Početna Sadržaj Osvetljenja Narko kruna

Narko kruna

889
0
SHARE

Izvor: www.markofranciskovic.com

Današnji financijski poredak je složen tako da se novac stvara iz duga, kroz kreditiranje, a ti krediti su bazirani na bankarskim rezervama, a rezerve su izvedene iz depozita te kroz frakcionalni pričuvni sustav svaki depozit može stvoriti od deset do, u nekim kombinacijama, i dvadeset puta veću vrijednost od početne. Banke na taj način kreditiranjem stvaraju novac iz ničega, ali da bi to mogle moraju imati neku minimalnu likvidnost – narko biznis zbog toga što je ilegalan te se obavlja skoro 100% u gotovini izvor je tražene likvidnosti iz koje se na opisani način može dalje stvarati novi novac i nova zarada kroz kamatu kojom su svi krediti te time i sav novac opterećeni.

Ovo je izuzetno bitno kada govorimo o važnosti novca zadobivenim kroz trgovinu drogom jer kroz spoznaju kako se kroz depozite bankama omogućuje multiplicirano kreditiranje može postati jasnije zašto je pranje narko novca najunosniji od svih bankarskih poslova. Procjena je da se danas na narkoticima okreće nekih 900 mlrd. $, a taj se novac mora nekako ubaciti natrag u financijski sustav te to, naravno, odrađuju banke. I to na način da od tih 900 mlrd. $, frakcionalnim pričuvnim sustavom taj iznos naraste 10 do 20 puta te onda govorimo o 9 do 18 bilijuna $ proizašlih iz trgovine narkoticima. I nije to ništa novoga jer se svjetski financijski sustav navukao na ovisnost o narko novcu još od vremena britanskog imperija i tzv. opijumskih ratova kada je sredinom 19. st. silom oružja Kini nametnut uvoz opijuma iz Indije.

Također, ne manje bitno, na burzama svako povećanje korporacijske dobiti multiplicira spekulativnu dioničku vrijednost. Npr. ako General Electric ostvari povećanu dobit na području Latinske Amerike od 10 mil. $, a koji su zarađeni prodajom narkotika, to se za tu kompaniju iskazuje povećanjem vrijednosti od ca. 300 mil. $. Znači i na tom kraju novčanog spektra opet su najveći profiteri od trgovine drogom banke i burze kojima opet upravljaju – banke.

Cijela ova priča krenula je iz Britanskog imperija, odnosno stvaranjem najprije Istočno-indijske kompanije 1598. (East India Company) kao jedne proto-korporacije te potom i Bank of England 1694., da bi se u tom bankarko-korporacijskom tandemu dalje išlo u postupno ostvarenje monopola nad cijelim svijetom na način da se uvedeni model privatnog monopola nad novcem i imovinom postupno, milom ili silom, nameće svakome kome se može. Vrlo brzo se otkriva kako je trgovina opijumom izuzetno profitabilna, ali i da je po društvo istovremeno destruktivna što odgovara onima koji žele da njihove žrtve – a to su cijeli narodi, jedan po jedan – budu što manje obrambeno sposobni.

Nakon bitke kod Plassya 1757. g. u kojoj je Britanija pripojila Bengal svojem imperiju, Istočno-indijska kompanija počela je stvarati monopol na proizvodnju i izvoz opijuma iz Indije. Monopol se ostvario već 1773. kada je britanski guverner Bengala ukinuo opijumski sindikat u Patni. Idućih pedeset godina trgovina opijumom bila je ključna za Istočno-indijsku kompaniju u njenom ovladavanju indijskim podkontinentom. Godine 1797. kompanija dodatno steže svoj stisak na trgovinu opijumom namećući neposrednu trgovinu između uzgajivača opijuma i Britanaca ukidajući bilo kakvu ulogu bengalskim trgovcima.

Britanski izvoz opijuma u Kinu rastao je od procijenjenih 15 tona 1730. g. do nekih 75 tona 1773. g., iako je puno realnije da su iznosi višestruko veći, posebno ako se usporede površine pod opijumom i procjena prinosa na istima. U svakom slučaju, već 1820-tih Kina uvozi više od 900 tona bengalskog opijuma godišnje sa trendom stalnog rasta.

Cijelo vrijeme Kinezi, uviđajući koliko je opijum poguban po njih, pokušavaju smanjiti i na koncu ukinuti tu jednosmjernu trgovinu, da bi sve kulminiralo 1839. pokušajem slabe centralne vlade u Pekingu da dekretom zabrani svaki uvoz opijuma u Kinu. Britanija na to reagira angažiranjem svoje ratne mornarice i vojske te tako imamo Prvi opijumski rat koji je okončan 1842. porazom Pekinga i pristankom na sramotne uvjete koje su im nametnuli Britanci. Tako je nastao današnji Hong Kong – kao prekrcajna luka za silom oružja nametnuti uvoz opijuma te se tamo, naravno, odmah razvilo bankarstvo sa Bank of England kao bankom svih banaka koja je cijelo vrijeme ostvarivala neslućene zarade na trgovini opijumom. Već tada je britansko bankarstvo kao klica današnjeg svjetskog bankarstva postalo potpuno ovisno o trgovini opijumom – danas trgovini svim ilegalnim narkoticima poput heroina, kokaina, marihuane i raznih modernih sintetičkih droga.

Jednostavno, ukoliko bi Bank of England – koja je privatno vlasništvo nekoliko obitelji na čelu s Britanskom kraljevskom kućom i poznatom bankarskom obitelji Rotschild – i njezine razne podružnice pod različitim imenima ostale bez svojih opijumsko-narkotičkih prihoda, vrlo brzo banke bi postale nelikvidne i doživjele bi krah zbog ”juriša na banke”: kada svi koji imaju depozite u bankama pojure iste podići svaka banka propada. Ne postoji banka u svijetu imuna na fenomen ”juriša na banke” i to je opće poznata stvar. Upravo stoga isti su vlasnici banaka i medija, kao i korporacija, jer medijski monopol ključan je u održavanju bankarske iluzije. Sve je u vlasništvu jednog uskog kruga ljudi koji imaju vertikalni i horizontalni monopol, uključujući i monopol nad politikom budući su političari kao i cijeli demokratski sustav kupljeni njihovom moći novca i pozicijom monopola u gospodarstvu.

Drugi opijumski rat (1856.-1860.) u biti je samo repriza Prvog sa reprizom i krajnjeg rezultata, ali je koristan kao pokazatelj koliko je Kina htjela otrgnuti se od Britanskog opijumskog zagrljaja i koliko je Britanija opet svim sredstvima brutalno nametnula interes opijumske bande pod plaštem ugleda i legitimiteta krune, banaka i korporacija.

Danas SAD, koje su od 1913. u sustavu Federalnih rezervi čiji su vlasnici isti oni koji su vlasnici Bank of England, više ni ne skrivaju da u biti proizvode opijum u Afganistanu ta da dozvoljavaju njegov izvoz na svjetsko tržište narkoticima. Jednako kako je ta činjenica deklasificirana kada se radi o vijetnamskom ratu kada je na tisuće tona heroina prebačeno u SAD, ali i diljem svijeta, prvenstveno na Zapad. Godine 1996. je deklasificirano kako je CIA direktno odgovorna za epidemiju crack-kokaina te je CIA čak davala dilerima recepture kako da se isti proizvede. To su danas službeno potvrđeni podaci. Većina narkotika se dovozi u SAD vojnim transportima pod nadzorom CIA-e, a paradoks i apsurd je u tome da se unutar SAD policijskom represijom progone konzumenti tih istih narkotika, iako su na udaru prvenstveno konzumenti indijske konoplje, tzv. marihuane, dok se konzumenti težih droga poput heroina, kokaina ili cracka na neki čudan način nalaze pod manjim udarom policijskog aparata.

Razlog tome je jednostavan: novac, tj. profit, jer konzumenti heroina ili kokaina moraju kupovati od monopolista, dok se indijska konoplja može praktički svugdje uzgajati te time nije pogodna za ovu prljavu monopolističku igru postizanja apsolutne svjetske vlasti. Dakle, vlast priznaje i javno govori da je patriotski uzgajati opijum u Afganistanu jer se time navodno pomaže lokalnom stanovništvu i sprječava talibane da zadobiju na popularnosti, jer, kao, to je borba protiv terorizma, da bi ta ista vlast istovremeno punila zatvore zbog prvenstveno s drogom povezanim kriminalom.

Kako je već rečeno, istovremeno dok vlasti, banke i korporacije uvažaju drogu i kreiraju cijelu tu kulturu, sa druge strane djeluje strog represivni aparat na koncu kojega su privatni zatvori u vlasništvu banaka, a koji u biti služe kao izvor najjeftinije radne snage. Odnosno, elegantni način da se masa ljudi na mala vrata dovedu u stanje robova koji prisilno rade najgore poslove za svoje vlasnike. Dileri drogom uvažaju drogu, onda stave čovjeka u njihov privatni zatvor gdje radi za crkavicu od nekih 25 centa po satu oduzimajući poslove ostalom stanovništvu i obarajući cijenu rada čak više nego što to mogu ilegalni imigranti koji rade na crno. SAD imaju najveću zatvorsku populaciju u svijetu od 2,5 miliona i na tim zatvorenicima-robovima profitiraju iste one banke koje zarađuju na pranju narko novca.

I nije to neka nova stvar, to uzgajanje opijuma u Afganistanu pod pokroviteljstvom vojske SAD i NATO snaga, tko je želio mogao je to spoznati, ali se do sada to opovrgavalo ili prešućivalo ignoriranjem onih koji su na to ukazivali. No, sad je to postala mainstream vijest koju prenosi Reuters, AP, Fox news, CNN i ostali globalni mediji pod opravdanjem u stilu ‘Mi moramo uzgajati opijum i izvoziti ga van da bi spriječili Al Qaidu da to uradi i tako sebi priskrbi novac za terorističke aktivnosti’. Ali, nema ni govora ni istrage tko je onaj tko sada ubire novac i gdje se to uopće izvozi sav taj opijum?

Zašto je insceniran napad 11.09. da bi potom bio okupiran Afganistan? Jednostavno, prvenstveno zbog 500 mlrd. $ opijuma godišnje, dok je prije okupacije, za vlasti talibana, proizvodnja bila manja od 50 mlrd. $ i to prvenstveno na područjima koja talibani nisu kontrolirali. To je bio tzv. Sjeverni savez iz kojeg je došao današnji predsjednik Afganistana Karzai, a čiji je brat jedan od glavnih plantažera u Afganistanu i – potvrđeno od službenih tijela – suradnik CIA-e te pod njenom direktnom zaštitom. Potpuno je moguće da su talibani znali za ovisnost svjetskog financijskog sustava o narko novcu te su htjeli isti uništiti i dobro im je išlo jer se likvidnost banaka bitno smanjila te se moralo nešto hitno poduzeti – i tako se dogodila ”borba protiv terorizma”, a glavni negativac je Bin Laden koji je CIA-in produkt i čija je obitelj blisko poslovno vezana uz Busheve. Previše je su slučajnosti da bi bile slučajne.

Najkraće, Afganistan je pod okupacijom: 1. da se zadobije kontrola nad proizvodnjom opijuma; 2. zbog Unocal plinovoda i naftovoda kojim bi se obavljao transport od izvora na Kaspijskom jezeru i Središnje Azije do Indijskog oceana; 3. zbog trgovine oružjem i profita kojim na ratu ostvaruje vojno-industrijski kompleks; 4. zbog rudno-mineralnih zaliha, posebno zlata i 5. zbog strateške pozicije kojom se kontrolira prostor između Rusije i Kine na području Središnje Azije.

Dakle, nepobitna je činjenica je da je anglo-američki establišment najveći svjetski narko diler.

Britanska Istočno-indijska kompanija imala je svjetski monopol nad opijumom te time obogatila britansku krunu i cijelu bogataško-aristokratsku elitu. Također, poslije su na istim načelima u SAD-u stvorili monopolističku organizaciju na Yaleu 1832. poznatu pod imenom Red lubanje i kostiju. To je dio opće poznate povijesti – da je Red lubanje i kostiju bila banda trgovaca narkoticima u skupim odijelima i sa sveučilišnim diplomama. Samo, tada je opijum u SAD-u bio potpuno legalna stvar, a Red lubanje i kostiju je djelovao tako da je kroz pozicije koje je osvajao u vlasti i oružanim snagama SAD-a putem ratne mornarice izvodio piratske napade na one koji su im bili konkurencija te su tako ubrzo zadobili monopol i time sav profit. Od tuda i njihovo ime i simbol jer su od početka bili koncipirani na piratstvu, tj. ubijanju i razbojništvu. Jednostavno su podmićivanjem iznajmljivali ratne brodove da poput pirata love i likvidiraju sve one koji su pokušavali dovesti opijum u SAD. I tada se sve vrtjelo oko ostvarenja monopola svim raspoloživim sredstvima. Slično kako je kompanija De Beers radila sa dijamantnom industrijom. Oni su jednako tako po Africi progonili i preko plaćenika likvidirali sve one koji su iskopavali dijamante, a nisu htjeli njima prodavati po njihovim uvjetima. Isti obrazac svima i svugdje, da parafraziram Vuka.

Rat protiv droge pokrenut je nakon prohibicije 1930-ih godina. Strukture okupljene prvenstveno oko Reda lubanje i kostiju koje su bile u trgovini opijumom i kokainom, u biti jedan trgovački interesni lobi, putovao je diljem SAD-a kako bi privolio savezne države kao i federalne vlasti da se ustanovi zakon kojim se opijum, heroin i kokain stavljaju van zakona. Do tada to se prodavalo u trgovinama mješovitom robom kao i u ljekarnama te u to vrijeme drastično manje ljudi je koristilo te supstancije dok su one bile legalne i potpuno pristupačne. Kada su učinjene ilegalnima, cijene su im naglo skočile, profiti su povećani i monopol je osiguran.

Dakle, kada više nije bilo alkoholne prohibicije odmah je kreirana narkotička prohibicija kako bi banke, kriminalci i korumpirane strukture u vlasti mogle dalje nastaviti sa svojim unosnim poslovima. Tako su tijela vlasti i s njima povezane kriminalne skupine uvažale narkotike i istovremeno promišljeno kreirale cijelu narkomansku kulturu.

Isti taj Yale i isti taj Red lubanje i kostiju glavni je rasadnik kadrova u CIA-i koja je je prevozila opijum iz u SAD za vijetnamskog rata: ulovljeni su kako to rade nebrojeno puta, tzv. Air America prijevoz, i o tome ima sudskih procesa i kongresnih ispitivanja. 1996 je CIA-in glavni inspektor priznao kako je većina kokaina kojim je stvorena epidemija krack-kokaina (posebno opasan derivat koji izaziva ovisnost više od svih ostalih). Najpoznatiji slučaj je Iran-kontra iz početka 1980-tih za vrijeme Reagana kada se pokazalo kako se CIA bavi preprodajom i droge i oružja istovremeno.

CIA je, pak, nastala je 1947. Aktom o nacionalnoj sigurnosti koji je napisao Clark Clifford odvjetnik i bankar s Wall Streeta. Braća Allen i John Dulles, koji su dizajnirali CIA-u i potom istu dugo godina vodili, bili su također odvjetnici s Wall Streeta iz tvrtke Sullivan & Cromwell. I taj obrazac direktne povezanosti vodstva CIA-e i banaka i korporacija neprekinut je do današnjeg dana. Također, kongres je donio zakon kojim DEA (Drug Enfrocement Administration) može suzbijati pranje narko novca, ali, i ovo je ono nevjerovatno – tvrtke s Wall Street-a su izrijekom izuzete od te kontrole. Imaju zakonski imunitet izglasan u kongresu. To u biti znači da DEA samo pazi da ih netko od ”njihovih” ne zakine u cijelom ovom narko biznisu. Kao kada mafijaški don kontrolira svoje podređene da ga ne zakidaju za njegov udio koji mu pripada po hijerahijskom ustroju.

Sve je ovo jedna perverzija mega-proporcija i samo u teško zlo uronjene ljudske individue mogu ovako nešto raditi i istovremeno licemjerno pred cijelim svijetom lagati i pretvarati se nekakvim humanitarcima i dobročiniteljima čovječanstva. Ipak, kada se vidi kako nije neki problem sve to razotkriti, nameće se zaključak da je krivnja i na svima onima koji pred ovim zlom zatvaraju oči i okreću glavu iz bilo kojeg razloga. Engleska kruna je na vrhu opijumskog lanca jednako kako je i na vrhu Novog svjetskog poretka. Pa neka se nađe netko tko može opravdati ideju globalizacije i ideju EU kao sastavnog dijela cijelog tog procesa stvaranja globalnog zatvora gdje smo svi predviđeni biti robovima umišljenih veličina, ljudi-bogova koji hodaju zemljom. Hrvatska i Hrvati moraju odlučno reći da slobodi, a samo kroz nezavisnu i suverenu državu možemo svoju slobodu očuvati. Kompromisa nema, nikada nije bilo i nikada neće biti. Opredjeljujemo se između dviju kruna kojima ćemo se pokloniti: opijumske krune pozemljara ili trnove Gospodinove.

Daily News Montenegro

SHARE