Početna Sadržaj Osvetljenja NE PUCAJTE U GLASNIKA!

NE PUCAJTE U GLASNIKA!

665
0

POSLEDNJI TEKST DŽULIJANA ASANŽA PRE HAPŠENJA: NE PUCAJTE U GLASNIKA!
U uredničkom komentaru za list „The Australian“ Asanž svedoči o histeričnoj međunarodnoj kampanji protiv „Vikiliksa“, njega samog, čak i njegove porodice

Godine 1958. mladi Rupert Merdok, tada vlasnik „The Newsa“ iz Adelaide, napisao je: „U utrci između tajanstvenosti i istine, čini se neizbežnim da će istina uvek da pobedi“.

Njegova primedba je možda odražavala mišljenje njegovog oca Kita Merdoka, koji je tvrdio da nesposobni britanski oficiri nepotrebno žrtvuju australijske vojnike na Galipolju. Britanci su pokušali da ga ućutkaju, ali Kit Merdok nije hteo da ćuti, a njegovi napori doveli su do ukidanja katastrofalne kampanje na Galipolju.

Gotovo ceo jedan vek kasnije, WikiLeaks takođe neustrašivo objavljuje podatke koje treba učiniti dostupnim javnosti.

Odrastao sam u gradu u Kvinslendu, gde su ljudi iskreno govorili o onome što im je na umu. Nisu imali poverenja u jaku vladu, uvereni da bi ona mogla da postane korumpirana ako ne budu bdeli nad njom. Mračni dani korupcije u vladi Kvinslenda pre Ficdžeraldove istrage svedočanstvo su onoga što se događa kad političari zaustave medije u izveštavanju o istini.

Te stvari su mi ostale u sećanju. WikiLeaks je stvoren oko tih temeljnih vrednosti. Ideja, smišljena u Australiji, bila je da koristimo tehnologiju interneta na nove načine kako bi se prenela istina.

WikiLeaks je uveo novu vrstu novinarstva: naučno novinarstvo. Radimo sa drugim medijima kako bismo ljudima doneli vesti, ali takođe dokazujemo da su one istinite. Naučno novinarstvo omogućava vam da pročitate priču i onda na internetu vidite originalni dokument na kome je ona bazirana. Tako sami možete da procenie da li je istinita i da li je novinar preneo tačno.

Demokratska društva trebaju jake medije, a WikiLeaks je deo tih medija. Mediji pomažu vladi da zadrži poštenje. WikiLeaks je otkrio neke teške istine o ratovima u Iraku i Avganistanu, kao i priče o korporativnoj korupciji.

Ljudi kažu da sam ja protiv rata. Nisam! Nekad narodi moraju da idu u rat i postoje pravedni ratovi. Ali nema ništa gore od vlade koja ljudima laže o tim ratovima, i onda od tih istih građana traži da rizikuju svoje živote i nameće im poreze za isplatu tih laži. Ako je rat opravdan, onda recite istinu i ljudi će samo da odluče hoće li ga podržati.

POZIV NA OTMICU MOG SINA Ako ste čitali ijedan od avganistanskih ili iračkih ratnih zapisa, bilo koju od američkih diplomatskih depeša ili bilo koju od priča o kojima je WikiLeaks izveštavao, razmislite koliko je važno da svi mediji to mogu slobodno da prenesu.

WikiLeaks nije jedini objavio američke depeše. Drugi mediji, među njima britanski „Gardijan“, „Njujor Tams“, španski „El Paiz“ i nemački „Špigl“ objavili su iste redigovane depeše.

Ipak, Wikileaks je taj koji je kao koordinator tih grupa morao da podnese najzluradije napade američke vlade i njenih pristalica. Optužen sam za veleizdaju iako sam australijski, a ne američki građanin. Desetine ljudi su ozbiljno rekli da me treba „ukloniti“. Sara Palin kaže da me treba „loviti kao Osamu Bin Ladena“ a republikanski zakon pred američkim Senatom želi da me proglasi „transnacionalnom pretnjom“. Savetnik kanadskog premijera je na nacionalnoj televiziji pozvao na moje ubistvo. Američki bloger je pozvao da mog 20-godišnjeg sina u Australiji otmu i da mu naude ni zbog kojeg drugog razloga nego da bi se naškodilo meni.

Australijanci bi sa nimalo ponosa trebalo da posmatraju sramotno pristajanje na te stavove premijerke Džilard i američke ministarke inostranih poslova Hilari Klinton, koje nije kritikovala nijedna medijska organizacija. To je zato što su „Gardijan“, NYT i „Špigl“ velike i stare organizacije, a WikiLeaks mala i mlada.

Mi smo oni na koje se ne kladi. Australijska vlada pokušava da ubije glasnika jer ne želi da se otkrije istina, između ostalog i informacije o njihovim diplomatskim i političkim poslovima.

Da li je australijska vlada reagovala na brojne javne pretnje nasiljem protiv mene i drugih članova WikiLeaksa? Moglo bi se pomisliti da bi australijska premijerka branila svoje građane od takvih stvari, ali do sada su se mogle čuti samo potpuno neutemeljene izjave o ilegalnosti WikiLeaksa. Premijerka i posebno državni advokat bi trebalo da svoju dužnost obavljaju nepristrasno i sa dostojanstvom. Budite uvereni, njih dvoje pokušavaju da spasu svoju kožu. Neće im uspeti.

KO JE UBIJEN ZBOG VIKILIKSA? A ZBOG SAD? Svaki put kada WikiLeaks objavi istinu o nepravilnostima koje su počinile američke organizacije, australijski političari horski pevaju pesmu Stejt Departmenta: „Ugrozićete živote! Nacionalnu bezbednost, ugrozićete vojnike!“. Onda kažu da u informacijama koje WikiLeaks objavljuje nema ničega važnog. Ne može biti i jedno i drugo. O čemu se radi?

Ni o čemu. WikiLeaks ima četvorogodišnju istoriju objavljivanja. Tokom tog vremena promenili smo čitave vlade, ali ni jedna osoba nije stradala. Ali SAD, uz podršku australijske vlade, su samo u poslednjih nekoliko meseci ubile hiljade ljudi.

Američki ministar obrane Robert Gejts priznao je u pismu američkom Kongresu da ni jedan važan obaveštajni izvor ni metod nisu ugroženi objavom avganistanskih ratnih zapisa. Pentagon je naveo da nema dokaza da je zbog objava WikiLeaksa stradao iko u Avganistanu. NATO je u Kabulu rekao za CNN da ne može naći ni jednu osobu koja bi trebala njihovu zaštitu. Australijsko ministarstvo obrane reklo je isto. Ni jedan australijski vojnik nije stradao zbog bilo čega što smo objavili.

Ali naše objave su bile sve samo ne nevažne. Američke depeše otkrivaju neke zapanjujuće činjenice:

– SAD su tražile do svojih diplomata da ukradu lične podatke i informacije od službenika UN i grupa za ljudska prava, kao što su DNK, otisci prstiju, skenovi rožnjača, brojevi kreditnih kartica, lozinke na internetu i fotografije, što je kršenje međunarodnih ugovora. Moguće je da su meta bili i australijski diplomate; 

– Saudijski kralj Abdulah je od američkih funkcionera u Jemenu i Bahrainu zahtevao da na bilo koji način zaustave iranski nuklearni program; 

– Britanska istraga o Iraku bila je nameštena kako bi zaštitila „američke interese“; 

– Švedska je tajna članica NATO saveza, a deljenje podataka sa američkim obaveštajnim službama se skriva od parlamenta; 

– SAD pokušavaju da prisile druge zemlje da prihvate oslobođene zatvorenike iz Gvantanama. Barak Obama je pristao da se sretne sa slovenačkim predsednikom samo ako Slovenija prihvati zatvorenika. Našim pacifičkim susedima u Kiribatiju nudili su se milioni dolara da prihvate zatvorenike.

U ključnoj presudi o dokumentima Pentagona američki Vrhovni sud je rekao da „samo slobodna i neopterećena štampa može korisno da otkrije prevare vlasti“. Oluja koja se podigla oko WikiLeaksa pojačava potrebu da se brane prava svih medija da otkriju istinu.

The Australian

sreda, 08 decembar 2010 11:01 .