Početna Sadržaj Komentari Neoliberalni fašizam

Neoliberalni fašizam

1137
0

Jedna od najčitanijih knjiga u ovoj godini je bestseler kolumnisre Los Anđeles tajmsa gospodina Džona Gildberga Liberalni fašizam: Tajna istorija američke levice od Musolinija do politike značenja. Suština ove knjige je da autor zastupa jeretičku tezu da je američki liberalizam jedna totalitarna politička religija koja ima sva obeležja fašizma, ali u mnogo umerenijoj i perfidnijoj formi. U nacističkoj Nemačkoj je bilo dosta angažovanih mislilaca koji su smatrali da je rat pravo izvorište važnih moralnih vrednosti, ali isto takvo mišljenje imao je, recimo, i Teodor Ruzvelt. Za njega je militarizam bio socijalna filosofija u čistom i jednostavnom vidu. Čuveni američki filosof pragmatizma Vilijam Džejms napisao je esej ’’Moralni ekvivalent rata’’u kome je istakao da militarizam pruža funkcionalni i domišljato koncipirani model za postizanje poželjnih ciljeva. On smatra da istina ne postoji kao zasebna kategorija, nego je istita samo ono što je dobro i društveno poželjno. Američki militarizam voli da govori o ’’ratu zvezda’’, ’’ratu protiv terorista’’, ’’ratu protiv droga’’, ratu deviznim kursevima’’ili ’’ratu protiv siromaštva’’. Progresivisti su se zalagali za uvođenje ’’industrijske vojske’’ kako bi se stvorila radnička demokratija. Ruzvelt je prvi ustanovio ’’civilni korpus’’. Liberali insistiraju na tome kako treba da se uzdignemo iznad politike, kako bi se uradio posao za narod. Nema više vremena za debatu, eksperti i naučnici znaju šta treba da se čini. Isto takavu logiku su imali i fašisti.

Autor smatra da je međunarodni fašizam potekao iz istog intelektualnog izvorišta kao i američki progresivizam. On čak smatra da je taj moralizatorski socijalni krstaški pohod bio glavno izvorište fašističke ideje koji su u Evropi primenjivali Hitler i Musolini. Sam termin liberalni fašizam skovao je H.Dž.Vels u govoru koji je u julu 1932. održao na sastanku Mladih liberala u Oksfordu. On je smatrao da progresivisti treba da budu liberalni fašisti i prosvećeni nacisti. I sam Nju dil je potekao iz fašističkog pogleda na svet. Prava inspiracija je za Nju dil bila je Vilsonova administracija u Prvom svetskom ratu. Depresija je učinila svoje. Razaranje društva i države dovelo je do pomame liberala da traže od predsednika Ruzvelta da bude diktator koji će uspostaviti ratni socijalizam iz doba Vilsonove vladavine. Moderni totalitarizam se prvi put pojavio u SAD. Amerika je bila prva fašistička zemlja. Amerika je prva imala: ministarstvo propagande, političke zatvorenike, koji su bili premlaćivani, maltretirani i zlostavljani, hiljade ljudi je špijunirano i hapšeno samo zbog toga što su imali drugačije mišljenje. Nacionalni vođa je strance proglasio neprijateljima naroda koji u američki krvotok ubrizgavaju otrov izdajništva. Časopisi i listovi su zabranjivani smo zbog toga što su kritikovali vladu. Skoro 100.000 vladinih agenata provokatora je na terenu radilo sa narodom, dok je 250.000 profesionalnih nasilnika dobilo zakonsko ovlašćenje da zastrašuju i premlaćuju slabljivce i kolebljivce.Umetnici, pisci i slikari su svoja dela stavili u službu vlade.

Sve se to, dakle, ponavljalo iz Francuske buržoaske revolucije koja je bila nacionalistička, teroristička i populistička. Robespjer i Napoleon su bili diktatori. Prisetimo se da su jakobinski revolucionri bili okrutniji i suroviji od kralja koga su u krvi srušili. Montirani politički procesi bili su upravo čedo Francuske revolucije. Jakobinci su politiku pretvorili u religiju i stvorili svoje paganske bogove kojima su se klanjali i koje su slavili. To su ponovili nacisti. Suština je bila ista. Nastajali su totalitarizmi koji dobija različite mirise, ukuse i boje. Goldberg ističe da je liberalni fašizam mnogo mekši od klasičnog fašizma i on ga još zove prijatni ili ljubazni fašizam. Ali njegova suština ostaje ista – totalitarizam.

Današnji neoliberalni kapitalizam je otišao znatno dalje u potpunoj kontroli konzumenata komercijalne civilizacije, da možemo slobodno reći, koristeći odrednice Goldberga,da se radi o neoliberalnom fašizmu. Građani su uhapšeni stambenim kreditima i svakodnevno strepe hoće li moći da otplate uzete kredite. Ako odbijate da uzimate kredite od banaka, vi postajete opasan neprijatelj koji ruši samu suštinu totalitarnog sistema. Zato se u neoliberalnom fašizmu može oprostiti to što kradete, lažete i otimate, jer to svi rade, ali ako se odreknete bankarskih kredita, ako izbegavate da trošite državni novac, ako odbijete da pijete gazirana pića, da se hranite u brzim restoranima nezdravom i neukusnom hranom, ako gledate programe iz nauke i kulure, dok zanemarujete reklamne poruke, sportske događaje i izveštaje sa modnih revija, onda ste vi najveći neprijatelj sistema i neoliberalnom fašisti ne preostaje ništa drugo nego da vas odstrani iz javnog i društvenog života. Takav zarazni virus mora odmah da se izoliuje da ne bi slučajno epidemija neposlušnih zahvatila čitavu planetu.

Nikada čovečanstvo nije bilo pod većom kontrolom nego danas. Sve je unapred isplanirano i izrežirano. Glumci su izabrani i dobro su plaćeni za svoju ulogu. Scenario je odavno napisan i režija je pripremljena. Manipulacijom i špekulacijom se ispira mozak birača. To više nisu samosvojni građani koji odlučuju, razmišljajući o životu i smrti, nego konzumenti koji veruju reklamnim porukama partijskih šefova izbornih štabova. Cilj svih političkih kampanja je da se ništa ne menja. Jedni te isti ostaju da vladaju, štiteći kapital sve bogatijih pojedinaca. Nekoliko porodica upravlja svetom,. dok nekoliko milijardi ljudi se nalaze u dobrovoljnom ropstvu jer ne mogu da vrate uzete kredite.

Briselska birokratija nameće standarde da bi potpuno ugušila svaku različitost. Standardima se stvaraju novi ukusi i određuju proizvodi koji mogu da se konzumiraju. Novi ukusi se stvaraju u laboratorijama naučnika. Genetski modifikovanom hranom stvara se neki novi čovek. Čovek bez ukusa. Poslednji čovek. Koji programirano jede. Koji je programiran. I koji će, na kraju svega, biti kloniran tako da će ličiti na briselskog birokratu.

Neoliberalni fašizam će iskoreniti ljudsku vrstu i uvešće nas u doba robota. Ljudska zajednica će nestati i čovekoliki roboti će ovladati planetom. Tako će se ispuniti svi standardi briselske birokratije. A onda će se i standardi potpuno ukinuti. Programiranom robotu neće trebati nikakvi standardi. U toku njegovog kloniranja čitav softver će mu biti ugrađen. Neoliberali uzdižu tog kloniranog čoveka, napokon, iznad politike. Politika nestaje, jer nema različitosti. Kada nema različitosti i kada su svi standardizovano isti, onda nema ni sukoba. Kada nema sukoba, vlada jednoumlje. Nema demokratije, izbora, partija i kampanja. Nema koalicionih dogovora i pregovora.

Briselski birokrata stvara kloniranu utopiju. Poredak bez živih ljudi. Sistem bez osećaja. Umesto otkucaja srca čuće se samo zujanje upaljenih kompjutera. Kada se isključe kompjuteri, zavladaće dosada. Svet dosade ne može dugo da traje. I ponovo će sve početi iz početka. A početak je kada je usvojena standardizacija. Kada je usvojeno da sve robe budu iste. A sve robe ne mogu da budu iste, kao što i ljudi ne mogu da budu isti. Samo različitost može da donese izbavljenje. Samo suprotnosti stvaraju novi kvalitet. U sukobu suprotnosti kuje se nova vrednost. I zato svi ne smemo da budemo isti. Svako mora da gradi sopstveni pogled na svet. I sopstvene ukuse. Odbacite birokratske standarde. Ostanite verni sebi. Budite slobodni. I pratite svoj znak. Zato, prijatelji demokratije i slobodnog tržišta, nemojte da se plašite. Vlast je svaka prolazna. Samo je sloboda večna.

Tabloid broj 156, 12. jun 2008.