakvoj izložbi, a ja sam imao oboje’.
Bilo je to pomirenje književnika sa sunarodnjacima.
Gorljivi ljevičar i komunist
Rođen 1922. u obitelji siromašnih seljaka, ovaj gorljivi ljevičar i dugogodišnji član Komunističke partije Portugala redovno je počeo objavljivati u kasnim pedesetima.
Godine 1982. objavljuje ‘ Sjećanje na samostan’ koje mu donosi međunarodnu slavu.
Kada je 16 godina kasnije primao Nobelovu nagradu, govor je počeo riječima: ‘Najmudriji čovjek kojega sam u životu upoznao nije znao ni čitati ni pisati… Roditelji moje majke Jeronimo Meirinho i Josefa Caixinha bili su nepismeni, a znali su s nekoliko riječi pokrenuti svemir.’
Od velikih tema k pojedincu
Prijelaz na Lanzarote označio je i prekretnicu u njegovu pisanju. Objavljuje roman ‘ Ogled o sljepoći’. O tome je u intervjuu za Jutarnji rekao:
– Do ‘Evanđelja po Isusu Kristu’ pokušavao sam zahvatiti što veći broj ljudi, nakon ‘Ogleda o sljepoći’ počeo sam sužavati. Prije sam birao velike teme, a nakon ‘Ogleda’ počeli su me zanimati pojedinci. Za potrebe jednog simpozija u Milanu napisao sam tekst ‘Kip i kamen’. Do ‘Evanđelja’ sam opisivao kipove, njihovu površinu. Nakon toga pokušao sam ući u unutrašnjost kipa, dio u kojem kamen ne zna da je kip. Mislim da sam uspio. Želio sam, kao i toliki prije, pronaći odgovor na pitanje što se nalazi u unutrašnjosti čovjeka.